Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2204/10 (T. K. iz Novog Beograda - Republika Srbija, i M. L. iz Rijeke - Republika Hrvatska)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nasljedstvo
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2204/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2204/10, rješavajući apelaciju Tomislava Kožulja i Marije Ljubinković, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14, članka 59. stavak 2. alineje 1. i 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 14. veljače 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija Tomislava Kožulja i Marije Ljubinković.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 0022475 00 P (ranije broj: 693/00 i P-2113/91).

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da po žurnom postupku donese odluku povodom podnesenog priziva protiv Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 0022475 00 P od 27. rujna 2012. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Kožulja i Marije Ljubinković podnesena protiv Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 022475 00 P od 27. rujna 2012. godine u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tomislav Kožulj iz Novog Beograda - Republika Srbija, i Marija Ljubinković iz Rijeke - Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Ljilja Kožul i Ivan Kožul, odvjetnici iz Mostara, podnijeli su 4. lipnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelanti su podnescima od 8. lipnja 2010. godine i 12. listopada 2012. godine dopunili apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 24. svibnja 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 16. lipnja 2011. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositelju apelacije 23. lipnja 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelanti su 23. listopada 1991. godine tužbom pokrenuli parnični postupak pred tada Osnovnim sudom u Mostaru protiv M. B. i dr. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama temeljem nasljeđa i uknjižbe. Tužba je zavedena pod brojem P:2113/91.

7. Iz navoda apelacije proizlazi da je povodom podnesene tužbe održana jedna rasprava do izbijanja ratnih sukoba, te da su tijekom, rata uslijed požara u Općinskom sudu, u predmetu izgorjeli «svi dokazni dokumenti».

8. Prema stanju spisa, apelanti su podneskom od 13. lipnja 2000. godine «tražili rekonstrukciju ove parnice, jer postupak koji je pokrenut po tužbi iz 1991. godine nije okončan zbog ratnih okolnosti i taj podnesak je zaveden pod poslovnim brojem P: 693/00».

9. Naredbom predsjednika Općinskog suda od 26. kolovoza 2002. godine odlučeno je da se izvrši obnova predmetnog spisa.

10. Nakon toga sud je zakazao i održao ročište 17. rujna 2002. godine na kome je Rješenjem broj P:693/00 predmetni postupak prekinut do okončanja ostavinskog postupka zbog smrti nekih od tuženih. Istim rješenjem je precizirano da će se postupak nastaviti kada nasljednici umrlih preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog apelanata pozove da to učine.

11. Apelanti su podneskom od 9. prosinca 2002. godine tražili izuzeće tada postupajućeg suca, što je rješenjem predsjednika suda od 18. prosinca 2002. godine odbijeno.

12. Odlučujući o prizivu apelanata protiv rješenja o prekidu postupka, Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj Gž: 70/03 od 21. siječnja 2003. godine priziv odbio i prvostupanjsko rješenje potvrdio.

13. Postupajući po podnesku Općinskog suda od 22. rujna 2004. godine kojim je traženo od apelanata da sudu predoče ostavinsko rješenje za umrle stranke, ili da označe njihove nasljednike kako bi se postupak mogao nastaviti, apelanti su 4. studenog 2004. godine sudu dostavili podnesak kojim su pokušali otkloniti tražene nedostatke.

14. Nakon toga (bez preciziranja kada) predmetnim spisom je zadužen drugi sudac, koji je na traženje apelanata 26. siječnja 2005. godine predsjedniku suda dao detaljno izjašnjenje vezano za postupanje u predmetu i činjenicu da apelanti nisu dostavili dokaz da su prestali razlozi zbog kojih je postupak prekinut.

15. Apelanti su podneskom od 11. rujna 2006. godine tražili nastavak postupka, budući da su postupili po dopisu suda od 22. rujna 2004. godine, tj. otklonili prepreke za nastavak postupka.

16. Apelanti su 3. siječnja 2007. godine sudu dostavili podnesak kojim su precizirali tužbeni zahtjev na strani tuženih i u svezi s tim uskladili tužbu.

17. Nakon odlaska do tada uredujućeg suca na novu dužnost, predmetom je zadužen novi sudac koji je 28. rujna 2007. godine pod poslovnim brojem 07 58 P 022475 00 P donio rješenje kojim je pozvao apelante da dostave točnu adresu jednog od tuženih, a nakon toga je predmetom zadužen novi sudac.

18. Odvjetnica iz Mostara Nevenka Oručević, koja je jedno vrijeme zastupala apelante, 4. listopada 2007. godine apelantima je otkazala ovlast za zastupanje, tako da je istog dana aodvjetnica Ljilja Kožul preuzela predmetni spis.

19. Podneskom od 6. listopada 2007. godine novi-stari odvjetnici apelanata (Ljilja Kožul i Ivan Kožul) su obavijestili Općinski sud o otkazivanju ovlasti istodobno informirajući sud da se u spisu nalaze njihove ovlasti za zastupanje, budući da su upravo oni bili prvi zastupnici apelanata. Istim podneskom su obavijestili sud da im je adresa trećetužene nepoznata, pa su predložili sudu da postupi sukladno odredbama članka 348. st. 3. i 7. Zakona o parničnom postupku uz predujam troška na strani tužitelja.

20. Novoizabrani sudac, koji je u međuvremenu zadužen predmetom, 31. listopada 2007. godine rješenjem je odlučio da se predmetni postupak nastavi uz istodobno pozivanje apelanata da urede tužbu. Istog dana donesena su još dva rješenja, i to jedno kojim su apelanti pozvani da imenuju opunomoćenika za prijem pismena u Bosni i Hercegovini i drugo kojim su tuženi u inozemstvu pozvani da imenuju opunomoćenika za prijem pismena u BiH.

21. Iz navoda apelanata proizlazi da im je podnesak suda od 31. listopada 2007. godine dostavljan tek 7. svibnja 2008. godine putem Opštinskog suda u Beogradu iako su u spisu postojale ovlasti za zastupanje na temelju kojih su odvjetnici imali ovlast za prijem pismena u Bosni i Hercegovini. Apelanti su uređenu tužbu dostavili sudu 23. svibnja 2008. godine.

22. Tijekom 2009. godine (bez preciziranja točnog nadnevka) predmetom je zadužen novi sudac.

23. Apelanti su podnescima od 16. i 20. listopada 2009. godine, te 23. ožujka 2010. godine od suda tražili žurno postupanje u predmetu obzirom na činjenicu da je parnični postupak započeo prije 18 godina.

24. Predmet je tijekom 2010. godine (bez preciziranja točnog nadnevka) ponovno presigniran na novog suca koji je (bez preciziranja kada) uređenu tužbu od 23. svibnja 2008. godine dostavio tuženim na odgovor.

25. Odgovor na tužbu je dostavljen 6. lipnja 2011. godine.

26. Nakon što je Općinski sud održao dva ročišta (lipanj i kolovoz 2012. godine) prvostupanjska presuda je donesena 27. rujna 2012. godine protiv koje su apelanti podnijeli priziv Kantonalnom sudu 10. listopada 2012. godine.

27. Prema stanju spisa, prizivni postupak je u tijeku kod Kantonalnog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

28. Apelanti iscrpno opisuju tijek postupka, te ukazuju da je nepostupanjem Općinskog suda u predmetnom postupku u razdoblju od više od 18 godina prekršeno njihovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Iako se apelanti nisu eksplicitno pozvali na povredu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije, iz navoda apelacije i činjenice da je apelacija u cijelosti usmjerena u pravcu duljine postupka pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud zaključuje da apelanti ukazuju i na povredu prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelanti, između ostalog, navode da su od nastavka postupka protekle skoro tri godine, a ročište još uvijek nije zakazano iako su sudu upućene tri urgencije. Osim toga, uređena tužba od 16. svibnja 2008. godine završila je izvan spisa, pa je u svezi s tim sačinjena službena zabilješka. Apelanti ističu da je sud bez ikakve potrebe podneske slao njima osobno na adresu u Beogradu, pa su podnesci putovali sedam mjeseci iako su se u spisu nalazile ovlasti sadašnjih zastupnika. Još su istakli da je u predmetnom postupku izvršena zlouporaba instituta «prekid postupka», jer se u konkretnom slučaju ne radi o jednoj stranci, niti o materijalnim, već o formalnim suparničarima, pa su sudovi mogli donijeti djelomičnu presudu u dijelu u kojem je to bilo moguće.

29. U dopuni apelacije apelanti su obavijestili Ustavni sud da je Općinski sud nakon 21 godinu konačno donio presudu 27. rujna 2012. godine protiv koje su podnijeli priziv, tako da će postupak još trajati. Apelanti navode da je donesena presuda nezakonita i nepravilna, te da se tom presudom u punom opsegu krše prava apelanata na imovinu, pa su predložili Ustavnom sudu da, kada se za to steknu uvjeti, sukladno Pravilima Ustavnog suda, donese odluku o meritumu radi osiguranja njihovih ustavnih prava.

b) Odgovor na apelaciju

30. U odgovoru na apelaciju (što je detaljno navedeno u stavku III. ove odluke – Činjenično stanje) Općinski sud je, između ostalog, naveo da je iz kronološkog pregleda rada u konkretnom predmetu vidljivo da upravo apelanti nisu postupali po nalozima suda, jer je tijekom postupka otkazana ovlast za daljnje zastupanje apelanata od odvjetnice Nevenke Oručević iz Mostara, pa sud nije mogao postupati po neurednom zahtjevu za rekonstrukciju spisa.

V.Relevantni propisi

31. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

32. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

33. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

34. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na osporenu presudu

36. Apelanti u dopuni apelacije osporavaju zakonitost Presude Općinskog suda broj 07 58 P 022475 00 P od 27. rujna 2012. godine, koja je donesena tijekom trajanja postupka pred Ustavnim sudom, tvrdeći da je navedenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

37. Prilikom ispitivanja ovih navoda apelanata, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 1. i 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. st. 1. i 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

14. apelacija je preuranjena;

38. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

39. Prema prethodno iznesenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju apelanti su protiv prvostupanjske Presude broj 07 58 P 022475 00 P od 27. rujna 2012. godine podnijeli priziv Kantonalnom sudu o kojoj, prema stanju spisa, još nije odlučeno. Dakle, iz navedenog slijedi da predmetni postupak nije okončan.

40. Imajući u vidu navedeno, apelacija je u ovom dijelu, u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, preuranjena. Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u „razumnom roku“

41. Apelanti podnesenom apelacijom ukazuje na povredu prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje u predmetu Općinskog suda broj 07 58 P 022475 00 P u kojem, u trenutku podnošenja apelacije, još nije bila donesena odluka. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća na članak 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po tužbi apelanata, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije, bila dopustiva već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva,

42. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

43. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

44. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

45. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

46. Iako apelanti predmetnom apelacijom traže da se naloži Općinskom sudu da donese odluku o njihovoj tužbi iz podneska kojim su apelanti dopunili apelaciju, proizlazi da je Općinski sud, u međuvremenu, donio presudu protiv koje su apelant podnijeli priziv, tako da se predmet trenutačno nalazi kod Kantonalnog suda.

47. U svezi s tim Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Dalje, Ustavni sud ukazuje da su se u konkretnom slučaju apelanti nakon podnošenja apelacije obratili Ustavnom sudu i dopunom apelacije osporili u međuvremenu donesenu presudu Općinskog suda, ali da nisu ukazali na dužinu postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom povodom odlučivanja o prizivu apelanata. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, u konkretnom slučaju ocijeniti isključivo duljinu postupka pred Općinskim sudom.

48. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da su apelanti u listopadu 1991. godine podnijeli tužbu tadašnjem Osnovnom sudu u Mostaru povodom koje, zbog rata i djelomičnog uništenja spisa, nije postupano. Iako apelanti u navodima apelacije ukazuju na duljinu postupka počevši od podnošenja tužbe 1991. godine, Ustavni sud podsjeća da razdoblje koje, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. prosinca 1995. godine, kao nadnevak kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud duljinu predmetnog postupka ocijeniti od tog nadnevka.

49. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. ožujka 2010. godine, točka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni duljine predmetnog postupka, premda predmet još nije okončan, ocijeniti razdoblje od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, 14. prosinca 1995. godine, do donošenja prvostupanjske presude. Dakle, Ustavni sud zapaža da je postupak trajao ukupno skoro 21 godinu, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog postupka je nešto kraće od 17 godina.

b) Analiza duljine trajanja postupka

50. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i veliki broj dokaza koje je trebalo provesti, kao i okolnost da je tužba podnesena protiv više osoba, a koja objektivno doprinosi složenosti postupka, može govoriti o relativno složenom predmetu.

51. Analizirajući predmetni prvostupanjski postupak, Ustavni sud kao prvo primjećuje da je ukupno trajao skoro 21 godinu, od toga od zasnivanja nadležnosti suda nešto kraće od 17 godina, što je samo po sebi neprihvatljivo dugo razdoblje. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud smatra da su sami apelanti jednim dijelom doprinijeli duljini postupka, prije svega, zato što su zahtjev za rekonstrukciju spisa podnijeli tek u listopadu 2000. godine, tako da se razdoblje zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do podnošenja prijedloga, dakle skoro pet godina, može staviti na teret apelantima, budući da u navedenom razdoblju sud, zbog uništenja spisa, objektivno nije mogao postupati u predmetu. Međutim, isto tako, Ustavni sud primjećuje da su apelanti aktivno sudjelovali u postupku, da su iskazivali interes za predmet tražeći u više navrata žurno postupanje u predmetu, pravodobno reagirajući na svaki podnesak suda. S druge strane, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da su tijekom postupka u razdoblju od pet godina postojale objektivne okolnosti (prekid postupka) koje su sprečavale Općinski sud da postupa u predmetu. Međutim, Ustavni sud, isto tako, zapaža i pasivnost suda u pojedinim fazama postupka kada je predmet bio «aktivan». U tom kontekstu Ustavni sud primjećuje da je Općinskom sudu trebalo više od dvije godine da odluči o zahtjevu za rekonstrukciju spisa, potom, više od dvije godine da uređenu tužbu dostavi na odgovor tuženim, te godinu dana da zakaže pripremno ročište nakon što je odgovor na tužbu dostavljen. Dalje, uočljivo je da su se uređujući suci u predmetu često mijenjali što je, uz procesni propust suda prilikom dostave pismena apelantima osobno, iako je u spisu postojala punomoć za zastupanje, dodatno usporilo postupak. Pokušaji Općinskog suda da duljinu predmetnog postupka stavi na teret apelantima, zbog otkazivanja punomoći odvjetnice Nevenke Oručević, ne mogu biti opravdanje za sud i duljinu predmetnog postupka, budući da iz stanja spisa proizlazi da je istog dana kada je otkazana punomoć (4. listopad 2007. godine) predmetni spis preuzet od novih-starih odvjetnika, koji su o tome odmah obavijestili sud, podsjetivši sud da se punomoći za zastupanje već nalaze u spisu. Imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da su i apelanti jednim dijelom doprinijeli da postupak traje tako dugo, Ustavni sud smatra da se duljina predmetnog postupka u odlučujućem dijelu može staviti na teret Općinskom sudu, koji je bio dužan učinkovito kontrolirati i voditi postupak, i da, u smislu odredbe članka 10. ZPP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Ustavni sud posebice naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao imati u vidu činjenicu da se radi o predmetu koji je započeo 1991. godine, a što je Općinski sud prilikom postupanja u pojedinim fazama postupka zanemarivao.

52. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

53. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu duljine trajanja postupka koji se trenutačno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (op. cit,, AP 2915/07, točka 42), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po žurnom postupku donese odluku u predmetu posebice zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije, kao efektivnog pravnog lijeka, bila bi dovedena u pitanje. VIII.Zaključak

54. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije kada je prvostupanjski postupak, i pored činjenice da se radi o nešto složenijem predmetu, trajao ukupno 21 godinu od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda skoro 17 godina, a Općinski sud nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu duljinu postupka. Pri tome treba naglasiti da su i apelanti jednim dijelom doprinijeli duljini trajanja postupka, a što se, ipak, u odlučujućoj mjeri nije odrazilo na ukupnu duljinu predmetnog postupka.

55. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 14. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

56. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2204/10 (T. K. iz Novog Beograda - Republika… | Sudska praksa | Aktio