Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-3505/10 (O. S.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

  • Zahtjev za preispitivanje - usvojen
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Predmeti (1)

AP-3505/10

Apelacija

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman, i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. februara 2013.godine, u predmetu broj AP 3505/10, rješavajući zahtjev Osmana Salića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana

70. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

RJEŠENJE

Usvaja se zahtjev Osmana Salića za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3505/10 od 9. februara 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

1. Osman Salić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Azra Smajović, advokatica iz Sarajeva, podnio je 7. septembra 2011. godine zahtjev za preispitivanje Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) broj AP 3505/10 od 9. februara 2011. godine.

2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 3505/10 od 9. februara 2011. godine, u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, odbacio kao nedopuštenu apelantovu apelaciju podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-09-

001459 od 17. juna 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-838/05 od 20. februara 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

3. U navedenoj odluci Ustavni sud je u tač. 9. i 10. naveo: Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine izjavio reviziju, ali je ta revizija rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-09-001459 od 17. juna 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Shodno navedenom, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine. S obzirom na to da je prema navodima iz apelacije, apelantu 29. maja 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. augusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

4. U zahtjevu za preispitivanje apelant je, između ostalog, naveo da je već jednom Ustavnom sudu podnosio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine, a koja je Odlukom Ustavnog suda broj AP 1999/09 od 11. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena jer je preuranjena, tj. bio je u toku postupak po o apelantovoj reviziji koju je izjavio protiv pomenute presude Kantonalnog suda. Apelant je naveo da je, nakon što je Vrhovni sud donio rješenje broj 070-0-Rev-09-001459 od 17. juna 2010. godine kojim je odbacio njegovu reviziju kao nedopuštenu, podnio apelaciji broj AP 3505/10 koja je odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Apelant smatra da su odluke br. AP 1999/009 i AP 3505/10 kontradiktorne, te predlaže da ih Ustavni sud preispita u skladu sa relevantnim propisima Ustavnog suda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, koje u relevantnom dijelu glase:

Član 70.

1) U slučaju da se otkrije neka činjenica koja je po svojoj prirodi mogla odlučno utjecati na ishod spora i koja, kad je odluka bila donesena, nije bila poznata Ustavnom sudu i nije razumno mogla biti poznata stranci iz člana 15. stav 1. tačka b) ovih pravila, ta stranka može, u roku od šest mjeseci, nakon što je stekla saznanje o toj činjenici, podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje te odluke.

2)U zahtjevu iz stava 1. ovog člana treba navesti odluku čije se preispitivanje traži, kao i potrebne podatke koji ukazuju da su ispunjeni uvjeti predviđeni u stavu 1. ovog člana. U prilogu zahtjeva dostavljaju se svi dokazi koji ga potkrepljuju. Zahtjev i dokumenti dostavljaju se Uredu registrara. [...] 6) Kada izvorno vijeće odluči da će preispitati svoju odluku, predmet preispitivanja razmatra se u skladu sa pravilima koja se primjenjuju u redovnom postupku pred Ustavnim sudom. [...]

8) Preispitivanje odluke Ustavnog suda nije moguće ako je od njenog donošenja prošlo više od jedne godine.

6. Iz navedenog člana Pravila Ustavnog suda proizlazi da su uvjeti za usvajanje zahtjeva za preispitivanje odluke Ustavnog suda postojanje činjenica koje su po svojoj prirodi mogle odlučno utjecati na ishod spora i koje, kad je odluka bila donesena, nisu bile poznate Ustavnom sudu i nisu razumno mogle biti poznate stranci, te da je zahtjev podnesen najkasnije u roku od šest mjeseci od dana saznanja o tim činjenicama, ali ne kasnije od godinu dana od donošenja odluke čije se preispitivanje zahtijeva.

7. S obzirom na to da je odluka Ustavnog suda čije se preispitivanje traži donesena 9. februara 2011. godine, a zahtjev podnesen 7. septembra 2011. godine, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnesen u roku predviđenom članom 70. st. 1. i 8. Pravila Ustavnog suda.

8. Odluke Ustavnog suda su na osnovu člana VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine konačne i obavezujuće. S obzirom na to da zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda dovodi u pitanje konačnost odluke Ustavnog suda, mogućnost preispitivanja tih odluka je, prema članu 70. Pravila Ustavnog suda, izuzetan postupak i mora biti strogo ispitivana.

9. U postupku preispitivanja konačne odluke Ustavnog suda Ustavni sud je ograničen na ispitivanje o tome da li su prima facie činjenice koje su podnesene takve da bi mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S ciljem utvrđivanja da li bi činjenice na kojima se osniva zahtjev za preispitivanje mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati, one se moraju razmatrati u vezi sa odlukom Ustavnog suda čije se preispitivanje traži. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da sam zahtjev za preispitivanje nije dovoljan da dovede do zaključka da bi činjenice navedene u zahtjevu mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. S druge strane, Ustavni sud ne može isključiti mogućnost da bi činjenice koje su u pitanju mogle po svojoj prirodi odlučujuće utjecati. Ustavni sud treba da odluči da li činjenice navedene u zahtjevu stvaraju nedoumicu u pogledu zaključaka sadržanih u odluci Ustavnog suda čije se preispitivanje traži.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant 29. juna 2009. godine podnosio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine, te da je njegova apelacija Odlukom broj AP 1999/09 odbačena kao nedopuštena jer je preuranjena budući da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj u vrijeme donošenja Odluke broj AP 1999/09 nije bilo odlučeno.

11. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant nakon donošenja odluke o reviziji, izjavio novu apelaciju 13. augusta 2010. godine, a koja je odlukom broj AP 3505/10 odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Naime, Ustavni sud je utvrdio da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine, koja je apelantu uručena 29. maja 2009. godine, a obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. augusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

12. Nakon razmatranja predmetnog zahtjeva za preispitivanje predmetne odluke i naknadnog uvida u spis, Ustavni sud zapaža da apelant prilikom podnošenja nove apelacije u predmetu broj AP 3505/10 nije naveo da je ranije podnosio apelaciju Ustavnom sudu, iako je to bio dužan. Naime, u odluci broj AP 1999/09 (tačka 9. Odluke) jasno je navedeno da nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda. Međutim, uzimajući u obzir da je apelant prilikom svog prvog obraćanja Ustavnom sudu blagovremeno podnio apelaciju broj AP 1999/09 protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001051 od 13. marta 2009. godine, kao konačne odluke u predmetom slučaju, Ustavni sud smatra, uprkos apelantovom propustu da navede da je ranije podnosio apelaciju koja je odbačena kao preuranjena, da je i apelacija u predmetu AP 3505/10 podnesena u roku predviđenom članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, te da je osnovan apelantov zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda broj AP 3505/10 od 9. februara 2011. godine.

13. Zbog navedenog, a polazeći od odredaba člana 70. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Rješenje, zaključak, obavještenje i ostali akti u predmetu AP-3505/10 (O. S.) | Sudska praksa | Aktio