Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3925/12 (D. Ž.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3925/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 3925/12, rješavajući apelaciju Dragana Ždrnje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Ždrnje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 75 0 P 000377 10 Rev od 21. septembra 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 000377 10 Gž od 27. maja 2010. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 000377 07 P od 6. novembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Ždrnja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 12. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 75 0 P 000377 10 Rev od 21. septembra 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 P 000377 10 Gž od 27. maja 2010. godine i presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 P 000377 07 P od 6. novembra 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 75 0 P 000377 07 P od 6. novembra 2010. godine utvrđeno je da je tužitelj Ilija Ždrnje kao pravni prednik apelanta (u daljem tekstu: tužitelj) vlasnik dijela parcele broj k.č. 113/254-1 u površini od 100.920 m2, upisana u P.I. 104. K.O. Gerzovo u naravi šuma, a koja je u novom katastarskom operatu upisana kao k.č. 1147 „Šuma“, u P.I. br. 32. K.O. Gornja Podgora, a koja je locirana kao na skici snimanja vještaka geometra od 19. juna 2009. godine i omeđena crvenom bojom, koje su na skici označene brojevima 3.500 i 3. 501/3, koja skica je sastavni dio ove presude, što je tužena JPŠ „Šume RS“ a.d. Sokolac, ŠG „Lisina“ Mrkonjić Grad (u daljem tekstu: tuženi) dužna priznati i dozvoliti da se u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi izvrši promjena na način da se nekretnine brišu sa imena tuženog i upišu na ume tužioca, kao i da se tužiocu nadoknade troškovi parnice u iznosu od 5.344,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 75 0 P 000377 10 Gž od 27. maja 2010. godine, preinačana je prvostepena presuda i tužbeni zahtjev apelanta odbijen.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 75 0 P 000377 10 Rev od 21. septembra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 75 0 P 000377 10 Gž od 27. maja 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud, prema stavu 3 ZPP-u, može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značenja za primjenu prava u drugim slučajevima. Kao vrijednost spora, sukladno odredbama člana 316. stav 2. ZPP uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prema stavu 3. ovog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Takođe, Vrhovni sud navodi da tužitelj nije u tužbi označio vrijednost spora, te da to nije učinio ni prilikom uređenja tužbe, ni na pripremnom ročištu, ni na glavnoj raspravi. Iz tog razloga, Vrhovni sud cijeni da revizija nije dozvoljena, te je istu odbacio na osnovu člana 247. st. 1. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 75 0 P 000377 10 Gž od 27. maja 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 75 0 P 000377 10 Rev od 21. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantoj reviziji doneseno 10. jula 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. novembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3925/12 (D. Ž.) | Sudska praksa | Aktio