Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5949/10 (M. N.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5949/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5949/10, rješavajući apelaciju M. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. N.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-I-07-000839.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 032-0-I-07-000839, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 28. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-I-07-000839 od 12. februara 2008. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 21. decembra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantovom punomoćniku 7. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 13. februara 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje kojim je predložio da Općinski sud donese rješenje o izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 032-0-P-06-000 164 od 30. novembra 2006. godine. U prijedlogu za izvršenje je predložio da se odredi izvršenje prema „Sarajevo-osiguranju“ d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate glavnog duga u iznosu od 7.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 17. februara 2004. godine pa do konačne isplate, troškova parničnog postupka u iznosu od 3.055,15 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30. novembra 2006. godine pa do konačne isplate i troškova izvršnog postupka u iznosu od 601,20 KM, zabranom novčanih sredstava koje izvršenik ima na bankovnom računu i prijenosom radi isplate na račun apelantovog punomoćnika do konačnog namirenja.

7. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-07-000839 od 12. februara 2008. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Apelant je 22. aprila 2008. godine podnio podnesak Općinskom sudu u kojem je naveo da je izvršenik 9. aprila 2007. godine platio apelantu iznos od 11.515,00 KM na ime glavnog duga, zateznih kamata i troškova parničnog postupka. S obzirom na navedeno, apelant je naveo da povlači prijedlog za izvršenje u pogledu glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka, a ostaje pri troškovima izvršnog postupka u iznosu od 601,20 KM. Apelant je predložio da Općinski sud donese rješenje kojim bi se primilo na znanje suda povlačenje prijedloga za izvršenje u pogledu glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka, a odredilo izvršenje prema izvršeniku radi naplate troškova izvršnog postupka u iznosu od 601,20 KM.

9. Izvršenik je 28. aprila 2008. godine izjavio prigovor.

10. Apelant je 19. decembra 2008. godine urgirao u Općinskom sudu uzimanje predmeta u rad. Također, navodi da je urgirao rješavanje predmeta i kod predsjednika Općinskog suda, te da je podnio i pritužbu na rad sudije izvršnog odjeljenja Općinskog suda Kancelariji disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da su mu „zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju“ Općinskog suda broj 032-0-I-07-000839 od 12. februara 2008. godine povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što Općinski sud od dana donošenja rješenja o izvršenju nije preduzeo nijednu konkretnu radnju kojom bi se dopušteno izvršenje provelo do kraja. Ističe da je od dana podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja proteklo više od tri godine, te da se radi o postupku koji je hitne prirode. Apelant je naveo hronologiju postupanja Općinskog suda povodom njegovog prijedloga za izvršenje, te istakao da je urgirao uzimanje predmeta u rad, da se obraćao predsjedniku suda, kao i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću. Apelant traži naknadu štete zbog neprovođenja rješenja o izvršenju u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju samo naveo hronologiju postupanja u predmetnom izvršenom postupku na način na koji je ona iznesena u činjeničnom dijelu ove odluke. V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali što izvršni postupak u kojem je rješenjem suda dopušteno predloženo izvršenje još uvijek nije okončan. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da je pri razmatranju problema efektivnog provođenja rješenja o izvršenju (da li je izvršenik izvršio svoje obaveze prema tražiocu izvršenja) koja su donesena na osnovu pravosnažnih sudskih odluka već iskazao stav da u Bosni i Hercegovini ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se zbog toga žale (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva.

16. Imajući u vidu navedeno, kao i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da su mu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda, Odluka broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05 i Odluka broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05), te da se izraz „presuda“ mora široko tumačiti u smislu da treba uključivati sve vrste odluka i rješenja kao i nedostatak donošenja odluke, kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2358/07 od 13. decembra 2007. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o neizvršenju sudske presude koja je donesena u parničnom postupku u kojem je rješavano pitanje naplate dugovanja, uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud naglašava da je pravo na pristup sudu inherentno članu 6. stav 1. Evropske konvencije i ono traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U suprotnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bi bio iluzoran ako u naknadnom izvršnom postupku to pravo ne može da zaživi… (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 552/04 od 28. juna 2005. godine, stav 9, objavljena na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).

20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je predmetno izvršenje pravosnažne sudske odluke dopušteno rješenjem od 12. februara 2008. godine, ali da iz apelantovog izjašnjenja kao i informacija Općinskog suda proizlazi da do donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak nije okončan. Naime, prema podnesku koji je apelant podnio Općinskom sudu, izvršenik je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (a prije donošenja rješenja o izvršenju) isplatio apelantu dugovanja na osnovu glavnog duga, zakonskih zateznih kamata i troškova parničnog postupka, ali ne i troškove izvršnog postupka koji su utvrđeni rješenjem o izvršenju. U međuvremenu, izvršenik je izjavio prigovor i postupak je u toku. Ustavni sud zapaža da trenutno apelant u predmetnom izvršnom postupku traži samo prinudnu isplatu troškova izvršnog postupka, koji su i nastali u izvršnom postupku, i da je u toku postupak povodom izvršenikovog prigovora.

21. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

22. U tom kontekstu, a imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta i podržavajući praksu u sličnim predmetima koja se na analogan način može primijeniti i u konkretnom slučaju (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 1170/08 od 14. septembra 2010. godine, tačka 37), Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je predmetni izvršni postupak okončan donošenjem pravosnažne odluke o odbacivanju ili odbijanju apelantovog izvršnog prijedloga, niti da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, pogotovo ako se uzme u obzir da iz dopisa Općinskog suda od 21. decembra 2012. godine proizlazi da je izvršni postupak u konkretnoj pravnoj stvari još uvijek u toku. U tom kontekstu, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoj stav iz citirane odluke da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažne sudske odluke, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju i njegovim dostavljanjem na izvršenje organu kod kojeg se nalaze izvršenikova novčana sredstva, ako se ima u vidu odredba ZIP-a kojom je propisano dovršenje izvršenja.

23. U vezi s navedenim, te ocjenjujući okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da Općinski sud ima obavezu da predmetni izvršni postupak, koji je po zakonskoj odredbi hitan, okonča na jedan od načina propisanih članom 64. ZIP-a.

24. S obzirom na to da predmetni izvršni postupak ni nakon četiri godine i jedanaest mjeseci od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončan, Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nemogućnosti izvršenja pravosnažne sudske odluke.

Ostali navodi

25. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanta i njegovo trajanje, smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP-a odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud ni nakon četiri godine i jedanaest mjeseci od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5949/10 (M. N.) | Sudska praksa | Aktio