Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2277/10 («Šu-ma plast» d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2277/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2277/10, rješavajući apelaciju «Šu-ma plasta» d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija «Šu-ma plasta» d.o.o.

Bijeljina podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 PS 170636 10 PS.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. «Šu-ma plast» d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 8. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 32 0 Ps 004907 09 Ps koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli i Općinskog suda u Sarajevu zatraženo je 12. maja 2011. godine, odnosno 8. januara 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud u Tuzli je odgovor na apelaciju dostavio 16. maja 2011. godine, dok je Općinski sud u Sarajevu odgovor na apelaciju dostavio 17. januara 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda u Tuzli i Općinskog suda u Sarajevu dostavljeni su apelantu 22. januara 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 14. aprila 2009. godine tužbom Općinskom sudu u Tuzli pokrenuo parnični postupak protiv «Uniqa osiguranja» d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade štete.

7. Tužba je u Općinskom sudu u Tuzli primljena u rad pod brojem 032-0-Ps-09-000 267, koji je u međuvremenu presigniran u broj 32 0 Ps 004907 09 Ps.

8. Općinski sud u Tuzli se Rješenjem broj 32 0 Ps 004907 09 Ps od 23. augusta 2010. godine, odlučujući po prigovoru mjesne nenadležnosti, istaknutom 11. maja 2009. godine, u odgovoru na tužbu tužene proglasio mjesno nenadležnim i naveo da će cijeli spis, a nakon pravosnažnosti tog rješenja, biti dostavljen Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak. U obrazloženju rješenja sud je, između ostalog, naveo da je navedeni odgovor na tužbu dostavljen apelantovom opunomoćeniku, koji se nije izjašnjavao na taj odgovor.

9. Prema stanju spisa, proizlazi da je Općinski sud u Sarajevu konkretni predmet zaprimio 29. novembra 2010. godine, da mu je dodijeljen poslovni broj 65 0 PS 170636 10 PS, te da je odmah po prijemu predmeta, 30. novembra 2010. godine, zakazao pripremno ročište za 21. mart 2011. godine.

10. Dalje, prema stanju spisa proizlazi da se predmetni postupak nalazi u fazi održavanja glavne rasprave na kojoj su provedeni svi materijalni dokazi i saslušani svjedoci, te da je još preostalo da se provede dopunsko vještačenje vještaka građevinske struke.

11. Također, prema stanju spisa proizlazi da je Općinski sud u Sarajevu u predmetnom postupku zakazao ročište za glavnu raspravu za 25. mart 2013. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda u Tuzli o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant tvrdi da je došlo do povrede njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Dalje, apelant, između ostalog, ističe da je 14. aprila 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli, da taj sud nije postupio u skladu sa rokovima propisanim Zakonom o parničnom postupku, te da sudovi moraju da poštuju zakonske rokove ili da traže izmjene navedenog zakona, pa da ročišta zakazuju kad god hoće, s obzirom da se u praksi ionako tako i ponašaju. Na kraju, apelant je naveo da potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 150,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Tuzli je istakao da je 23. augusta 2010. godine donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, a koje je postalo pravosnažno 26. septembra 2010. godine. Dalje, sud je naveo da je 23. novembra 2010. godine cijeli spis proslijeđen Općinskom sudu u Sarajevu na nadležno postupanje. Konačno, Općinski sud u Tuzli je konstatirao da je Općinski sud u Sarajevu konkretni predmet, prema podacima iz sistema za automatsko upravljanje predmetima, zaprimio 26. novembra 2010. godine.

14. U odgovoru na apelaciju Općinskog suda u Sarajevu navedeno je, između ostalog, da se predmetni postupak nalazi u fazi održavanja glavne rasprave na kojoj su provedeni svi materijalni dokazi i saslušani svjedoci, te da je još preostalo da se provede dopunsko vještačenje vještaka građevinske struke. Također, uređujući sudija Općinskog suda u Sarajevu je istakao da parnične stranke u toku trajanja postupka nisu imale primjedaba, niti prigovora na trajanje postupka, niti na rad suda.

V. Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud u Tuzli nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2009. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

20. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Tuzli, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu u Tuzli zaprimljena 14. aprila 2009. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu tri godine i devet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu, budući da je u toku postupka bilo nužno provesti i vještačenje vještaka građevinske struke.

24. U vezi sa ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u Tuzli ažurno postupao po apelantovoj tužbi, odmah po prijemu dostavio je na odgovor, te je nakon toga bez odlgađanja dostavio odgovor na tužbu apelantovom opunomoćeniku (koji se nije izjašnjavao na taj odgovor), a onda, također, bez odugovlačenja donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i cijeli spis, nakon pravosnažnosti tog rješenja, dostavio Općinskom sudu u Sarajevu kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnji postupak. Isto tako, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Sarajevu konkretni predmet zaprimio 29. novembra 2010. godine i odmah po prijemu predmeta, 30. novembra 2010. godine, zakazao pripremno ročište za 21. mart 2011. godine, da se predmetni postupak nalazi u fazi održavanja glavne rasprave na kojoj su provedeni svi materijalni dokazi i saslušani svjedoci, te da je još preostalo da se provede dopunsko vještačenje vještaka građevinske struke, kao i da je zakazano ročište za glavnu raspravu za 25. mart 2013. godine. Dalje, Općinski sud u Sarajevu u odgovoru na apelaciju ističe da parnične stranke u toku trajanja postupka nisu imale primjedaba, niti prigovora na trajanje postupka, niti na rad suda. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant, iako je imao opunomoćenika, podnio tužbu mjesno nenadležnom sudu, te na taj način u značajnoj mjeri doprinio dužini predmetnog postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant apelaciju podnio nakon samo 14 mjeseci od podnošenja tužbe.

25. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da ukupna dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev «razumnosti», te da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

26. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije neosnovani.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je apelantovo ponašanje u značajnoj mjeri utjecalo na dužinu postupka, a redovni sudovi su preduzimali procesne radnje u primjerenim rokovima, nakon ispunjavanja preduvjeta propisanih zakonom.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2277/10 («Šu-ma plast» d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio