Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4168/12 (Osnovna organizacija sindikata «Termoaparata» a.d. Istočno Sarajevo)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4168/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 4168/12, rješavajući apelaciju Osnovne organizacije sindikata «Termoaparata» a.d, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osnovne organizacije sindikata «Termoaparata» a.d. podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Ps 001892 12 Pž 2 od 11. oktobra 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 001892 10 Ps od 6. juna 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Osnovna organizacija sindikata «Termoaparata» a.d. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Istočnom Sarajevu, kojeg zastupa Sreten Stjepić, predsjednik apelanta, podnio je 27. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 001892 12 Pž 2 od 11. oktobra 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 61 0 Ps 001892 10 Ps od 6. juna 2012. godine. Apelant je podneskom od 22. januara 2013. godine predložio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj ili trajnoj mjeri otklanjanja diskriminacije, povrede postupka, te da Ustavni sud vrati postupak na ponovno odlučivanje kako bi apelantova firma sa adekvatnim zakonskim zastupnikom dokazivala i uspjela u odbrani svojih prava.

2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 10 Ps od 22. februara 2011. godine, koja je potvrđena presudom Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 11 Pž od 24. aprila 2012. godine, obavezan je tuženi AD «Termoaparati» - TAT Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da isplati tužiocu Bošku Čegar (u daljnjem tekstu: tužilac) na ime duga iznos od 36.200,00 KM sa zakonskim zateznima kamatama, počev od dana utuženja odnosno 1. novembra 2009. godine pa sve do dana isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.350,00 KM. Istom presudom je odbijen kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio nakndu štete u iznosu od 88.000,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 10 Ps od 6. juna 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 12 Pž 2 od 11. oktobra 2012. godine, odbačen je apelantov prijedlog za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženog. Istim rješenjem je odbačen i apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant 29. maja 2012. godine podnio prijedlog za stupanje u parnicu sa prijedlogom za ponavljanje postupka u pravnoj stvari tužitelja protiv tuženog. Ispitujući podnesak-prijedlog, Okružni privredni sud je ustanovio da je isti nedozvoljen. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari kao stranke su označeni Boško Čegar kao tužilac i AD «Termoaparati» - TAT Istočno Sarajevo kao tuženi. Nadalje, Okružni privredni sud je istaknuo da je u predmetnoj pravnoj stvari presuda donesena 22. februara 2011. godine, a potvrđena presudom Višeg privrednog suda 24. aprila 2012. godine. Okružni privredni sud je također naveo da iz stanja spisa proizilazi da se apelant nije ranije pojavljivao u postupku kao umješač. Okružni privredni sud je u obrazloženju rješenja ukazao na odredbu člana 369. stav 2 . Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke po tužbenom zahtjevu, kao i u toku postupka nastavljenog podnošenjem vanrednog pravnog lijeka. Nadalje, Okružni privredni sud je naveo da apelant ne može imati status stranke u postupku jer isti nije pravno lice koje može biti aktivno ili pasivno legitimisano u sudskom postupku. Budući da je apelant svoj prijedlog podnio nakon pravosnažnosti presude, odbačen je kao nedozvoljen, u skladu s članom 260. ZPP-a.

4. Viši privredni sud je u obrazloženju rješenja naveo da sindikat, kao dobrovoljno udruženje radnika, svojstvo pravnog lica, dakle i stranački subjektivitet, stiče upisom u registar kod nadležnog suda, kako je to propisano odredbom člana 9. stav 3. Zakona o udruženjima i fondacijama («Službeni glasnik RS» br. 92/01 i 42/05). Nadalje, Viši privredni sud je istakno da registracija kod ministarstva (u skladu sa Zakonom o radu) ima svrhu evidentiranja, a ne stjecanja svojstva pravnog lica, te da statuti (saveza sindikata i granskog sindikata) ne mogu imati jaču pravnu snagu od zakona, te oni samo daju mogućnost organizacionim djelovima saveza sindikata Republike Srpske da upisom u registar kod nadležnog suda steknu svojstvo pravnog lica. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je istaknuo da apelant nema stranačke sposobnosti, te je slijedom toga, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je navedene prijedloge apelanta odbacio.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 12 Pž 2 od 11. oktobra 2012. godine i rješenje Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 001892 10 Ps od 6. juna 2012. godine, koja su donesena u postupku po apelantovom prijedlogu za stupanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženog, odnosno po apelantovom prijedlogu za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Osporenim rješenjima Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda apelantov prijedlog je odbačen kao nedozvoljen. Apelant u apelaciji ukazuje da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za stupanje u parnicu odnosno prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije niti o pravu na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Imajući u vidu naprijed istaknuto, apelantovi navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, su također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4168/12 (Osnovna organizacija sindikata… | Sudska praksa | Aktio