Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2109/10 (ZU „Dom zdravlja“ Cazin)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Nekretnina
- Posjed
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2109/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2109/10, rješavajući apelaciju ZU „Dom zdravlja“ Cazin, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija ZU “Dom zdravlja” Cazin.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 003625.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu broj 20 0 P 003625, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. ZU „Dom zdravlja“ Cazin (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 31. maja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 20 0 P 003625.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. aprila 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor 30. maja 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 11. jula 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 8. januara 2001. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv H. M. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje nekretnina u posjed. U tužbi je apelant tražio da se donese privremena mjera kojom će se zabraniti tuženom „bilo kakvo dalje zauzimanje predmetnog zemljišta ili promjena faktičkog stanja“.
7. Nakon što je pred Općinskim sudom održano pripremno ročište, te dva ročišta za glavnu raspravu, Općinski sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 11. april 2002. godine kojem nisu pristupili ni apelant ni tuženi, pa je Općinski sud rješenjem odredio mirovanje postupka.
8. Apelant je 18. juna 2007. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim je tražio da se zakaže novo ročište i nastavi postupak.
9. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Općinskog suda o apelantovoj tužbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je postupanjem Općinskog suda povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukazao da, zbog postupanja Općinskog suda, trpi štetu i predložio je da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad, donese rješenje kojim se određuje nastavak postupka i zakaže ročište. Apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da apelantu, na ime naknade za nematerijalnu štetu, isplati iznos od 7.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je, zbog dugogodišnje nepopunjenosti, usporeno radio na predmetima koji su zaprimani u sudu, pa i u konkretnom predmetu. Ukazano je da je predmet broj 20 0 P 003625 uzet u rad 25. maja 2011. godine dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor. Ukazano je i da je odgovor na tužbu zaprimljen 14. juna 2011. godine, kao i da će ročište biti zakazano u drugoj polovini 2011. godine.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu.
VI. Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno činjenicu da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 2001. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
VII. Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. S obzirom na to da je apelant, imajući u vidu njegov pravni status, u pogledu primjene Evropske konvencije izjednačen sa položajem koji ima javna vlast, Ustavni sud podsjeća da kao takav ne uživa zaštitu prava garantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u Odluci broj AP 39/03 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba) prema kojem svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je, osim navedenog, zaključeno da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
22. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantovom tužbom od 8. januara 2001. godine i da, kako proizlazi iz stanja u spisu, do dana donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno 12 godina, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
Analiza dužine trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji je apelant pokrenuo radi predaje nekretnina u posjed. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je Općinski sud trebalo da razmotri.
24. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak u januaru 2001. godine, kao i da je Općinski sud, zbog toga što apelant i tuženi nisu pristupili ročištu zakazanom za 11. april 2002. godine, donio rješenje o mirovanju postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da se apelant 18. juna 2007. godine obratio Općinskom sudu zahtjevom da se zakaže ročište, odnosno nastavi postupak, te da, prema stanju u spisu, Općinski sud još nije donio odluku o apelantovoj tužbi. Navodi Općinskog suda da je, zbog dugogodišnje nepopunjenosti, usporeno radio na konkretnom predmetu, kao i činjenica da je predmet uzet u rad tek 25. maja 2011. godine dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor, ne mogu biti opravdanje Općinskom sudu za ovoliku dužinu trajanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je i apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, budući da je propustio prisustvovati ročištu za glavnu raspravu zakazanom za 11. april 2002. godine nakon kojega je određeno mirovanje postupka, pa se tek nakon pet godina obratio Općinskom sudu zahtjevom da se zakaže ročište, odnosno nastavi postupak. Ipak, uzimajući u obzir sve navedeno, posebno vrijeme proteklo od apelantovog prijedloga iz 2007. godine da se postupak nastavi, Ustavni sud smatra da je, uzeto u cjelini, dužini postupka u većem dijelu doprinio Općinski sud, i to zbog činjenice da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o zahtjevu za nastavak postupka, kao i zbog činjenice da je sud dužan upravljati postupkom i spriječiti da postupak „nerazumno dugo traje“, zbog čega će dužinu postupka u većem dijelu pripisati postupanju Općinskog suda koji je propustio da djelotvorno kontrolira postupak.
25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
26. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka povodom njegove tužbe. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Općinskom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kada se dužina postupka, koji traje 12 godina i kada, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, i pored značajnog apelantovog doprinosa, u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati naročito složenim.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić