Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4720/12 (S. K.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4720/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 4720/12, rješavajući apelaciju Slobodan Kuprešak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Kuprešaka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 87 0 Rs 000969 10 Rev od 17. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 000969 09 Gž od 24. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 P 000969 07 P od 4. decembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 27. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 87 0 Rs 000969 10 Rev od 17. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 000969 09 Gž od 24. marta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 000969 07 P od 4. decembra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 87 0 P 000969 07 P od 4. decembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 87 0 P 000969 09 Gž od 24. marta 2010. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta protiv tuženog „Zrak“ a.d. Teslić preduzeće za proizvodnju optičkih, optomehaničkih i optoelektričnih uređaja i sistema Teslić ( u daljem tekstu: tuženi) kojim je zahtjevao da se poništi kao nezakonito rješenje tuženog broj 04-514/06 od 14. septembra 2006. godine; da se tuženi obaveže da ga vrati na rad i rasporedi na odgovarajuće radno mjesto; te da mu isplati naknadu na ime izgubljenih plata i drugih primanja za period od dana donošenja spornog rješenja do povratka na posao, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dosjelosti svakog pojedinačnog potraživanja, pa do isplate.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 87 0 Rs 000969 10 Rev od 17. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 87 0 P 000969 09 Gž od 24. marta 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM i u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva kao i da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano i novčano potraživanje. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju tužitelj naznači u tužbi. Takođe, navodi se da u ovoj parnici apelant nije označio vrijednost spora, niti iznos novčanog potraživanja, pa time ni preko iznosa propisanog odredbama člana 237. stav 2. ZPP od 10.000,00 KM kao uslova za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, čime je započeo i vodio parnicu u kojoj revizija nije dozvoljena. Prema tome, utvrđeno je da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP, za dopuštenost apelacije.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije te pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 87 0 P 000969 09 Gž od 24. marta 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 87 0 Rs 000969 10 Rev od 17. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno17. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. deembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić