Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5928/10 (I.Z.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5928/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine u predmetu broj AP 5928/10, rješavajući apelaciju I.Z, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.Z. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-

Rev-10-001219 od 4. novembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-001337 od 16. decembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-4769/05 od 30. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. I.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 29. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-10-001219 od 4. novembra 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-001337 od 16. decembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-

4769/05 od 30. novembra 2007. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate, vsp. 2.197,44 KM, obavezana je tužena da isplati apelantu na ime neisplaćenih plaća za januar i februar 2001. godine iznos od 1.032,00 KM, na ime regresa za godišnji odmor za 2000. godinu iznos od 408,44 KM, za 2001. godinu iznos od 357,00 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 13. decembra 2005. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.014,80 KM, sve u roku od 15 dana.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001337 od 16. decembra 2009. godine žalba tužene je djelimično uvažena i presuda Općinskog suda broj Pr-4769/05 od 30. novembra 2007. godine preinačena u dijelu odluke o glavnoj stvari i troškovima postupka, tako što je tužena obavezana da apelantu isplati samo iznos od 400,00 KM na ime regresa za 2002. godinu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. decembra 2005. godine, pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 184,70 KM.

4. Apelant i tužena su protiv drugostepene presude izjavili revizije Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 070-0-Rev-10-001219 od 4. novembra 2010. godine revizije odbacio kao nedopuštene. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da se kao vrijednost spora uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva – član 316. stav 2. ZPP. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pravomoćno dosuđujućem dijelu, kojeg revidira apelant, predstavlja iznos od 1.797,44 KM, a vrijednost pobijanog dijela osporene presude u pravomoćno dosuđujućem dijelu kojeg revidira tužena predstavlja iznos od 400,00 KM, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij dozvoljenosti revizija iz člana 237. stav 2. ZPP-a, nije ostvaren. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o revizijama u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001337 od 16. decembra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-

001219 od 4. novembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. S obzirom da iz stanja spisa (dostavnica) proizilazi da je je apelantu 15. januara 2010. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-001337 od 16. decembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5928/10 (I.Z.) | Sudska praksa | Aktio