Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-996/10 („MN“ d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nekretnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-996/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 996/10, rješavajući apelaciju „MN“ d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „MN“ d.o.o. Velika Kladuša.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 I 009543 07 I, stari broj IP-56/99.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, bez daljnjeg odlaganja, okonča izvršni postupak u predmetu broj 23 0 I 009543 07 I, stari broj IP-56/99, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Velikoj Kladuši da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „MN“ d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Nedžad Sarajlija, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 17. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 00 9543 07 I, stari broj 56/99.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda 1. je decembra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. decembra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. decembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 7. maja 1999. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv d.d. HTUP „Kladušnica“ Velika Kladuša kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu vjerodostojne isprave (Zapisnika o sravnjenju dugovanja), koji je dopušten rješenjem o izvršenju od 22. maja 1999. godine koje je dostavljeno na izvršenje tadašnjem Zavodu za platni promet 23. juna 1999. godine.
7. Budući da izvršenje nije realizirano, zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, apelant je 7. februara 2002. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za obnovu postupka ili dopunu prijedloga za izvršenje na nekretninama izvršenika. Rješenjem Općinskog suda od 18. juna 2002. godine odbijen je apelantov prijedlog, a apelant je uložio žalbu na to rješenje. Kantonalni sud je žalbu uvažio i ukinuo navedeno rješenje i predmet dostavio Općinskom sudu 22. maja 2003. godine.
8. U ponovnom postupku, prijedlog za izvršenje je u više navrata vraćan na dopunu, te je dopušteno izvršenje rješenjem o izvršenju od 22. maja 2003. godine. Na navedeno rješenje izvršenik je izjavio prigovor, a apelant dao odgovor na prigovor, nakon čega je postupak vođen kao parnični postupak.
9. Rješenjem od 30. aprila 2004. godine Općinski sud se proglasio nenadležnim i predmet proslijedio Općinskom sudu u Bihaću koji je rješenjem od 4. aprila 2005. godine tužbu odbacio kao presuđenu stvar jer je izvršenje određeno na osnovu izvršne isprave, ranijeg rješenja o izvršenju od 22. maja 1999. godine.
10. Općinski sud u Bihaću je 12. novembra 2007. godine dostavio spis Općinskom sudu na daljnji postupak.
11. Ustavni sud je 21. novembra 2011. godine obavijestio Općinski sud da je Ustavni sud donio odluku od 25. oktobra 2011. godine kojom je konstatirano da prestaje važiti Naredba za privremenu mjeru u predmetu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu broj CH/02/11147 od aprila 2003. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istakao da Općinski sud od 2004. godine nije postupao u predmetu. Apelant je naveo da nije nikada niti otpočeo ovaj izvršni postupak na način da je pokušano izvršenje na nekretninama kako se predlagalo. Apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je istakao da nisu tačni svi navodi iz apelacije, odnosno da je apelacija neosnovana zbog postojanja privremene mjere. Naime, Naredbu za privremenu mjeru broj CH/02/11147 od 11. aprila 2003. godine donio je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kojom je Federaciji BiH naredio da spriječi preduzimanje bilo kakvih aktivnosti koje se odnose na prodaju objekata izvršenika. Općinski sud je naveo da nije obaviješten da je privremena mjera stavljena izvan snage, odnosno da ga je Ustavni sud obavijestio da nakon odluke o prihvatljivosti i meritumu nije donesena druga odluka.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase: Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8. stav 3.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 63. st. 3. i 4.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje odluke koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05), te da se izraz „presuda“ mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, budući da se u konkretnom slučaju radi o nemogućnosti izvršenja Zapisnika o sravnjenju dugovanja, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je prijedlog za izvršenje podnesen 7. maja 1999. godine, te da je dopušteno izvršenje rješenjem o izvršenju od 22. maja 1999. godine. Budući da izvršenje nije realizirano, to je apelant podnio prijedlog za obnovu postupka ili dopunu prijedloga za izvršenje na nekretninama izvršenika 7. februara 2002. godine, koje je dopušteno rješenjem od 22. maja 2003. godine. Nakon izjavljivanja prigovora postupak se vodio kao parnični postupak u kojem se Općinski sud proglasio nenadležnim i predmet proslijedio Općinskom sudu u Bihaću, koji se također proglasio nenadležnim (presuđena stvar) i predmet dostavio 12. novembra 2007. godine Općinskom sudu na daljnji postupak. Iz predočene dokumentacije ne slijedi da je bilo daljnjeg postupanja u predmetu. Dakle, postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje više od 13 godina, odnosno više od 11 godina u odnosu na dopunu prijedloga za izvršenje, a odredbe člana 5. stav 1. ZIP-a propisuju hitnost u postupanju. Iz odgovora Općinskog suda slijedi da sud nije mogao postupati zbog postojanja Naredbe Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, što je potpuno neosnovano ako se imaju u vidu odredbe čl. 63. u vezi sa čl. 8. ZIP-a koje propisuju obavezu suda da ukoliko izvršenje nije moguće provesti da sud traži od tražioca izvršenja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, a iz predočenog Ustavnom sudu nije vidljivo da je Općinski sud postupao u smislu navedenih odredaba. Osim toga, Ustavni sud ukazuje i na odredbe člana 64. ZIP-a koje propisuju da se postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Imajući u vidu navedeno, a posebno činjenicu da predmetni izvršni postupak traje od 1999. godine odnosno 2002. godine, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
25. Apelant traži da mu se zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.
26. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
27. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP-a.
Ostali navodi
28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni izvršni postupak traje od 1999. godine odnosno 2002. godine, iako se postupak izvršenja prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić