Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3533/12 (M. M. i dr.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3533/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 3533/12, rješavajući apelaciju M. M. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M., J. M. i F. M.

podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 056326 11 Rev od 23. jula 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 002787 10 Gz od 24. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-07-00 2080 od 15.

decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brgula, koje zastupa Ružica Tanasilović advokat iz Tuzle, podnijeli su 5. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 056326 11 Rev od 23. jula 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 002787 10 Gz od 24. decembra 2010. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-07-00 2080 od 15. decembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-07-00 2080 od 15. decembra 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se tuženi Rudnici uglja „Kreka“ d.o.o. u Tuzli (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da im na ime naknade štete isplati novčani iznos od 25.259,73 KM (pojedinačan iznos za svakog tužitelja iznosi 8.419,91 KM) od čega na ime naknade štete na zemljištu koje je označeno kao kč. broj 1136/1, upisano u Pl br. 1638 KO Plane novčani iznos od 19.765,21 KM, na ime naknade štete za oštećena voćna stabla na toj parceli iznos od 2.347,38 KM, za izgubljenu korist sa te parcele novčani iznos od 3.147,73 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ukupno dosuđeni iznos od 25.259,73 KM počev od dana presuđenja pa do isplate kao i da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.748,28 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja

3. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 002787 10 Gz od 24. decembra 2010.

godine, žalba apelanata je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 056326 11 Rev od 23. jula 2012. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda 03 0 P 002787 10 Gz od 24. decembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Apelanti su u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2 ZPP) pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tražilaca. Stoga za ocjenu dopuštenosti revizije uzima se u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinačnih suparničara, a ne po njihovom zbroju (pojedinačan iznos za svakog tužitelja iznosi 8.419,91 KM). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM, to revizija sa stanovišta odredaba člana 237. stav 3 ZPP-a nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 002787 10 Gz od 24.

decembra 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 32 0 P 056326 11 Rev od 23. jula 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 23. jula 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. oktobra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3533/12 (M. M. i dr.) | Sudska praksa | Aktio