Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3655/10 (M. V., S. G., I. G. i K. G., N. D., A. D. i E. D.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3655/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3655/10, rješavajući apelaciju Muje Vukovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Muje Vukovića, Studenke Grgić, Irene Grgić, Kristine Grgić, Nazife Džanić, Amira Džanića i Emira Džanića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003042 08 Gž i Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P:
270/00.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku donese odluku povodom izjavljene revizije na Presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 003042 08 Gž od 14.
marta 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantima Muji Vukoviću, Studenki Grgić, Ireni Grgić, Kristini Grgić, Nazifi Džanić, Amiru Džaniću i Emiru Džaniću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mujo Vuković, Studenka Grgić, Irena Grgić i Kristina Grgić, svi iz Bihaća, te Nazifa Džanić, Amir Džanić i Emir Džanić, svi iz mjesta Grahovo-Mala Kladuša (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 24. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u Općinskom sudu u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu koji su apelanti pokrenuli tužbom u Općinskom sudu u aprilu 1999. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 19. jula 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 20. jula 2011. godine, a Općinski sud 1. augusta 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositeljima apelacije 2. septembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 19. aprila 1999. godine tužbom u Općinskom sudu pokrenuli parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete nastale neosnovanim određivanjem pritvora, budući da su bili osumnjičeni da su u okviru afere „Agrokomerc“ počinili najteže oblike krivičnih djela iz oblasti privrede.
7. Postupajući povodom tužbe nakon održanog ročišta 26. januara 2000. godine, Općinski sud je donio Rješenje broj P: 147/00 od 8. februara 2000. godine kojim se Općinski sud proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku.
8. Povodom žalbe apelanata na prvostepeno rješenje, Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž- 214/00 od 26. juna 2000. godine ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na nadležno postupanje.
9. Tužilac Hasan Džanić je 10. januara 2006. godine umro, a rješenjem od 22. novembra 2006. godine proglašeni su njegovi zakonski nasljednici koji su preuzeli predmetni postupak.
10. Apelanti su podnescima od 7. i 29. marta 2007. godine uredili i dopunili tužbu.
11. Tužena je odgovor na tužbu dostavila sudu 30. aprila 2007. godine, a pripremno ročište je održano 6. septembra 2007. godine.
12. U periodu od 8. oktobra 2007. godine do 27. februara 2008. godine održana su četiri ročišta.
13. Općinski sud je 26. marta 2008. godine donio Presudu broj P: 270/00.
14. Protiv prvostepene presude tužena je podnijela žalbu, koja je zajedno sa spisom dostavljena Kantonalnom sudu 20. maja 2008. godine.
15. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 P 003042 08 Gž od 14. marta 2011. godine.
16. Tužena je 18. aprila 2011. godine protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:Vrhovni sud).
17. Prema stanju spisa, postupak povodom izjavljene revizije nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelanti navode da su tužbu podnijeli 1999. godine, te da je Općinski sud o tužbi odlučio tek u martu 2008. godine, što je za apelante neprihvatljivo dug period, a tužena je na tu presudu podnijela žalbu Kantonalnom sudu, koji o žalbi još uvijek nije odlučio. Apelanti su predložili da se apelacija usvoji, da se Kantonalnom sudu naloži da po hitnom postupku odluči o žalbi tužene, te da im se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da predmet nije uziman u rad sve do 2007. godine kada su apelanti dopunili tužbu, budući da je jedan vrlo kompleksan spor velike vrijednosti bio iniciran tužbom koja je bila pisana na jednoj stranici. Nakon dopune tužbe u martu 2007. godine tužba je dostavljena tuženoj na odgovor. Zatim je održano nekoliko ročišta na kojima je izveden veliki broj dokaza, uključujući i vještačenje vještaka medicinske struke, pa je presuda donesena u martu 2008. godine. Protiv prvostepene presude tužena je podnijela žalbu o kojoj je Kantonalni sud odlučio presudom od 14. marta 2011. godine. Na tu presudu tužena je izjavila reviziju, koja je dostavljena apelantima na izjašnjenje, tako da će nakon toga predmet biti proslijeđen Vrhovnom sudu na odlučivanje o reviziji.
20. Kantonalni sud je uz odgovor na apelaciju dostavio primjerak presude od 14. marta 2011. godine kao dokaz da je taj sud odlučio o žalbi tužene. Navedeno je da je o žalbi odlučeno za manje od tri godine, što nije dug period, pa je apelacija u tom kontekstu neosnovana. Još je navedeno da je 18. aprila 2011. godine u predmetu izjavljena revizija.
V.Relevantni propisi
21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
22. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
(1) Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe […].
Član 66.
Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane odredbom člana 53. ovog zakona (nepotpuna tužba) […], sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne radnje predviđene odredbama čl. 295. i 336. ovog zakona.
Član 217. stav 3.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Apelanti ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda broj P: 270/00 u kojem je donesena prvostepena presuda, ali u trenutku podnošenja apelacije nije bila donesena odluka o žalbi tužene podnesenoj Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije, 24. august 2010. godine, nije bila donesena odluku povodom žalbe tužene, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopustiva već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom prekršeno pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
30. Iako apelanti predmetnom apelacijom traže da se naloži Kantonalnom sudu da donese odluku o žalbi tužene, iz stanja spisa i raspoloživih dokaza proizlazi da je Kantonalni sud u međuvremenu donio presudu protiv koje je tužena izjavila reviziju Vrhovnom sudu, tako da se predmet trenutno nalazi u Vrhovnom sudu.
31. U vezi s tim, Ustavni sud smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud okončao postupak povodom žalbe, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa, odnosno odgovora Kantonalnog suda, proizlazi da predmetni postupak još uvijek nije okončan i da se nalazi u Vrhovnom sudu radi odlučivanja o reviziji tužene. Međutim, budući da je apelacija podnesena u vrijeme dok se predmet nalazio u Kantonalnom sudu radi rješavanja o žalbi tužene, a imajući u vidu da se apelanti, dakle, nakon donošenja presude Kantonalnog suda i izjavljene revizije nisu obraćali Ustavnom sudu radi eventualne dužine postupka pred Vrhovnim sudom, relevantan period koji će Ustavni sud uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, jeste period od podnošenja tužbe 19. aprila 1999. godine do 14. marta 2011. godine, odnosno do donošenja odluke Kantonalnog suda o žalbi tužene (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od 11 godina i 11 mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete zbog neosnovanog određivanja pritvora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i velik broj dokaza koje je trebalo provesti, može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o šteti koju su apelanti pretrpjeli zbog neosnovanog boravka u pritvoru, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak značajan za apelante.
34. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud u februaru 2000. godine, postupajući povodom tužbe apelanata, rješenjem proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Kantonalni sud je u junu 2000. godine rješenjem ukinuo to rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na nadležno postupanje. Ustavni sud zapaža da nakon toga, a što je istaknuto i u odgovoru na apelaciju, Općinski sud u predmetnoj pravnoj stvari skoro sedam godina nije preduzeo niti jednu procesnu radnju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je tokom trajanja prvostepenog postupka 5. novembra 2003. godine na pravnu snagu stupio novi Zakon o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim su jasno definirani rokovi za svaku procesnu radnju, pa tako i za prethodno ispitivanje tužbe i otklanjanje nedostataka u njoj. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da je sud dužan da djelotvorno upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. S obzirom na sve to, pokušaji Općinskog suda da dužinu predmetnog postupka stavi na teret apelantima, jer su tek u martu 2007. godine dopunili tužbu, ne može biti opravdanje za postupanja Općinskog suda i njegovu potpunu pasivnost od sedam godina, dakle kada nije preduzeo niti jednu procesnu radnju s ciljem blagovremenog otklanjanja eventualnih nedostataka u tužbi. Ustavni sud smatra da je i Kantonalni sud jednim dijelom doprinio da postupak traje tako dugo jer je o žalbi odlučivao skoro tri godine, potpuno zanemarivši činjenicu da je prvostepeni postupak trajao gotovo devet godina. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka, koji je pred dvije sudske instance trajao 11 godina i 11 mjeseci i još uvijek nije okončan jer se, prema raspoloživim podacima, povodom izjavljene revizije nalazi u Vrhovnom sudu, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (op. cit, AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, a kada se konačna odluka ne bi donijela bez daljnjeg odgađanja, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. Ustavni sud zapaža da su apelanti tražili od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
38. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak na dvije sudske instance trajao 11 godina i 11 mjeseci, Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku trebalo solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak na dvije sudske instance, bez obzira na to što se radi o nešto složenijem predmetu, trajao 11 godina i 11 mjeseci, uglavnom zbog pasivnosti Općinskog suda koji sedam godina u predmetnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnji, te jednim dijelom i zbog Kantonalnog suda koji je, zanemarivši činjenicu da je prvostepeni postupak trajao skoro devet godina, o žalbi tužene odlučivao skoro tri godine, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na to da postupak traje tako dugo.
40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić