Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1701/11 (I. T.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1701/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. veljače 2013. godine, u predmetu broj AP-1701/11, rješavajući zahtjev Ibrahima Tursunovića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Ibrahima Tursunovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Tursunović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, dostavio je Općinskom sudu u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 25. ožujka 2011. godine dopis naslovljen kao „žalba tuženika“, koji je 8. travnja 2011. godine dopis proslijedio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je predmetni dopis 12. travnja 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koji je zaveden kao apelacija. Apelant predmetnom apelacijom osporava Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 009864 10 Gž od 17. veljače 2011. godine i Rješenje Općinskog suda broj 28 0 P 009864 09 P od 30. rujna 2010. godine. Apelant je 21. veljače 2012. godine dopunio apelaciju, a 8. siječnja 2013. godine dostavio je zahtjev za privremenu mjeru kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu da obustavi sve radnje u izvršnom postupku i kojom bi obavijestio Federalni Zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar da ne vrši obustave njegove mirovine do donošenje odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 28 0 P 009864 09 P od 30. rujna 2010. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja H.T. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i utvrđeno da ga je 16. lipnja 2009. godine apelant smetao u njegovom mirnom posjedu puta preko parcele (u izreci presude precizirane oznake parcele i način smetanja, u daljnjem tekstu: parcela), te naloženo apelantu da uspostavi ranije stanje i da se ubuduće uzdrži od ovakvog smetanja. Istom presudom obvezan je apelant da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.712,50 KM.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud donio je rješenje broj 28 0 P 009864 10 Gž od 17. veljače 2011. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud na temelju obavljenog uviđaja na licu mjesta i vještačenju po vještaku geometru utvrdio da je apelant na parceli postavio željezni stub i za njega zakovao drvene vrljike, tako da je onemogućio tužitelju prolaz i pristup do kuće i drugih nekretnina. Kako se radi o tužbi smetanja posjeda, a ne o tužbi za smetanje posjeda prava stvarne služnosti, to je za pružanje posjedovne zaštite u smislu čl. 80. i 83. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima relevantno to da je tužitelj bio u faktičkom posjedu dijela parcele apelanta i parcele njegove sestre koji u naravi predstavlja put. S tim u svezi nisu od utjecaja apelantovi navodi da se tužitelj nikada nije služio putem, a koju činjenicu apelant prvi put ističe u žalbenom postupku. Kako je apelant u cijelosti izgubio parnicu to mu u smislu članka 386. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, ne pripadaju troškovi parničnog postupka kao niti troškovi žalbenog postupka, jer nije uspio sa podnesenom žalbom.
4. Iz apelacije proizilazi da apelant smatra da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da je tužitelj sam sebi osporio služnost puta, te navodi „terminologija sile nad zakonom je neprihvatljiva u zakonskim odredbama i ni u jednom momentu ne može biti prihvaćena kao takva“.
5. Apelant je u više navrata dostavljao podneske i dopunu apelacije kojim je dostavljao odluke sudova u izvršnom postupku pokrenutog na temelju pobijanih rješenja (između ostalog, rješenje o izvršenju od 26. kolovoza 2011. godine kojim je Općinski sud po prijedlogu tužitelja kao tražitelja izvršenja protiv apelanta kao izvršenika, dopustio predloženo izvršenje (iznos od 1.712,50 KM na ime troškova parničnog postupka i iznos od 200,00 KM na ime troškova izvršnog postupka). Apelant je dostavio i dopis koji je Općinski sud proslijedio Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar u kojem ga je obavijestio da je naprijed navedeno rješenje za izvršenje postalo pravosnažno 18. siječnja 2012. godine, te da je zabranjeni iznos plaće/mirovine apelanta do iznosa od po jedne plaće/mirovine.
6. U zahtjevu za privremenu mjeru apelant je naveo „Općinski sud donosi svoju odluku i šalje obustavu na moju mirovinu u korist tužitelja, ne čekajući vašu odluku koju sam vam dostavio na razmatranje. Uostalom za nepoštivanje višeg suda BiH tražim od vas da izvijestite Općinski sud da obustavi sve radnje koje se tiču vaše nadležnosti do vaše odluke i da po mogućnosti obavijestite gospođu Bašić da obavijesti MIO Mostar da ne vrši nikakve obustave do vaše odluke…“
7. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud zapaža da apelant ne obrazlaže razloge za donošenje privremene mjere, nego traži da Ustavni sud naloži Općinskom sudu da obustavi sve radnje u izvršnom postupku i da obavijesti Federalni Zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Mostar da ne vrši obustave njegove mirovine do donošenje odluke Ustavnog suda.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant ne samo da nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna, nego nije ni obrazložio zašto traži usvajanje privremene mjere. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
11. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić