Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4375/12 („Euro-Klas“ d.o.o. Bijeljina)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4375/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP-4375/12, rješavajući zahtjev „Euro-Klas“ d.o.o. Bijeljina za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „Euro-Klasa“ d.o.o. Bijeljina za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „Euro-Klas“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 10. decembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjm Okružnog suda broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine, odlučeno je da se iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine označene kao kč. br. 74/1 I Pekara, zemljište pod zgradom (1198 m2), dvorište (4812), II Pekara kuća i zgrada koja se nalazi na kč. br. 74/1, upisana u Z.K. ul. br. 118, K.O. Vlasenica, dosadašnje vlasništvo AD „pekarstvo“ Vlasenica (u daljnjem tekstu: izvršenik), kupcu preduzeća „19. Decembar“ d.o.o. Vlasenica d.o.o. Vlasenica za cijenu od 121.000,00 KM, namiruju potraživanja tražilaca izvršenja, kako je bliže navedeno u rješenju, među kojim je i apelant i to: troškovi izvršnog postupka apelanta kao tražioca izvršenja u iznosu od 1.300,00 KM, potraživanje apelanta u iznosu od 7.188,50 KM.
3. U obrazloženju presude Okružni sud je pozvao na odredbe člana 97. i 98. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koje odredbe propisuju lica koja se namiruju u postupku izvršenja na nepokretnostima izvršenika kao i redosljed njihovog namirenja. Okružni sud je naveo da prema odredbi člana 98. ZIP-a prvi krug lica čine založni povjerioci koji su založno pravo stekli prije pokretanja izvršnog postupka. Da li je neko založni povjerilac koji se po redu namirenja namiruje prije tražilaca izvršenja ili kasnije odlučan je momenat sticanja založnih prava. Istaknuto je da su u konkretnom slučaju založni povjerioci apelant i RS Ministarstvo finansija Poreska uprava PJ Zvornik svoje založno pravo stekli poslije pokretanja izvršnog postupka i to apelant 4. novembra 2006. godine, a RS Ministarstvo finasija Poreska uprava PJ Zvornik 23. marta 2007. godine jer je izvršni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje od strane tražilaca izvršenja Stojke Gadžunović, Dragane Mijić, Slobodanke Livančić Ljubiše Budeša, Petka Mičić, Slobodanke Milovanovića, Milkice Stojanović, Ljubisava Stevanovića, Dragoljuba Vukovića, Nikole Lošića i Milkice Jovanić 16. decembra 2005. godine.
4. Stoga je Okružni sud našao da se iz iznosa dobivenog prodajom nakon namirenja troškova izvršnog postupka namiruju tražioci izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje u konkretnom slučaju Stojka Gažunović, Dragana Mijić, Slobodanka Livančić, Ljubiša Budeša, Petko Mičić, Slobodanka Milovanović, Milkica Stojanović, Ljubisava Stevanovića, Dragoljuba Vukovića, Nikole Lošića i Milkice Jovanović. Okružni sud je istakao da kako je u vremenu nakon pokretanja izvršnog postupka od strane navedenih tražilaca izvršenja i upisa zabilježbe izvršenja u korist tih tražilaca izvršenja apelant stekao založno pravo 4. novembra 2006. godine, a Poreska uprava PJ Zvornik stekla založno pravo 23. marta 2007. godine, to oni imaju slabiji red namirenja u odnosu na prvog tražioca izvršenja, ali bolji red u odnosu na lica koja su pristupila izvršnom postupku kao što su Zdenka Stanić, Goran Stanišić, Dragomir Vidović i Zoran Drakulić, te mldb. Milan i Đorđe Drakulić jer su isti pristupli izvršnom postupku 18. marta 2009. godine. Navedeno po mišljenju Okružnog suda proizlazi iz stanja spisa. Prema tome Okružni sud je našao da je prvostepena odluka zakonita i pravilna i nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima apelanta i Republike Srpske Ministarstva finansija, Poreske uprave PJ Zvornik.
5. Apelant navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U suštini smatra da su redovni sudovi proizvoljno primjenili materijalno pravo. Ističe da je apelant upisao založno pravo u zemljišnoj knjizi 4. januara 2006. godine i nakon toga pokrenuo izvršni postupak koji je zabilježen u zemljišnim knjigama. Navodi da su svi ostali tražioci izvršenja u toku postupka pokrenutog po prijedlogu apelanta bili javnost, te da sud nije nikada u skladu sa članom 73. stav 4. ZIP-a obavijestio apelanta da je neko pristupio izvršnom postupku iz čega proizlazi da su ostali tražioci izvršenja Stojka Gadžunović i dr. sve do ročišta za namirenje bili javnost u izvršnom postupku apelanta broj 092-0-Ip-
06-000 047. Po mišljenju apelanta sud je nezakonito ostale tražioce izvršenja uvukao u predmet tek nakon prodaje nekretnina. Navodi da su u toku postupka saznali da su tražioci izvršenja Stojka Gadžunović i dr.podnijeli prijedlog sudu 16. decembra 2005. godine između ostalog i na nekretninama izvršenja, te da je isto dozvoljeno 16. januara 2006. godine, a nije poslato z.k. uredu na zabilježbu, te da je to problem tih tražilaca izvršenja i suda koji nije postupio po službenoj dužnosti. Navodi da je apelant imao povjerenje u zemljišnu knjigu i zakon i do kraja postupka prodaje nekretnina našao da je samo Poreska uprava upisana poslije apelanta u zemljišnim knjigama. Stoga apelantu nije jasno zašto su se pojavili ostali tražioci izvršenja i ušli u predmet 092-0-Ip-06-000 047 tek na ročištu za namirenje kad nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi. Po mišljenju apelanta da je sud postupio po članu 72. ZIP-a i poslao rješenje u zemljišnu knjigu to bi bilo poslije 16. januara 2006. godine. Apelant ističe da je radi obezbjeđenja potraživanja podnio prijedlog sudu 18. novembra 2005. godine i svoje potraživanje obezbjedio upisom založnog prava hipotekom. Stoga je po mišljenju apelanta Okružni sud proizvoljno primjenio relevantne odredbe ZIP-a odnosno člana 98. ZIP-a navodeći da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu Stojke Gadžunović i dr. Međutim, navedeni postupak je po mišljenju apelanta pokrenut po prijedlogu apelanta.
6. U odnosu na donošenje odluke o privremenoj mjeri apelant navodi da bi izvršenjem osporenih rješenja sredstva sa računa bila isplaćena, te da bi eventualnim kasnijim usvajanjem apelacije apelant došao u situaciju da sredstava nema jer su već podijeljena i Poreska uprava bi bila uskraćena za naplatu cjelokupnih sredstava.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Iz navoda apelanta proizlazi da on kao razlog za usvajanje privremene mjere ističe da bi izvršenjem osporenih rješenja došlo do podjele sredstava drugim tražiocima izvršenja zbog čega na računu ne bi bilo srestava za njegovo namirenje.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić