Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-414/10 (G. R., S. R., S. R. i S. R.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-414/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 414/10, rješavajući apelaciju Gospave Rauković i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gospave Rauković, Slavice Rauković, Slađane Rauković i Slaviše Rauković podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 023633 07 I od 18. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gospava Rauković, Slavica Rauković, Slađana Rauković i Slaviša Rauković (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Stanara, koje zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 29. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 023633 07 I od 18. novembra 2009. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio presudu broj P-5609/99 od 12. juna 2001. godine kojom je obavezao tuženu Republiku Srpsku – Vojsku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima isplati na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica, i to apelantima Gospavi Rauković, supruzi, iznos od 7.000,00 KM, Slavici Rauković, kćerci, iznos od 5.000,00 KM, Slađani Rauković, kćerci, iznos od 6.000,00 KM i Slaviši Rauković, sinu, iznos od 8.000,00 KM, te da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.119,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, dok su sa viškom tužbenog zahtjeva na ime naknade nematerijalne štete do traženih 8.000,00 KM odbijene apelantice Gospava Rauković, Slavica Rauković i Slađana Rauković, te su apelanti odbijeni i sa viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 935,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-2563/01 od 8. aprila 2004. godine žalbe apelanata su djelimično uvažene, prvostepena presuda preinačena tako što su dosuđeni iznosi na ime naknade nematerijalne štete, pretrpljenih dušenih bolova zbog smrti bliskog lica povišeni i to, apelantici Slavici Rauković sa 5.000,00 KM na 8.000,00 KM i apelantici Slađani Rauković sa 6.000,00 KM na iznos od 8.000,00 KM, te je preinačena i odluka o troškovima postupka pa su troškovi postupka dosuđeni u iznosu od 5.894,00 KM, dok je u ostalom dijelu žalba apelanata, i u cjelini žalba tužene odbijena i prvostepenena presuda, u preostalom odbijajućem i dosuđujućem dijelu, potvrđena.

4. Apelanti su Osnovnom sudu 16. novembra 2004. godine protiv tužene podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda broj P-5609/99 od 12. juna 2001. godine, koja je djelimično izmjenjena presudom Okružnog suda broj Gž-2563/01 od 8. aprila 2004. godine, i to isplate troškova postupka u iznosu od 5.894,00 KM, zabranom novčanih sredstava tužene kao izvršenika koje ima na svom žiro-računu i isplatom zabranjenih novčanih sredstava na žiro-račun punomoćnika apelanata. Osnovni sud je 26. novembra 2004. godine donio rješenje o izvršenju broj I-

3039/04 kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

5. Osnovni sud je rješenjem broj I-3039/04 od 25. januara 2005. godine odbio kao neosnovan prigovor tužene kao izvršenika i rješenje o izvršenju od 26. novembra 2004. godine potvrdio u cijelosti.

6. Iz stanja spisa, također, proizilazi da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju broj 071-0-I-

07-000 356 od 14. augusta 2007. godine kojim je odredio predloženo izvršenje na osnovu istog izvršnog naslova, odnosno presude Osnovnog suda broj P-5609/99 od 12. juna 2001. godine, koja je djelimično izmjenjena presudom Okružnog suda broj Gž-2563/01 od 8. aprila 2004. godine, a radi naplate nematerijalne štete odnosno glavnog duga u iznosu od 31.000,00 KM.

7. Također, iz stanja spisa proizilazi da je odlučujući o žalbi tužene kao izvršenika, Okružni sud donio rješenje broj 011-0-Gž-05-001112 od 26. aprila 2007. godine kojim je žalbu uvažio i rješenje Osnovnog suda broj I-3039/04 od 25. januara 2005. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio rješenje broj 71 0 I 023633 07 I od 18. novembra 2009. godine kojim je djelimično usvojio prigovor tužene kao izvršenika izjavljen na rješenje o izvršenju broj I-3039/04 (novi broj 71 0 I 023633 07 I) od 26. novembra 2004. godine i to u dijelu isplate zakonske zatezne kamate do isplate na označeni novčani iznos nematerijalne štete i materijalne štete, a kako je to opisano u rješenju o izvršenju i u tom dijelu su ukinute izvršne radnje i obustavljen izvršni postupak, dok je u preostalom dijelu navedeno rješenje o izvršenju ostalo neizmjenjeno, te je određeno izvršenje protiv tužene kao izvršenika, a radi naplate navedenog iznosa nematerijalne štete apelantima kao tražiocima izvršenja i to Gospavi Rauković iznos od 7.000,00 KM, Slavici Rauković iznos od 8.000,00 KM, Slađani Rauković iznos od 8.000,00 KM i Slaviši Rauković iznos od 8.000,00 KM, i to emisijom dugoročnih obveznica sa rokom dospijeća od 14 godina, isplatom u 10 jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, uz godišnju kamatu u visini od 1,5 % od 12. juna 2001. godine. Navedenim rješenjem je, također, utvrđeno da se kamata, određena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, obračunava u toku verifikacije u skladu sa sudskom odlukom najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga. Osnovni sud je navedenim rješenjem odlučio i da je utvrđene troškove izvršnog postupka u iznosu od 1.050,00 KM i utvđene troškove parničnog postupka u iznosu od 5.894,00 KM, tužena kao izvršenik obavezna isplatiti apelantima iz budžeta RS u periodu od 30. juna 2006. godine, najkasnije do dana emisije svake obveznice za pojedine vrste obaveza, prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija Republike Srpske, pa je u tom dijelu prigovor tužene kao izvršenika odbijen kao neosnovan. Također, u rješenju je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv tog rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u roku od 8 dana od dana prijema istog.

9. Prema stanju spisa, apelanti nisu izjavili žalbu protiv rješenja Osnovnog suda broj 71 0 I 023633 07 I od 18. novembra 2009. godine.

10. Apelanti su naveli da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 2. stav 3.c) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelanti navode da se Osnovni sud nije kretao u granicama prijedloga za izvršenje od 16. novembra 2004. godine kada je odredio izvršenje i glavnog duga, a navedenim prijedlogom je zahtjevano samo izvršenje radi naplate troškova spora. Apelanti su u apelaciji naveli da nisu izjavili žalbu Okružnom sudu protiv osporenog rješenja Osnovnog suda jer smatraju da bi im žalba bila odbijena, zbog poznatog stava Okružnog suda da je Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku, te bi samo produžili trajanje izvršnog postupka i povećali troškove tog postupka, pa su se zato direktno obratili apelacijom Ustavnom sudu. Apelanti traže i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM kao i troškove sastava apelacije u iznosu od 2.632,50 KM.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

12. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

13. Ustavni sud zaključuje da su u predmetnom postupku apelanti propusti da iskoriste raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu sa poukom o pravnom lijeku koju je sadržavalo osporeno rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 023633 07 I od 18. novembra 2009. godine, u ostavljenom roku protiv tog rješenja izjave žalbu Okružnom sudu. Propustom da izjave žalbu apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U odnosu na zahtjev apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantima ne pripada pravo na kompenzaciju.

16. U pogledu zahtjeva apelanata da im Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snose apelanti.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-414/10 (G. R., S. R., S. R. i S. R.) | Sudska praksa | Aktio