Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3509/12 (V. I.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3509/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP-3509/12, rješavajući apelaciju Vejsila Imširevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vejsila Imširevića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 012043 11 Rev od 10. jula 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 012043 10 Gž, od 17. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 P 012043 08 P od 24. augusta 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vejsil Imširević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Travnika, kojeg zastupa Višnja Mikuš, advokat iz Travnika, podnio je 3. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 012043 11 Rev od 10. jula 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 012043 10 Gž, od 17. septembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 P 012043 08 P od 24. augusta 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 012043 08 P, od 24. augusta 2009. godine obavezani su tuženi Fatima Imširović, Hašim Imširović, Vahid Imširović i Ređifa Imširović (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu kao tužitelju naknade štetu nastalu izgradnjom puta, a koja se ogleda u vidu izgubljenog prihoda na nekretnini označenoj kao kp. br. 350 zv. „Stubo“, upisana u P.I. br. 149 KO Gradina, za period od 1. marta 2001. godina do 1. marta 2009. godine, u iznosima kako je navedeno u presudi, sa zateznom kamatom, kao i da apelantu naknade troškove postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 012043 10 Gž od 17. septembra 2010. godine, žalba tuženih je uvažena, te je prvostepena presuda preinačana, tako da je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u cjelosti.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 51 0 P 012043 11 Rev od 10. jula 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 012043 10 Gž od 17. septembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM, to revizija sa stanovišta odredaba člana 237. stav 3 ZPP-a nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 51 0 P 012043 10 Gž, od 17. septembra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 51 0 P 012043 11 Rev od 10. jula 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantovoj reviziji doneseno 10. jula 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. oktobra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporena rješenja Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić