Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5985/10 (PP «Braća Durgutović» Janja)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5985/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 5985/10, rješavajući apelaciju PP «Braća Durgutović» Janja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PP «Braća Durgutović» Janja podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 000081 01 Ps od 25. oktobra 2010. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 59 0 Ps 000081 08 Pž od 30. augusta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Ps 000081 01 Ps od 12. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. PP «Braća Durgutović» Janja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Janje, kojeg zastupa Faik Muhić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 000081 01 Ps od 25. oktobra 2010. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 000081 08 Pž od 30. augusta 2010. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Ps 000081 01 Ps od 12. maja 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 Ps 000081 01 Ps od 12. maja 2008. godine je utvrđeno da je raskinut Ugovor o korištenju kredita iz sredstava samodoprinosa za zapošljavanje zaključen u Bijeljini 14. marta 1991. godine pod brojem 6/91 između tužioca Opštine Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužilac) i apelanta kao tuženog, a što je apelant dužan priznati i trpjeti. Istom presudom je obavezan apelant vratiti isplaćena sredstva u iznosu od 75.194,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom do 18. maja 2001. godine, s tim da zakonska zatezna kamata ne može da pređe glavni dug, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 7.883,00 KM.

3. Presudom Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000081 08 Pž od 30. augusta 2010. godine djelimično je preinačena presuda Osnovnog suda broj 80 0 Ps 000081 01 Ps od 12. maja 2008. godine tako da je apelant obavezan isplatiti tužiocu na ime glavnog duga iznos od 61.333,33 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. maja 2001. godine pa do isplate, te na ime zakonske zatezne kamate dospjele za period od 21. marta 1991. godine do 18. maja 2001. godine iznos od 13.861,33 KM, te tužiocu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.883,00 KM. Istom presudom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000081 01 Ps od 25. oktobra 2010. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000081 08 Pž od 30. augusta 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantov punomoćnik drugostepenu presudu primio 15. septembra 2010. godine, a da je reviziju protiv tog rješenja izjavio 13. oktobra 2010. godine. Okružni privredni sud je istaknuo da se revizija, prema članu 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u privrednim sporovima podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Shodno tome, Okružni privredni sud je, na osnovu člana 244. ZPP, odlučio kao u izreci rješenja.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 237. st.1. i 2. ZPP propisano da «Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana». Kao i da «Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka, a u privrednim sporovima 20.000,00 konvertibilnih maraka».

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

10. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv presude Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000081 08 Pž od 30. augusta 2010. godine, čija vrijednost pobijanog dijela prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. ZPP-a, budući da vrijednost predmetnog privrednog spora iznosi 130.217,00 KM, ali je Okružni privredni sud rješenjem broj 59 0 Ps 000081 01 Ps od 25. oktobra 2010. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka.

11. Dakle, Okružni privredni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-

329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih zakonskih odredbi u konkretnom slučaju. Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Okružnom privrednom sud nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5985/10 (PP «Braća Durgutović» Janja) | Sudska praksa | Aktio