Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5372/10 (M.M.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5372/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 5372/10, rješavajući apelaciju M.M, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M. podnesena zbog neprocesuiranja krivične prijave, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 2. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprocesuiranja krivične prijave koju je podnio protiv više lica zbog počinjenog krivičnog djela – nepružanja medicinske pomoći iz člana 232. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i krivičnog djela – nesavjestan radu u službi iz člana 387. KZ FBiH.
2. Apelant je Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) podnio krivičnu prijavu 9. decembra 2009. godine protiv više lica, pobliže navedenih u krivičnoj prijavi, zbog počinjenog krivičnog djela – nepružanja medicinske pomoći iz člana 232. KZ FBiH i krivičnog djela – nesavjestan radu u službi iz člana 387. KZ FBiH, a što je prema navodima apelanta, prouzročilo smrt njegove sestre M.M.
3. Sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) je obavještenjem broj Su:03-39/09 od 10. decembra 2009. godine vratio apelantovu tužbu podnesenu protiv više lica zbog počinjenog krivičnog djela nepružanja medicinske pomoći, obzirom da Sud BiH nije nadležan za postupanje u tom predmetu, te je apelanta uputio na nadležne institucije u skladu sa važećim zakonskim propisima.
4. Federalno tužilaštvo je obavještenjem broj KTA-301/09 od 23. decembra 2009. godine, obavijestilo apelanta da je predmetna krivična prijava, zajedno sa prilozima dostavljena Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) uz dopis broj KTA-301/09 od 23. decembra 2009. godine. Federalno tužilaštvo je istaknulo da, stupanjem na snagu Zakona o sudovima u FBiH («Službene novine FBiH» broj 38/05), nema prvostepenu nadležnost.
5. Iz odgovora na apelaciju, koju je 15. januara 2013. godine Ustavnom sudu dostavilo Kantonalno tužilaštvo proizilazi da je predmet po apelantovoj prijavi okončan donošenjem naredbe broj T09 0 KTPO 0007580 09 od 1. juna 2011. godine kojom je apelant obavješten da se protiv prijavljenih lica neće sprovoditi istraga zbog krivičih djela nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav
1. KZ FBiH i nepružanja medicinske pomoći iz člana 232. KZ FBiH, jer iz prijave i pratećih spisa ne proizilaze osnovi sumnje da su prijavljene osobe počinile krivično djelo. Kantonalno tužilaštvo je navelo da je, nakon što se apelant nije pojavio u tužilaštvu radi prijema obavijesti, obavijest stavljena na oglasnu ploču 29. juna 2011. godine, gdje se nalazila do 1. augusta 2011. godine. Obzirom da u zakonom propisanom roku nije uložena pritužba na tužilačku odluku, spis je arhiviran. Iz odgovora na apelaciju, također, proizilazi da su krivičnu prijavu sa istim prilozima Kantonalnom tužilaštvu u decembru 2009. godine ustupili kao stvarno i mjesno nadležnom tužilaštvu i Federalno tužilaštvo, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, kojima je apelant također podnio identične krivične prijave.
6. Apelant ukazuje na kršenje prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ujedno zatražio i naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog smrti svoje sestre, kao i zbog psihičkih pratnji i bolova koje trpi.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant podnio apelaciju zbog neprocesuiranja krivične prijave, te da mu je kao bliskom srodniku umrle sestre povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije. Međutim, iz odgovora na apelaciju, koju je dostavilo Kantonalno tužilaštvo, proizilazi da je predmet po apelantovoj prijavi okončan donošenjem naredbe broj T09 0 KTPO 0007580 09 od 1. juna 2011. godine, a kojom je apelant obavješten da se neće sprovoditi istraga, protiv koje apelant u zakonom propisanom roku nije uložio pritužbu.
10. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva od 1. juna 2011. godine, podnese pritužbu uredu tužilaca u smislu odredaba člana 231. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Osim toga, apelant u konkretnom slučaju nije ponudio dokaze da bi predmetni pravni lijek bio nedjelotvoran te da stoga nije obavezan da ga iscrpi (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 3482/09 od 20. decembra 2012. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Obzirom na obavezu iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova propisanih zakonom utvrđenu Pravilima Ustavnog suda, u konkretnom slučaju je apelant propuštanjem ove obaveze onemogućio Ustavni sud da meritorno ispita njegove navode o kršenju ustavnih prava.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić