Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3262/10 (M. Š., M. B., M. S., R. Š., G. S., B. S., V. N. i S. B.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stečaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prekid postupka
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3262/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 3262/10, rješavajući apelaciju Mirka Šinika i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Šinika, Mihajla Blagojevića, Marinka Savića, Radeta Šukala, Gordane Savanović, Bore Sredojevića, Vojina Ninića i Stojanke Babić podnesena zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj Rs 65/03 zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Šinik, Mihajlo Blagojević, Marinko Savić, Rade Šukalo, Gordana Savanović, Boro Sredojević, Vojin Ninić i Stojanka Babić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Gornjih Podgradaca, podnijeli su 28. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs 65/03, koji se nalazi na odlučivanju o žalbi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

2. Apelanti su tužbom koju su podnijeli Osnovnom sudu 9. decembra 2003. godine tražili da sud obaveže Drvnu industriju „Podgradci“ (u daljnjem tekstu: tuženi) da ih vrati na radna mjesta na kojima su radili prije prestanka radnog odnosa, da utvrdi da je njihovo upućivanje na čekanje bilo nezakonito, da naloži uplatu doprinosa nadležnom fondu i da im na ime neisplaćene plate isplati određene iznose. Osnovni sud je Presudom broj Rs 65/03 od 1. novembra 2004. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata i naložio tuženom da apelante vrati na radno mjesto, dok je tužbeni zahtjev koji se ticao utvrđenja da su rješenja o upućivanju apelanata na čekanje nezakonita odbacio kao neblagovremena, dio kojim su tražili uplatu doprinosa nadležnom fondu odbacio zbog nenadležnosti, a dio u kojem su tražili isplatu neisplaćenih plata, u iznosima koji su detaljno navedeni u izreci prvostepene presude, odbio kao neosnovan. Apelanti su protiv prvostepene presude izjavili žalbu.

3. Okružni sud je Rješenjem broj Ž-87/05 od 14. maja 2007. godine utvrdio da se postupak u toj pravnoj stvari prekida zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, a da će se postupak nastaviti kada stečajni upravnik ili pravni sljednici tuženog preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Okružni sud je obrazložio da je odredbom člana 55. stav 1. Zakona o stečajnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 67/02, 77/02, 38/03 i 96/03) propisano da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju sudski postupci i postupci pred arbitražama ukoliko se odnose na stečajnu masu, a prekid traje do zaključenja stečajnog postupka „ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi u skladu sa odredbama ovog člana, te u skladu sa odredbom člana 378. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku [...] po kojoj se parnični postupak prekida kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka“.

4. Apelanti protiv ovog rješenja nisu izjavljivali žalbu iako je bila dozvoljena, a 3. marta 2007. godine su Osnovnom sudu u Banjoj Luci, pred kojim je protiv tuženog otvoren stečajni postupak, prijavili svoja novčana potraživanja protiv tuženog. Apelanti su, dalje, obavijestili Okružni sud da su po prvostepenoj presudi Osnovnog suda, koja je djelimično postala pravosnažna, vraćeni na posao kod tuženog i da su „prestali sa radom tek po pokretanju stečajnog postupka nad [tuženim]“. Također, apelanti su obavijestili Okružni sud da je pravni sljednik tuženog „Nova Dipo“ d.o.o. Gornji Podgradci, te su predložili da Okružni sud nastavi prekinuti postupak. Okružni sud je 14. aprila 2008. godine od apelanata tražio da dostave dokaz iz nadležnog registra o tome ko je pravni sljednik tuženog, što su apelanti učinili 28. maja 2009. godine, i istim dopisom zatražili nastavak prekinutog postupka. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Ž-09-000 117 od 15. oktobra 2009. godine odbacio ovaj prijedlog apelanata. U obrazloženju navedenog rješenja Okružni sud je naveo da je izvršio provjeru u kojoj fazi se nalazi stečajni postupak nad tuženim i da je utvrdio da tuženi nije brisan iz registra pravnih lica, te da je stečajni postupak koji se vodi pod brojem St- 8154.06 još u toku. Također, Okružni sud je naveo da je iz dopisa registarskog suda utvrdio da je pravno lice koje su apelanti naveli kao pravnog sljednika tuženog upisano na drugi broj registarskog uloška i da nije pravni sljednik tuženog koji je i dalje upisan u registar. Okružni sud se ponovo pozvao na odredbe Zakona o stečajnom postupku, te je naveo da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uslovi za nastavak postupka iako su apelanti postavili takav zahtjev u skladu sa ZPP. Naime, kako je naveo Okružni sud, u konkretnom slučaju parnicom se zasniva dvostranački odnos, te „na protivnoj strani – strani tuženog, može da bude ili stečajni upravnik ili pravni sljednik pravnog lica koji bi preuzeli postupak, a nijedno od ovih lica nije označeno u prijedlogu [apelanata] za nastavak postupka“. Zbog toga je, kako je obrazloženo, sud odbacio zahtjev za nastavak postupka kao nedozvoljen, jer je podnesen prije okončanja stečajnog postupka.

5. Isti zahtjev apelanti su postavili Okružnom sudu i podnescima od 12. juna i 2. jula 2010. godine. Pošto nisu dobili odluku o svom zahtjevu, niti je postupak po njihovoj žalbi okončan, apelanti su podnijeli apelaciju Ustavnom sudu.

6. Apelanti smatraju da im je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U obrazloženju navoda o kršenju navedenog prava apelanti su naveli činjenično stanje i, između ostalog, naveli da nisu uspjeli dobiti „bilo kakve podatke o sadašnjem statusu preduzeća“. Također, navode da nisu obaviješteni „o bilo kojoj provedenoj radnji u stečajnom postupku“, te da smatraju da su prekidom parničnog postupka oštećeni, jer je tuženi „prodajom kako svog poslovnog prostora, tako i mašina dobio određena sredstva, a o tim radnjama nisu obaviješteni apelanti kao povjerioci“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U vezi sa navodima o kršenju prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na dužinu trajanja parničnog postupka, jer o njihovoj žalbi protiv dijela prvostepene presude još nije odlučeno. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je taj parnični postupak prekinut pred Okružnim sudom u skladu sa Zakonom o otvaranju stečajnog postupka. Također, Ustavni sud zapaža i da je Okružni sud detaljno obrazložio zbog čega je odbacio prijedlog apelanata za nastavak parničnog postupka. U takvoj situaciji Ustavni sud smatra da tvrdnju o kršenju prava na suđenje u razumnom roku apelanti zasnivaju isključivo na tome da žalbeni postupak pred Okružnim sudom traje od 2004. godine i da je prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim, te na svom nezadovoljstvu načinom vođenja stečajnog postupka, ne navodeći pri tome bilo šta iz čega bi se moglo zaključiti da postoje prima facie razlozi koji bi mogli ukazati da Okružni sud zlouptrebljava procesno pravo, ili bez ikakvog opravdanog razloga ne rješava njihovu žalbu. Naprotiv, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud u rješenju o odbacivanju prijedloga apelanata za nastavak postupka jasno naveo da je stečajni postupak nad tuženim još u toku, te zbog čega, u smislu relevantnih odredbi ZPP, nije mogao udovoljiti prijedlogu za nastavak kakav su apelanti postavili. U takvoj situaciji, kada je vođenje parničnog postupka prekinuto u skladu sa zakonom – do okončanja stečajnog postupka nad drugom parničnom strankom, Ustavni sud smatra da postoje opravdani razlozi zbog kojih se o žalbi apelanata objektivno nije mogla donijeti odluka, te da se stoga apelanti ne mogu uspješno pozivati na to da postupak pred Okružnim sudom traje suprotno standardu „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3262/10 (M. Š., M. B., M. S., R. Š., G… | Sudska praksa | Aktio