Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4344/12 (Đ. M.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4344/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4344/12, rješavajući apelaciju Đorđa Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Marića podnesena protiv stava Okružnog suda u Banja Luci od 10. septembra 2012. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđe Marić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, podnio je 10. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv stava Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 10. septembra 2012. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru «zabrane primjene stava Okružnog suda koje je postalo obavezujuće».
2. Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješavajući u predmetu tražioca izvršenja, Dušana Vukića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), protiv Republike Srpske kao izvršenika, radi duga, donio zaključak broj 71 0 I 150856 12 I od 23. novembra 2012. godine kojim je prijedlog za izvršenje vratio apelantu kao punomoćniku tražioca izvršenja na ispravku. U obrazloženju zaključka je navedeno da prijedlog za izvršenje ne sadrži sve potrebne podatke da bi se po istom moglo postupiti. Naime, apelant je upućen da prijedlog za izvršenje uskladi sa izvršnom ispravom, te da se apelant ne može legitimisati kao lice kome bi, umjesto tražiocu izvršenja bilo isplaćeno novčano potraživanje, jer on nije povjerilac iz izvršne isprave ni tražilac izvršenja u izvršnom postupku. Osnovni sud je u prilogu predmetnog zaključka apelantu dostavio i stav Okružnog suda od 10. septembra 2012. godine u kojem je, između ostalog, istaknuto da «prema načelu strogog formalnog legaliteta, koje važi u izvršnom postupku, rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi. Slijedom toga, rješenjem o izvršenju se može odrediti da izvršenik, dužnik iz izvršne isprave, svoju obavezu izvrši samo tražiocu izvršenja, povjeriocu označenom u izvršnoj ispravi. Nema mjesta da se rješenjem o izvršenju odredi isplata novčanog potaživanja iz izvršne isprave (glavnog duga, kamata i troškova postupka) na račun punomoćnika tražioca izvršenja, na temelju ovlaštenja iz punomoći tražioca izvršenja, a ni primjenom odredbe člana 305. Zakona o parničnom postupku. [...]»
3. U apelaciji je navedeno da je stavom Okružnog suda od 10. septembra 2012. godine povrijeđeno apelantovo pravo, kao i pravo tražioca izvršenja, na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo za zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da je povrijeđeno i njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
5. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI.3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.».
6. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne osporava presuda, odnosno konačna odluka suda o pojedinačnim pravima i obavezama apelanta, nego opšti stav suda.
7. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv stava Okružnog suda od 10. septembra 2012. godine, jer navedeno nema svojstvo presude, odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana VI.3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić