Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2572/10 (S. Z.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2572/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2572/10, rješavajući apelaciju Spomenke Zolak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Spomenke Zolak.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 041716 06 Mal (ranije, br. Mal-546/06 i P-8805/99) koji još uvijek nije okončan.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 Mal 041716 06 Mal (ranije, br. Mal-546/06 i P- 8805/99), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantici Spomenki Zolak u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.950,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Spomenka Zolak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, Republika Srbija, koju zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnijela je 25. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 13. jula 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 19. jula 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 1. septembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 15. septembra 1999. godine tužbom Općinskom sudu pokrenula parnični postupak protiv Đ.O. ( u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate i predaje u posjed poslovnog prostora. Tužba je zavedena pod brojem P-8805/99.
7. Odgovor na tužbu je dostavljen 26. oktobra 1999. godine.
8. Rješenjem Osnovnog suda od 7. marta 2000. godine predmetnom spisu je pripojen predmet broj P-8806/99, budući da se radilo o predmetima u kojima su učestvovale iste stranke povodom istih nekretnina, ali po različitom pravnom osnovu.
9. Parnične stranke su 3. maja 2001. godine zaključile sudsko poravnanje o dijelu tužbenog zahtjeva i sporazumjele se da se sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva zastane, te da se postupak nastavi na prijedlog parničnih stranaka.
10. Osnovni sud je dopisom od 7. maja 2002. godine pozvao apelanticu da se izjasni da li postoji interes za daljnje vođenje postupka. Odgovarajući na dopis apalantica je podneskom od 17. maja 2002. godine obavijestila sud o postojanju pravnog interesa za nastavak postupka, te je tražila od suda da što hitnije zakaže raspravu radi konačnog rješenja spora.
11. Rješenjem broj P-8805/99 od 19. decembra 2005. godine Osnovni sud je apelantici vratio tužbu na ispravku i usklađivanje s novim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), što je apelantica i učinila podneskom od 28. decembra 2005. godine.
12. Po naredbi tada uređujućeg sudije, predmetni spis je 12. januara 2006. godine iznesen završenim na P referatu, te je dalje vođen kao spor male vrijednosti pod brojem Mal-546/06.
13. Podneskom od 16. marta 2006. godine apelantica je obavijestila sud o adresi boravka tuženog tražeći da se tužba tuženom dostavi na naznačenu adresu, te da se nakon toga hitno zakaže rasprava.
14. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Osnovni sud (bez preciziranja kada) u više navrata, bezuspješno, pokušavao da na naznačenu adresu dostavi tužbu na odgovor tuženom, nakon čega je dopisom od 27. novembra 2007. godine upućen i dopis Centru javne bezbjednosti Banjaluka sa zahtjevom da dostavi tačnu adresu tuženog koji je informisao sud da tuženi ne prolazi kroz njihovu prijavno-odjavnu evidenciju.
15. Predmet je 29. oktobra 2008. godine zaveden u CMS pod brojem 71 0 Mal 041716 06 Mal koji je, s obzirom na Mal oznaku, proslijeđen u rad stručnom saradniku.
16. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da su stručni saradnici Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine izgubili ovlaštenja koja su imali, odnosno da postupaju u predmetima.
17. Apelantica je podneskom od 23. jula 2009. godine tražila od Osnovnog suda da hitno zakaže raspravu.
18. Predmet je 2. decembra 2010. godine presigniranjem kroz CMS sistem dodijeljen sudiji na postupanje.
19. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da bi Osnovni sud u narednom periodu, prije svega, trebalo da preduzme radnje s ciljem da se ponovo zavede predmet na P referat, s obzirom da predmet i nije trebalo voditi pod oznakom Mal jer vrijednost spora prelazi iznos od 3.000,00 KM.
20. Prema stanju spisa postupak još uvijek nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno njeno prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je iscrpno opisala hronologiju postupka. Navela je, između ostalog da je nepostupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku u vremenu od više od 10 godina dovelo do kršenja njenog prava na pristup sudu tako da joj je onemogućeno da se pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom, odluči o njenom građanskom pravu. Apelantica je predložila da se apelacija usvoji i Osnovnom sudu naloži da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P-8805/99, istovremeno tražeći isplatu naknade na ime nematerijalne štete, zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
22. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je opisao tok postupka (što je detaljno navedeno u poglavlju III - Činjenično stanje) ukazujući da postupajućem sudiji nije poznato da li je u konkretnom slučaju došlo do greške prilikom zavođenja predmeta zbog ljudskog faktora ili do greške u CMS sistemu, ali da su posljedice iste bez obzira čija je greška, tako da postupajućem sudiji konkretni predmet nije ni bio iznesen sve do podnošenja apelacije, odnosno do traženja Ustavnog suda radi izjašnjenja povodom apelacije. Osim toga uređujući sudija je pored redovnog referata zadužen sa preko 4.000 Mal predmeta, pa samim tim nije ni mogao imati uvid o signiranju konkretnog predmeta i u skladu s tim tražiti njegovo iznošenje. Navedeno je da stručni saradnik koji je bio zadužen s predmetom nije mogao postupati u predmetu jer su Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 29. oktobra 2008. godine stručni saradnici izgubili ovlaštenja koja su imali, pa je predmet presinigniran na novog uređujućeg sudiju. S obzirom na sve navedeno uređujući sudija nije u mogućnosti da se izjasni o eventualnom kršenju apelantičinih prava tokom postupka, jer je tek nedavno upoznat s predmetom. U odgovoru je navedeno da će sljedeći korak suda biti ponovno zavođenje predmeta na P referat jer predmet, s obzirom na visinu spora, nije trebalo zavoditi pod oznakom Mal.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
24. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
27. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak u jednom dijelu još uvijek nije okončan ni nakon više od 13 godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum Apelantica smatra da je nepostupanje Osnovnog suda u predmetnom parničnom postupku dovelo do kršenja njenog prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i u vezi s tim prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je Osnovni sud, u međuvremenu, donio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva koji nije bio obuhvaćen sudskim poravnanjem parničnih stranaka, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom Osnovnom sudu 15. septembra 1999. godine pokrenula predmetni parnični postupak koji u jednom dijelu, prema stanju spisa i raspoloživim dokazima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od nešto više od 13 godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu i predaju u posjed poslovnog prostora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o posebno složenom predmetu.
34. Cijeneći predmetni parnični postupak u svjetlu navoda apelacije i dokaza u spisu, Ustavni sud prvenstveno zapaža da iz stanja spisa ne proizilazi da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud smatra da apelantica s pravom ukazuje da predmetni postupak u dijelu koji nije riješen sporazumom, a koji ni nakon duže od 13 godina još uvijek nije okončan, traje neprihvatljivo dugo te ukazuje da je takva dužina a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje u konkretnom slučaju Ustavni sud nije uočio. Pri tom Ustavni sud smatra da je na dužinu predmetnog postupka odlučujuće uticala činjenica da je Osnovni sud u pojedinim fazama postupka bio potpuno pasivan, kao i činjenica da je predmet greškom bio zaveden kao spor male vrijednosti, što je dodatno i ključno usporilo postupak. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u jednoj relativno kratkoj fazi postupka evidentno imao problem s dostavom pismena tuženom, što se u konačnici nije značajnije odrazilo na ukupnu dužinu postupka. Nastojanje Osnovnog suda da dužinu predmetnog postupka opravda velikim brojem predmeta ne može biti opravdanje za dužinu predmetnog postupka jer je prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i vlastitoj jurisprudenciji dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, cijeneći sve navedeno, a posebno činjenicu da postupak, koji nije naročito složen, još uvijek nije okončan ni nakon više od 13 godina, pri čemu sud nema razumno opravdanje za to, a apelantica svojim ponašanjem tome nije doprinijela, Ustavni smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje apelantica dovodi u vezi s pravom na pravično suđenje.
d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
37. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
39. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje preko 13 godina, Ustavni sud smatra kako apelantici, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, po usvojenim kriterijima treba isplatiti iznos od 1.950,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
40. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada prvostepeni postupak, koji nije posebno složen, prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon više od 13 godina, zbog pasivnosti Osnovnog suda u pojedinim fazama postupka i propusta prilikom zavođenja predmeta, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije uticala da postupak traje tako dugo.
41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić