Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-186/13 (J.U. Univerzitet u Zenici)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-186/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. veljače 2013. godine, u predmetu broj AP-186/13, rješavajući zahtjev J.U. Univerziteta u Zenici za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev J.U. Univerziteta u Zenici za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. J.U. Univerzitet u Zenici (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa dr. Almin Dautbegović, odvjetnik iz Zenice podnio je 15. siječnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 004741 12 U od 20. studenog 2012. godine, Rješenja Federalnog Ministarstva financija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 03-15-625/11 M.P. od 18. lipnja 2012. godine i Rješenja Federalnog Ministarstva financija, Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog poreznog ureda Zenica (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 13-4-02-15-2-1609-02/10 od 30. ožujka 2011. godine. Apelant je 1. veljače 2013. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporenih odluka i Rješenja Porezne uprave broj 13-4-01-15-21-156-01/13 – S.A. od 28. siječnja 2013. godine o pokretanju postupka prinudne naplate.
2. Rješenjem Porezne uprave broj 13-4-02-15-2-1609-02/10 od 30. ožujka 2011.
godine u točki I apelantu su utvrđene dodatne obveze po osnovu javnih prihoda za period od 1. siječnja 2006. godine do 27. prosinca 2010. godine, dospjele za prijavu u iznosu od 880.620,15 KM i uplatu u iznosu od 879.456,68 KM u iznosima javnih prihoda, općinama i poreznim periodima preciziranim u izreci rješenja. Istim rješenjem odlučeno je da navedeno rješenje ima snagu porezne prijave u svrhu zaduženja u poreznim evidencijama kod Porezne uprave za sve obveze apelanta koje nisu bile predmet porezne prijave, po vrstama, iznosima javnih prihoda te poreznim periodima kako je navedeno u točki I ovog rješenja. Također istim rješenjem odlučeno je da ako se ne dostavi dokaz o izvršenoj uplati, naplata će se izvršiti prisilnim putem, te naloženo apelantu da usuglasi knjigovodstveno stanje. U obrazloženju rješenja, Porezna uprava je navela da je utvrdila dodatne obveze po osnovu poreza i doprinosa iz redovitih plaća za period 2006. godine - 2008. godine, dodatne obveze poreza na plaću na dodatna primanja spoljnih suradnika za period 2006. godine - 2008. godine, dodatne obveze po osnovu isplaćenih naknada uposlenim po ugovorima i autorskom djelu za period 2006. godine - 2008. godine i dodatne obveze po osnovu nesamostalnog rada uposlenih za period 2009. godine - 2010. godine.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 03-15-625/11 M.P. od 18. lipnja 2012. godine kojim je žalbu odbilo kao neutemeljenu. U obrazloženju rješenja, Ministarstvo je navelo da kako su utvrđene nezakonitosti i nepravilnosti kod obračuna i uplate javnih prihoda u kontroliranom periodu inspektori su u smilu članka 64. stavak 7. Zakona o poreznoj upravi, prvostupanjskim rješenjem naložili uplatu dodatno utvrđenih poreznih obveza. Ministarstvo je istaklo da je prvostupansjki organ pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio zakon.
4. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Kantonalni sud donio je Presudu broj 04 0 U 004741 12 U od 20. studenog 2012. godine. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je izvršio uvid u spis, nakon čega je zaključio da apelant neutemeljeno osporava izvršeni inspekcijski nadzor, jer su inspektori koji su vršili kontrolu u svemu postupali sukladno odredbama Zakona o poreznoj upravi. U svezi apelantovog prigovora koji se odnosi na nedostatke elektronskog programa, Kantonalni sud je istakao da navedeno ničim nije potkrijepljeno, a apelant je bio dužan u svemu se pridržavati odredaba Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na plaću kao i drugih propisa na temelju kojih se vrši obračun poreza i doprinosa. Vezano za nalaz i mišljenje vještaka koji je sačinio nalaz 20. srpnja 2012. godine, Kantonalni sud je naveo da taj nalaz nije razmatrao zato što apelant paušalno i neutemeljeno pravda vještaka prezauzetošću, tako da na vrijeme nije mogao sačiniti nalaz, tako da nalaz i mišljenje nije mogao prihvatiti kao novi dokaz u upravnom sporu. U odnosu na ostale prigovore, Kantonalni sud je istakao da su neutemeljeni, jer su se organi uprave pravilno pozivali na odredbe Zakona o porezu na dohodak i odredbe Zakona o radu.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant navodi da je sud propustio da mu dostavi odgovor na tužbu, da inspekcijski nadzor nije izvršen na zakonit način, odnosno da je kontrola izvršena bez adekvatnih stručnih kadrova, da sudovi nisu prihvatili njegove navode u svezi elektronskog programa, te da odluke ne sadrže valjana obrazloženja. Osim toga, apelant ukazuje da su redoviti sud i organi uprave pogrešno primijenili odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima.
6. U obrazloženju razloga za privremenu mjeru apelant je naveo da bi izvršenjem pobijanih odluka nastala šteta koja se ogleda u činjenici da bi neposredno bilo ugroženo njegovo poslovanje i bila dovedena u pitanje kompletna akademska 2012/2013 godina čime bi opet bili ugroženi interesi šire društvene zajdenice, tj. tisuća studenata koji studiraju ili tek trebaju studirati. Plaćanjem obveza utvrđenim u pobijanim odlukama ne bi mogao podmiriti ni osnovne komunalne usluge, ne bi mogao isplatiti plaće, niti bi mogao osigurati smještaj studenata u Studenski dom. Osim toga, navedeno nije niti planirano u budžetu ZE-DO kantona tako da bi plaćanjem utvrđenog poreza povrijedio odredbe Zakona o izvršenju budžeta ZE-DO kantona. Apelant traži da se zabrani izvršenje pobijanih odluka, te izvršenje Rješenja Porezne uprave broj 13-4-01-15-21-156-01/13 – S.A. od 28. siječnja 2013. godine o pokretanju postupka prinudne naplate. Apelant je uz zahtjev za donošenje privremene mjere dostavio rješenje o pokretanju postupka prinudne naplate i zahtjev za izvanredno preispitivanje pobijane presude Kantonalnog suda.
7. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, apelant smatra da bi izvršenjem pobijanih rješenja i rješenja o pokretanju postupka prinudne naplate neposredno bilo ugroženo njegovo poslovanje i bila dovedena u pitanje kompletna akademska 2012/2013 godina čime bi opet bili ugroženi interesi šire društvene zajednice, tj. tisuća studenata koji studiraju ili tek trebaju studirati. Ukoliko bi platio obveze utvrđenim u pobijanim odlukama ne bi mogao podmiriti ni osnovne komunalne usluge, ne bi mogao isplatiti plaće niti bi mogao osigurati smještaj studenata u Studenski dom.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Osim toga, Ustavni sud uočava da apelant traži i odlaganje izvršenja rješenja o pokretanju postupka prinudne naplate, međutim Ustavni sud zapaža da se radi o prvostupanjskom rješenju na koje je moguće izjaviti žalbu, tj. da apelant ima na raspolaganju mogućnost osporavanja tog rješenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.
11. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić