Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4/13 (S. S.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine , u predmetu broj AP 4/13, rješavajući zahtjev Sime Stojčevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Sime Stojčevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Simo Stojčević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Pelagićeva, koga zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 3. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odgovora na pritužbu Kolegija Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) br. KTA-897/09 od 6. novembra 2012. godine i Obavjesti br. 897/09 od 18. oktobra 2012. godine. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se Okružnom tužilaštvu naložilo da odmah, a najkasnije u roku osam dana od dana donošenja ove mjere nastavi sa sprovođenjem istrage u slučaju smrti Stojčević Zdravke u Opštoj bolnici „Sveti Vračevi“ u Bijeljini koji se desio 17. oktobra 2009. godine.
2. Obavješću Okružnog tužilaštva broj 897/09 od 18. oktobra 2012. godine punomoćnik apelanta je, shodno odredbama člana 224. stav 3. u vezi sa stavom 4. Zakona o krivičnom postupku RS („Službeni glasnik RS“, broj: 53/12), kao punomoćnik apelanta obaviješten da se neće sprovoditi istaga protiv osumnjičenih Matković dr. Zdravka, ljekara Opšte bolnice „Sveti Vračevi“- Bijeljina i Jovanović Mileve, medicinske sestre navedene bolnice, vezano za prijavu od 15. oktobra 2012. godine, jer nema dokaza da su počinili krivična djela. Ovakva odluka je donijeta imajući u vidu da je tokom provođenja istrage, vezano za kompletan događaj povodom smrti Stojčević Zdravke (supruge apelanta), Okružno tužilaštvo analiziralo sve radnje pojedinaca koji su bili uključeni u predmetni slučaj. Naime, kako je dalje navelo Okružno tužilaštvo, nakon obavljenog vještačenja od strane vještaka koga je angažovalo Okružno tužilaštvo, tj. prof dr Zdenka Cihlarža, donesena naredba o obustavi istrage. Po prigovoru apelanta i priloženih nalaza i mišljenja od strane vještaka iz Novog Sada, te nalaza dr. Željka Karana iz Banja Luke, koji su u suprotnosti sa nalazom vještaka prof. Dr. Cihlarža, Okružno tužilaštvo je, u cilju otklanjanja svih nejasnoća, zatražilo vještačenje od eminentne ekipe stručnjaka - vještaka Instituta za forenzičku medicinu i forenzičku toksikologiju - Medicinski fakultet Sarajevo, koji su u potpunosti odgovorili na sva postavliena pitanja, u čijem mišljenju je, između ostalog, jasno konstovano da: „U toku operacije, reoperacije, i praćenja stanja pacijenta, ne uočavaju se propusti bilo tima ljekara koji su vršili operaciju, bilo medicinskog osoblja“.
3. Aktom broj 897/09 od 18. oktobra 2012. godine Kolegij Okružnog tužilaštva, nakon razmatranja pritužbe i cjelokupnog spisa, zaključio da je odluka donijeta od strane tog Tužilaštva pravilna i zakonita i da je tužilac pravilno postupio kada je odlučio da se ne sprovodi istraga protiv istih lica, s obzirom da iz raspoložive dokumenatcije i prikupljenog materijala proizilazi da u radnjama Matkovića i Jovanovićeve nisu sadržani elementi bića niti jednog krivičnog djela.
4. Apelant smatra da mu je osporenim aktima povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Po mišljenju apelanta, dežurni ljekar dr Matković Zdravko se nije pridržavao pravila zdravstvene struke pri pružanju ljekarske pomoći, što je prouzrokovalo znatno pogoršanje zdravstvenog stanja Stojčević Zdravke, a na kraju i do njene smrti. S druge strane, dežurna medicinska sestra Mileva Jovanović nije redovno obilazila pacijentkinju Stojčević Zdravku, što je kod pacijentice prouzorkovalo udušenje usljed nakupljanja sekreta u endotrahealnom tubusu, a ista medicinska sestra je takođe izvršila zaokruživanje numeričkih oznaka i prepravljanje i podebljavanje na nekim brojevima i ciframa u ,,šok listi“, što je utvrđeno izvršenim grafičko - grafoskopskim vještačenjem od strane vještaka Prof. Dane Brankovića, koji nalaz je dostavljen Okružnom tužilaštvu uz krivičnu prijavu. Naime, imajući u vidu da je pacijentkinji ostavljen endotrahealni tubus, po pravilima medicinske struke bilo je potrebno kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja bolesnika, a najprije zbog toga što takvi bolesnici nisu u stanju zatražiti pomoć, odnosno zbog toga što se u tubusu nakuplja sekret.
5. Apelant smatra da je na ovaj način, time što nije preduzelo sveobuhvatnu i efiksanu istragu, Okružno tužilaštvo povrijedilo procesnu obavezu iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1 Evropske konvencije. Osim toga, apelant predlaže da Sud, imajući u vidu opasnost da se zbog proteka vremena uklone i izgube tragovi potrebni za efikasno sprovođenje istrage i time nastane za apelanta nenadoknadiva šteta, donese privremenu mjeru kojom će se naložiti Okružnom tužilaštvu da odmah, a najkasnije u roku osam dana od dana donošenja privremene mjere, nastavi sa sprovođenjem istrage u slučaju smrti Stojčević Zdravke u Opštoj bolnici „Sveti Vračevi“ u Bijeljini koja se desila 17. oktobra 2009. godine.
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud zapaža da apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi svoje nezadovoljstvo činjenicom da je Okružno tužilaštvo donijelo odluku da ne sprovodi istragu protiv određenih lica - ljekara i medicinske sestre za koja apelant tvrdi da su nesavjesnim radom dovela do smrti njegove supruge i na taj način povrijedila ustavno pravo na život.
8. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelant je dužan argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju apelant osim navoda o kršenju ljudskih prava nije ponudio nikakve druge argumente u prilog zaključku o neophodnosti donošenja privremene mjere. Čak ni navod da će se izgubiti tragovi odnosno dokazi o navodnom nesavjesnom liječenju ne čini se osnovanim, budući da je smrt supruge apelanta nastupila 17. oktobra 2009. godine, dakle prije više od tri godine.
9. Pri tom Ustavni sud smatra da ovako postavljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere (nalaganje postupanja nadležnih organa u vezi nastavka istrage) implicira da su apelantovi navodi o povredi ustavnih prava osnovani te se u svojoj konačnici ovaj zahtjev svodi na donošenje odluke o merituma predmeta, o kojem Ustavni sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati jer bi u tom slučaju prejudicirao ishod postupka o apelaciji. S obzirom na navedeno, Ustavni sud, dakle, smatra da, u konkretnom slučaju, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić