Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2974/12 (B. P.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2974/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 2974/12, rješavajući apelaciju Branka Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Petrovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 V 000831 12 Rev od 22. maja 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 V 001218 11 Gž od 23. decembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Višegradu broj 091-0-V-07-000 014 od 4. februara 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada, kojeg zastupa Semiz Časlav, advokat iz Novog Goražda, podnio je 4. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 V 000831 12 Rev od 22. maja 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 V 001218 11 Gž od 23. decembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 091-0-V-07-000 014 od 4. februara 2011. godine.

2. Osnovni sud je, rješavajući u vanparničnom predmetu apelanta kao predlagača protiv protivnika predlagača Ljiljane Tošić, Dušana Petrovića i Pere Petrović, radi fizičke diobe nekretnina, donio rješenje broj 091-0-V-07-000 014 od 4. februara 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 14 0 V 001218 11 Gž od 23. decembra 2011. godine, kojim je izvršena fizička dioba nekretnina, upisanih u zk.ul.br. 1876 K.O. Višegrad označene kao kč. 8/56 dvorište površine 369m ; kč. 8/81 zv. „Jezero neplodno“ površine 70mi kč. 8/112 zvanoj „Put“ površine 70mi zgrade sagrađene na parceli br. 8/56, na način pobliže naveden u prvostepenom rješenju.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 V 000831 12 Rev od 22. maja 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 14 0 V 001218 11 Gž od 23. decembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da se u predmetnoj pravnoj stvari radi o vanparničnom postupku diobe imovine u suvlasništvu što je regulisano odredbama člana 172. do člana 178. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 36/09- u daljem tekstu: ZOVP). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 25. ZOVP-a propisano da je, u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i naknadi za eksproprisanu nepokretnost, protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu, dopuštena revizija pod uslovima predviđenim u Zakonu o parničnom postupku („Službene novine RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljem tekstu: ZPP). Takođe, Vrhovni sud je u obrazloženju svog rješenja naveo da primjenom pravila argumentum a contrario (zaključivanje iz protivrječne tvrdnje) proizilazi da revizija nije dozvoljena u svim ostalim slučajevima u kojima se odlučuje po pravilima vanparničnog postupka, pa tako ni konkrenog koji se tiče diobe imovine u suvlasništvu. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja primjenom člana 247. stav 1. i 2. ZPP, a sve u vezi sa članom 2. stav 2. ZOVP.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje doma iz člana II/3f Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv rješenja Okružnog suda broj 14 0 V 001218 11 Gž od 23. decembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 V 000831 12 Rev od 22. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. maja 2012. godine, pa se podrazumijeva da je rješenje Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. augusta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2974/12 (B. P.) | Sudska praksa | Aktio