Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3083/12 (N. M. i RO «ZIK» Banja Luka)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3083/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 3083/12, rješavajući apelaciju Namika Muminagića i RO «ZIK» Banja Luka , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Namika Muminagića i RO «ZIK» Banja Luka podnesena zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj U/I-2332/92, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Namika Muminagića i RO «ZIK» Banja Luka podnesena protiv Odluke Vlade Republike Srpske od 27. februara 1993. godine i Odluke Izvršnog vijeća AR Krajina Banja Luka broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Namik Muminagić i RO «ZIK» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Jelena Todić, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 16. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) od 27. februara 1993. godine i Odluke Izvršnog vijeća AR Krajina Banja Luka (u daljnjem tekstu: AR Krajina) broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine, kao i zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Privredni sud) broj U/I-2332/92. Apelanti su podneskom od 10. decembra 2012. godine zatražili da Ustavni sud donese privremenu mjeru obezbjeđenja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina koje se nalaze u Banja Luci, u ulici Jasenovačkih logoraša broj 4, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je rješenjem Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci broj 1-
289-00 od 27. decembra 1990. godine brisan iz sudskog registra RO Institut za zemljotresno inžinjerstvo i konstrukcije ZIK Banja Luka radi promjene u statusu iz društvenog u mješovito preduzeće Institut za zemljotresno inžinjerstvo i konstrukcije dd Banja Luka, s upisom prava objavljivanja spoljnotrgovinskog prometa.
3. Odlukom AR Krajina broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine poništena je Odluka Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci broj 1-289-00 od 27. decembra 1990. godine o registraciji Instituta za zemljotresno inžinjerstvo i konstrukcije ZIK Banja Luka kao dioničarsko društvo. U obrazloženju predmetne odluke je navedeno da se Institut za zemljotresno inžinjerstvo i konstrukcije «ZIK» Banja Luka uključuje u Javno ŽTP Srpske Republike BiH Banja Luka, kao sastavni dio tog preduzeća, sa svom pokretnom i neopkretnom imovinom kojom sada raspolaže, čiji je vlasnik JŽTP.
4. Nakon toga, Vlada RS-a je 27. februara 1993. godine donijela Odluku o osnivanju Instituta za ispitivanje materijala i konstrukcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Institut). U predmetnoj odluci je navedeno da je Institut javna ustanova u državnoj svojini, te da se formira od: Instituta za ispitivanje materijala Banja Luka, Instituta za zemljotresno inženjerstvo i konstrukcije Banja Luka i Labaratorija Zavoda za saobraćaj u Sarajevu, Jajcu, Zvorniku, Mrkonjić Gradu, Brčkom, Bijeljini, Doboju i Petrovcu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 2/93).
5. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u Banja Luci, u predmetu dostave zahtjeva za obustavljanje postupka organizacionog i svojinskog rekonstruiranja RO ZIK, svojim dopisom broj U/I-2332/92 od 8. decembra 1994. godine tražio da se apelanti izjasne o tome da li zahtjev od 21. maja 1991. godine predstavlja zahtjev za brisanje neosnovanog konačnog upisa subjekta u smislu člana 69. Zakona o postupku za upis u sudski registar ili se radi o podnošenju žalbe na rješenje Osnovnog suda u Banja Luci.
6. Apelanti su 28. decembra 2011. godine podnijeli Privrednom sudu prijedlog za ponavljanje postupka, koji se vodi pod poslovnim brojem U/I-2332/92, a vezano za postupak organizacionog i svojinskog rekonstruiranja RO «ZIK» Banja Luka.
7. Apelanti smatraju da im zbog dužine trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su u apelaciji istaknuli da se, uporedno sa donošenje odluka od strane AR Krajina i Vlade RS, pred Osnovnim sudom u Banja Luci i Višim sudom u Banja Luci vodio postupak za organizaciono i svojinsko prestruktuiranje RO «ZIK» Banja Luka u dinoničko društvo. Nadalje, apelanti su naveli da je i prije okončanja postupka pred sudom Vlada RS donijela odluku o formiranju novog Instituta, a Vlada AR Krajine je donijela odluku o poništenju odluke Osnovnog suda udruženog rada o registraciji «ZIK» Banja Luka kao dioničarskog društva. Pored toga, apelanti su u apelaciji istaknuli da su naprijed navedene odluke (Odluka Vlade RS-a od 27. februara 1993. godine i Odluka AR Krajina broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine) nezakonite, te da je istim odlukama nanesena nenadoknadiva šteta radnicima – dioničarima «ZIK» Banja Luka, budući da je Skupština «ZIK» Banja Luka donijela odluku o emisiji 360 običnih internih dionica, te da su vlasnici kupljenih dionica postali suvlasnici kapitala «ZIK» Banja Luka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»
U odnosu na dužinu trajanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka
9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku po prijedlogu apelanata za ponavljanje predmetnog postupka odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanata.
10. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u postupku po prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, koji još uvijek nije okončan, ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučuje o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka organizacionog i svojinskog rekonstruiranja RO «ZIK» Banja Luka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na Odluku Vlade RS od 27. februara 1993. godine i Odluku AR Krajina broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine
11. Prema odredbama člana 16. stav 4. tačka 11 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.
12. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.
13. Imajući u vidu da je apelant, u konkretnom slučaju, u apelaciji osporio Odluku Vlade RS od 27. februara 1993. godine i Odluku AR Krajina broj 03-597/92 od 29. juna 1992. godine, koje su donesene u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da u ovom dijelu rješava predmetnu apelaciju.
14. Zbog svega navedenog, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju u ovom dijelu.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić