Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4674/12 (Republika Srpska, Ministarstvo finansija, Poreska uprava RS, Područni centar Zvornik)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4674/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4674/12, rješavajući zahtjev Republike Srpske, Ministarstvo finansija, Poreska uprava RS, Područni centar Zvornik za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Republike Srpske, Ministarstvo finansija, Poreska uprava RS, Područni centar Zvornik za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Republika Srpska, Ministarstvo finansija, Poreska uprava RS, Područni centar Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 26. decembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2011. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2011. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po izjavljenoj apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2011. godine, u ponovnom postupku, u pravnoj stvari tražitelja izvršenja S.G., D.M., S.L., Lj.B., P.M., S.M., M.S., Lj.S., D.V., N.L. i M.J., kao i D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., koje zastupa zakonski zastupnik Z.D., te založnog povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina i apelanta kao založnog povjeritelja, protiv izvršenika AD „Pekarstvo“ Vlasenica, radi namirenja novčanih potraživanja, nakon ročišta za diobu cijene održanog 20. decembra 2010. godine, odlučeno je da se iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine, pobliže precizirane u dispozitivu rješenja, kupcu-preduzeću „19. Decembar“ d.o.o. Vlasenica, za cijenu od 121.000,00 KM, namiruju potraživanja tražitelja izvršenja, i to: troškovi izvršnog postupka tražitelja izvršenja S.G., D.M., S.L., Lj.B., P.M., S.M., M.S., Lj.S., D.V., N.L. i M.J., kao i D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., te založnog povjeritelja “Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina, u ukupnim novčanim iznosima navedenim u dispozitivu rješenja. Zatim, potraživanja tražitelja izvršenja S.G., D.M., S.L., Lj.B., P.M., S.M., M.S., Lj.S., D.V., N.L. i M.J., te potraživanja založnog povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina, u novčanim iznosima pobliže preciziranim u dispozitivu rješenja, dok je za preostala potraživanja založnog povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina, te potraživanja apelanta i potraživanja tražitelja izvršenja D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., u ukupnim novčanim iznosima pobliže označenim u dispozitivu rješenja, konstatovano da ostaju nenamirena.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, istakao da su odredbama čl. 97. i 98. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10 – Prečišćen tekst; u daljnjem tekstu: ZIP) propisana lica koja se namiruju u postupku izvršenja na nepokretnostima izvršenika, kao i redoslijed njihovog namirenja. Naime, navedeno je da se iz prodajne cijene namiruju tražitelji izvršenja na čiji prijedlog je određeno izvršenje, založni povjeritelji i kada nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na naknadu za lične služnosti. Zatim je istaknuto da se iz iznosa dobijenog prodajom namiruju prvenstveno, i to slijedećim rasporedom: troškovi izvršnog postupka, potraživanja založnih povjeritelja koja se po redu prvenstva namiruju prije tražitelja izvršenja, potraživanja tražitelja izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, potraživanja založnih povjeritelja koja se po redu prvenstva namiruju poslije tražitelja izvršenja i naknada za lične služnosti koje se prodajom gase. Shodno tome, prvostepeni sud je konstatovao da iz navedenog proizlazi da se iz iznosa dobijenog prodajom prvo namiruju troškovi izvršnog postupka, a nakon troškova izvršnog postupka, namiruju se lica koja imaju pravo na namirenje, te je krug tih lica određen odredbom člana 97. stav 1. ZIP-a, dok između krugova lica koja imaju pravo na namirenje postoji odnos isključivosti – prvo se namiruju lica koja pripadaju jednom redu, a lica iz narednog reda samo ako to visina postignute cijene omogućava. Nadalje, Osnovni sud je naveo da prema odredbama člana 98. ZIP-a prvi krug lica čine založni povjeritelji koji su založno pravo stekli prije pokretanja izvršnog postupka.
4. Također, istaknuto je da je za činjenicu da li je neko založni povjeritelj koji se po redu namirenja namiruje prije tražitelja izvršenja ili kasnije, odlučan momenat sticanja založnih prava. U vezi s tim, prvostepeni sud je naveo da su u konkretnom slučaju, a prema zemljišno-knjižnom izvatku, založni povjeritelji „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina i apelant založno pravo stekli poslije pokretanja izvršnog postupka i to „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina dana 4. novembra 2006. godine, a apelant dana 23. marta 2007. godine, jer je izvršni postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za izvršenje od strane S.G., D.M., S.L., Lj.B., P.M., S.M., M.S., Lj.S., D.V., N.L. i M.J. dana 16. decembra 2005. godine. Sud je konstatovao da slijedom navedenog proizlazi da se iz iznosa dobijenog prodajom nakon namirenja troškova izvršnog postupka, namiruju tražitelji izvršenja po čijem je prijedlogu određeno izvršenje, a to su u konkretnom slučaju S.G., D.M., S.L., Lj.B., P.M., S.M., M.S., Lj.S., D.V., N.L. i M.J čije je potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom, sudskim poravnanjem zaključenim pred tim sudom.pod br. Rs-19/05 od 18. oktobra 2005. godine. Istaknuto je da je potraživanje “Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina utvrđeno na osnovu stanja spisa jer je na nekretninama izvršenika zasnovano založno pravo. Nadalje je istaknuto da je potraživanje apelanta kao tražioca izvršenja odnosno založnog povjerioca također utvrđeno na osnovu stanja spisa budući da je u prijedlogu za uknjižbu založnog prava koji je apelant podnio 23. marta 2007. godine navedeno da izvršenik kao poreski obveznik duguje precizirani novčani iznos na ime poreskih obaveza, na osnovu kojeg prijedloga je uknjižena zakonska hipoteka na predmetnoj nekretnini izvršenika. Konačno, istaknuto je da kako je u vremenu nakon pokretanja izvršnog postupka od strane navedenih tražitelja izvršenja i upisa zabilježbe izvršenja u njihovu korist, „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina stekao založno pravo dana 4. novembra 2006. godine, a apelant dana 23. marta 2007. godine, to oni imaju slabiji red namirenja u odnosu na prvog tražitelja izvršenja, ali bolji red u odnosu na lica koja su pristupila izvršnom postupku, tj. D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., jer su navedena lica pristupila izvršnom postupku dana 18. marta 2009. godine, kako to proizlazi iz stanja u spisu predmeta.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 I 015375 11 Gž 2 od 31. oktobra 2012. godine žalbe založnog povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina i apelanta su odbijene kao neosnovane, te je potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 92 0 I 015375 10 I 2 od 7. februara 2011. godine.
6. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je prvostepeni sud osporenim rješenjem, iz iznosa dobijenog prodajom nekretnine izvršenika namirio tražitelje izvršenja, i to prvo troškove izvršnog postupka pa onda potraživanja tražitelja izvršenja, na način i u visini pobliže preciziranoj u dispozitivu osporenog rješenja i to do visine novčanog iznosa dobijenog prodajom nekretnine za 121.000,00 KM, dok je za preostala potraživanja založnog povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina, te potraživanja apelanta i potraživanja tražitelja izvršenja D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., u ukupnim novčanim iznosima pobliže označenim u dispozitivu rješenja, konstatovano da ostaju nenamirena, jer iznos dobijen prodajom nekretnine izvršenika nije bio dovoljan za njihovo namirenje. Također, drugostepeni sud je istakao da prvostepena odluka zakonita i pravilna, te da nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima založnih povjeritelja „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina i apelanta, kao i da su neosnovani žalbeni navodi da tražiteljima izvršenja D.V., Z.S., G.S., Z.D., mldb. M.D. i mldb Đ.D., ne pripadaju troškovi izvršnog postupka jer nisu uspjeli u namirenju, zato što je odredbama člana 98. ZIP propisano da se iz iznosa odbijenog prodajom prvo namiruju troškovi izvršnog postupka.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog proizvoljne primjene materijalnog prava. Također, apelant, između ostalog, uz citiranje relevantnih odredbi čl. 72., 97. i 98. ZIP-a, ističe da nijedno drugo lice osim „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina do dana uknjižbe zakonske hipoteke u korist apelanta, tj. 23. marta 2007. godine, nije steklo založno pravo niti je u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba bilo kakvog izvršnog postupka. Nadalje, apelant ukazuje da Okružni sud u obrazloženju svoje odluke pogrešno tumači odredbe čl. 97. i 98. ZIP-a, navodeći da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu tražitelja izvršenja S.G. i drugih, iako je evidentno da je izvršni postupak pokrenut po prijedlogu „Euro-klas“ d.o.o. Bijeljina i da su lica iz postupka S.G. i drugi, bili javnost i da su se tek na ročištu za namirenje uključili. Konačno, slijedom navedenog, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji predmetnu apelaciju kao osnovanu, te osporeno drugostepeno rješenje, kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje, proglasi nevažećim i vrati sudu na ponovni postupak po izjavljenoj žalbi.
8. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant je obrazložio navodima da će Osnovni sud na osnovu osporenih rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a preduzeti izvršenje rješenja od 7. februara 2011. godine, koje je pravosnažno, tako što će sa depozitnog računa suda sredstva u iznosu od 121.000,00 KM uplatiti na račune lica navedenih u navedenom rješenju. Nadalje je navedeno da bi se eventualnim usvajanjem apelacije kao osnovane došlo u situaciju da na računu nema sredstava jer su podijeljena, čime bi apelant bio uskraćen za naplatu potraživanja, pri čemu bi sve dalje radnje bile neizvjesne s obzirom da na depozitnom računu u tom slučaju ne bi bilo sredstava. Shodno tome, apelant traži da Ustavni sud obustavi izvršenje rješenja Osnovnog suda od 7. februara 2011. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po izjavljenoj apelaciji.
9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. U odnosu na navode apelanta podnesene u zahtjevu za donošenje privremene mjere, kojima traži da Ustavni sud obustavi izvršenje rješenja Osnovnog suda do donošenja konačne odluke po apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, privremena mjera kojom se traži obustava izvršenja pravosnažne sudske odluke mogla bi se usvojiti samo u slučaju ako za to postoje izuzetne okolnosti iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci suda koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić