Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-69/10 (S. S.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-69/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 69/10, rješavajući apelaciju Sabire Sinanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Sabire Sinanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Sanskom Mostu pod brojem I-1115/04 (novi broj 22 0 I 004349 09 I), a koji je okončan 29. novembra 2012. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Sabiri Sinanović, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sabira Sinanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sanskog Mosta, koju zastupa Agan Džafić, advokat iz Sanskog Mosta, podnijela je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 1115/04. Apelanticin punomoćnik je 10. marta 2012. godine dostavio dodatnu dokumentaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 20. septembra 2010. godine, a od JU „Centar za socijalni rad“ Sanski Most (u daljnjem tekstu: izvršenik) 21. novembra 2012. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda su 17. decembra 2012. godine zatražene dodatne informacije.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. septembra 2010. godine, Općinski sud 6. oktobra 2010. godine, a izvršenik 30. novembra 2012. godine. Općinski sud je 27. decembra 2012. godine dostavio dodatne informacije.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelanticinom zastupniku 12. oktobra 2010, odnosno 7. decembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je kao tražilac izvršenja 29. marta 2004. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu izvršenikovih rješenja br. 09-11-531-252/98 od 20. augusta 1998. godine, 09-11-531-244/00 od 23. aprila 2001. godine i 09-11-531-244/00 od 31. maja 2002. godine, radi naplate duga u iznosu od 1.700,60 KM i troškova izvršnog postupka u iznosu od 132,00 KM, te troškova sudske takse, zabranom novčanih sredstava koje izvršenik ima na računu u banci i prijenosom radi isplate na apelanticin račun, na način bliže preciziran u prijedlogu.
7. Općinski sud je Rješenjem broj 1115/04 od 29. juna 2005. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Izvršenik je 7. jula 2005. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, na koji je apelantica 30. augusta 2005. godine dostavila odgovor Općinskom sudu.
9. Rješenjem Općinskog suda broj I-1115/04 od 21. februara 2006. godine usvojen je izvršenikov prigovor u cijelosti i utvrđeno da je nastupila zastara mogućnosti izvršenja. Rješenjem je određeno da se Rješenje o izvršenju broj 1115/04 od 29. juna 2005. godine stavlja van snage, provedene radnje ukidaju i postupak izvršenja obustavlja, te je određeno da troškove postupka u ukupnom iznosu od 183,50 KM snosi apelantica kao tražilac izvršenja.
10. Apelantica je 6. marta 2006. godine podnijela žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj I- 1115/04 od 21. februara 2006. godine.
11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-06-000711 od 29. maja 2006. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se iz prvostepenog rješenja ne može izvesti zaključak o bitnim činjenicama, kao ni to da li je prvostepeni sud uopće utvrdio potpuno i pravilno sve bitne činjenice zbog kojih je izvršenikov prigovor uvažio, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama. Bez utvrđenja ovih bitnih činjenica ne može se izvesti zaključak o osnovanosti prigovora.
12. Apelantica je podnescima od 24. septembra 2007. godine i 9. februara 2009. godine urgirala u Općinskom sudu uzimanje predmeta u rad i donošenje rješenja u ponovnom postupku.
13. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-I-06-002158 od 26. februara 2009. godine usvojen je izvršenikov prigovor, u cijelosti obustavljeno izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju broj I- 1115/04 od 29. juna 2005. godine i ukinute sve do tada provedene izvršne radnje.
14. Apelantica je 6. marta 2009. godine podnijela žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 022-0-I-06-002158 od 26. februara 2009. godine.
15. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 521 od 5. maja 2009. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto rješenje Općinskog suda i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da, kako je u konkretnom slučaju izvršenikova odluka, na osnovu koje se traži izvršenje, kojom je apelantici priznato pravo na stalnu socijalnu pomoć u određenom novčanom iznosu, donesena u upravnom postupku i glasi na ispunjenje novčane obaveze, izvršenik nije sporio da je na osnovu predmetnog rješenja obveznik isplate novčanog iznosa koji je ranije sam izvršavao isplatom mjesečno određenih iznosa. Prema stavu Kantonalnog suda, suprotno stavu prvostepenog suda, u konkretnom slučaju izvršenikovo rješenje predstavlja izvršnu ispravu. Odnos između izvršenika i teritorijalnih jedinica koje finansiraju izvršenika ne tiče se apelantice kao tražioca izvršenja. Kako zbog pogrešnog stava prvostepeni sud nije raspravio postojanje činjenica i otklonio druge nedostatke, na koje je ukazano rješenjem od 29. maja 2006. godine, Kantonalni sud je uvažio žalbu, osporenu odluku ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, na osnovu odredbe iz člana 235. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa odredbom iz člana 21. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Na kraju, Kantonalni sud je naložio da u ponovnom postupku prvostepeni sud postupi prema ranijoj ukidajućoj odluci.
16. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Rješenje o prigovoru broj 22 0 I 004349 09 I od 6. marta 2012. godine, kojim je utvrdio da je apelantica kao tražilac izvršenja povukla svoj prijedlog za izvršenje u dijelu koji se odnosi na potraživanje po osnovu izvršenikovog Rješenja broj 09-11-531-252/98 od 20. augusta 1998. godine, te je u tom dijelu ovaj izvršni postupak obustavio. Dalje je usvojio kao osnovan izvršenikov prigovor u dijelu u kojem se tvrdi da je nastupila zastara apelanticinog potraživanja prema izvršenikovom Rješenju broj 09-11-531-244/00 od 23. aprila 2001. godine, za oktobar, novembar i decembar 2000. godine, u ukupnom iznosu od 204,00 KM, te je i u tom dijelu postupak izvršenja obustavio. Dalje, odbijen je kao neosnovan izvršenikov prigovor u dijelu u kojem je tvrdio da je nastupila zastara apelanticinog potraživanja prema izvršenikovom Rješenju broj 09-11-531-244/00 od 23. aprila 2001. godine, za maj, juni i juli 2001. godine, te za deset dana augusta 2001. godine. Također je odbijen izvršenikov prigovor da je nastupila zastara apelanticinog potraživanja prema izvršenikovom Rješenju broj 09-11-531-244/00 od 31. maja 2002. godine, u ukupnom iznosu od 364,20 KM, te je u tom dijelu predmetni izvršni postupak nastavljen. Određeno je da će se o zahtjevu apelanticinog punomoćnika za naknadu troškova postupka od 28. januara 2012. godine odlučiti posebnim rješenjem.
17. Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 004349 09 I od 20. septembra 2012. godine naloženo je izvršeniku da apelantici nadoknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 61,32 KM, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja, te je odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za naknadu troškova izvršnog postupka iznad navedenog iznosa.
18. Prema navodima izvršenika i dostavljenoj dokumentaciji, apelantici je 24. aprila 2012. godine isplaćen iznos od 364,20 KM, u skladu sa Rješenjem o prigovoru Općinskog suda broj 22 0 I 004349 09 I od 6. marta 2012. godine, i sudski troškovi u iznosu od 183,50 KM, a 29. novembra 2012. godine apelantici je isplaćen iznos od 61,32 KM, u skladu sa Rješenjem Općinskog suda broj 22 0 I 004349 09 I od 20. septembra 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
19. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da predmetni postupak traje šest godina i da je uzrok tome nedovoljna aktivnost suda. Apelantica naročito ističe hitnost predmetnog postupka, s obzirom na to da se radi o isplati socijalnih davanja. Također, apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
20. Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da svojim postupanjem nije izazvao dugo trajanje postupka, s obzirom na to da je odluku (Rješenje broj 001-0-GŽ-09-000 521 od 5. maja 2009. godine) donio tri mjeseca nakon što je zaprimio spis prvostepenog suda radi rješavanja o žalbi.
21. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u ovom predmetu postupao u granicama svojih objektivnih mogućnosti i stepenu ažurnosti i kadrovske popunjenosti na ovom referatu na kojem postoje evidentni problemi. Dalje je navedeno da na referatu radi jedan sudija i stručni saradnik sa jednim izvršiteljem, te da je došlo do promjene sudije, a da je predmetni sudija trenutno zadužen sa stanjem od 13. augusta 2010. godine sa 9.651 predmetom, uključujući izvršni i sav ostali vanparnični referat. Općinski sud smatra da je objektivno bilo nemoguće u takvim uvjetima poštovati zakonske i razumne rokove postupanja suda u konkretnom slučaju. Također, tvrdi da pravni problem predstavlja nepreciznosti izvršenikovih rješenja, što se odražava i u različitom pravnom stanovištu ovog i Kantonalnog suda u odnosu na podobnost tih rješenja kao izvršne isprave za sudsko izvršenje, jer ona ne sadrže sve potrebne elemente iz člana 27. ZIP-a. Na kraju je istaknuto da će se pristupiti daljnjem radu na apelanticinom predmetu do samog okončanja.
22. Općinski sud je 27. decembra 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je „Sparkasse bank“, Filijala Sanski Most, 25. aprila 2012. godine obavijestila Općinski sud da je Rješenje Općinskog suda broj 22 0 I 004349 09 I od 6. marta 2012. godine izvršeno u cijelosti. Dalje je navedeno da je Rješenje broj 22 0 I 004349 09 I od 20. septembra 2012. godine, koje se odnosi na naknadu troškova izvršnog postupka, postalo pravosnažno 9. novembra 2012. godine. Općinski sud je ponovo naveo da je postupao u granicama svojih objektivnih mogućnosti, stepenu ažurnosti i kadrovske popunjenosti na izvršnom referatu, te istakao da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na apelaciju.
23. Izvršenik je u odgovoru na apelaciju naveo da je Općinski sud okončao postupak u izvršnom postupku pravosnažnim Rješenjem o prigovoru broj 22 0 I 004349 09 I od 6. marta 2012. godine, kojim je izvršenik obavezan isplatiti apelantici iznos od 364,20 KM, kao i sudske troškove u iznosu od 183,50 KM, što je učinjeno 24. aprila 2012. godine. Dalje, Općinski sud je Rješenjem broj 22 0 I 004349 09 I od 20. septembra 2012. godine naložio izvršeniku da apelantici nadoknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 61,32 KM, što je učinjeno 29. novembra 2012. godine. V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
28. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje su Ustavnom sudu dostavili Općinski sud i izvršenik, izvršni postupak je dovršen 29. novembra 2012. godine. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelantica je navela da joj je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka, posebno pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
33. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran, kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, Presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
34. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
35. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 29. marta 2004. godine kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje rješenja, te da je, u smislu odredbe člana 64. ZIP-a, kako to proizlazi iz stanja spisa, ,izvršni postupak dovršen provođenjem izvršne radnje 29. novembra 2012. godine kada su sa izvršenikovog računa na apelanticin račun uplaćeni troškovi izvršnog postupka. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od osam godina i osam mjeseci.
36. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu predmetnog postupka.
37. Ustavni sud, imajući u vidu da je izvršni postupak za realizaciju potraživanja iz osnova socijalne pomoći i koji je stoga za apelanticu izuzetno važan trajao osam godina i osam mjeseci, smatra da je dužina predmetnog postupka a priori nerazumna i traži globalnu ocjenu. Naime, takva dužina bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom predmetu nije prepoznao niti su ih redovni sudovi predočili. Pri tom, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (velik broj predmeta u radu i kadrovska popunjenost) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Naime, Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu velik broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmetnog u tako dugom periodu, zbog čega se dužina predmetnog postupka može u cijelosti pripisati propustu redovnih sudova, prvenstveno Općinskog suda, da djelotvorno kontroliraju predmetni izvršni postupak.
38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao osam godina i osam mjeseci povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 20/06).
40. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao osam godina i osam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.400,00 KM.
41. Međutim, apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantici, s obzirom na sadržaj njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 32. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM, koliko je apelantica apelacijom i tražila. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje pravosnažnih rješenja trajao duže od osam godina, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret redovnim sudovima.
43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić