Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3578/10 (Z. M.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Radni odnos
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 426
- Zakon o parničnom postupku · čl. 6
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3578/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3578/10, rješavajući apelaciju Z. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Z. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Općinskom sudu u Maglaju u predmetu broj P. 363/98, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da apelantici Z. M., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 4.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, koju zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnijela je 18. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 04 0 Rs 002699 10 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), i Kantonalnog suda zatraženo je 12. oktobra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Kantonalni sud i Općinski sud su 24. oktobra i 2. novembra 2012. godine dostavili odgovore na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelanticinom punomoćniku 21. decembra 2012. godine.
4. Također, Ustavni sud je od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatražio 19. decembra 2012. godine da dostavi informaciju da li je donio odluku o reviziji izjavljenoj protiv Presude Kantonalnog suda broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine, te da dostavi fotokopiju presuda Kantonalnog suda br. 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine i 04 0 Rs 002699 10 Rsž od 15. marta 2011. godine, kao i Rješenje Vrhovnog suda broj 42 1 Rs 000028 11 Rev od 19. januara 2012. godine.
5. Vrhovni sud je 20. decembra 2012. godine dostavio fotokopije traženih odluka i obavijestio Ustavni sud da je predmetni spis 4. decembra 2012. godine dostavljen na odlučivanje povodom revizije, te da će spis biti dat u rad prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je 16. decembra 1998. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Općine Maglaj (u daljnjem tekstu: tužena). Tužbenim zahtjevom apelantica je predložila da sud utvrdi da joj nije prestao radni odnos kod tužene 25. juna 1992. godine i da ju je tužena dužna rasporediti na odgovarajuće poslove u skladu sa njenom stručnom spremom i radnim iskustvom, uspostaviti apelantici sva prava iz radnog odnosa počevši od 25. juna 1992. godine pa nadalje, te naknaditi troškove postupka.
8. Djelimičnom presudom Općinskog suda broj P. 363/98 od 18. maja 2000. godine obavezana je tužena da apelanticu vrati na rad i da joj od 25. juna 1992. godine uspostavi radni odnos, te da je rasporedi na poslove referenta u mjesnom uredu ili druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi. Istom presudom sud je zaključio da će o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o troškovima postupka sud odlučiti konačnom presudom.
9. Presudom Općinskog suda broj P. 363/98 od 5. februara 2001. godine sud je obavezao tuženu da na ime izmakle dobiti po osnovu zakonito uskraćenih plaća apelantici isplati iznos od 8.122,79 KM sa zateznom kamatom, da joj plaća svaki mjesec po 195,00 KM počevši od 1. januara 2001. godine pa do rasporeda na odgovarajuće poslove, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.238,00 KM. Sud je odbio kao neosnovan višak apelanticinog tužbenog zahtjeva u pogledu kamate.
10. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-323/01 od 10. decembra 2001. godine uvažene su žalbe tužene, ukinute su prvostepene presude i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio Rješenje broj P.1/2002 od 23. oktobra 2002. godine kojim je apelanticinu tužbu odbacio kao nedopuštenu.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-269/03 od 8. septembra 2003. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto je osporeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
13. Općinski sud je, odlučujući u ponovnom postupku, donio Rješenje broj P: 268/03 od 31. augusta 2006. godine kojim je apelanticinu tužbu odbacio kao nedopuštenu. Istim rješenjem obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.483,62 KM.
14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-001 989 od 26. decembra 2007.
godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto je osporeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
15. Odlučujući u ponovnom postupku, Općinski sud je donio Rješenje broj 042-1-P-08- 000 026 od 28. aprila 2008. godine kojim je apelanticinu tužbu odbacio kao neblagovremenu. Istim rješenjem obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.384,00 KM.
16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-001200 od 29. septembra 2009.
godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto je osporeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
17. Odlučujući po četvrti put u ponovnom postupku, Općinski sud je donio Presudu broj 042-1-Rs-09-000 015 od 27. maja 2010. godine. Navedenom presudom sud je odbio kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da sud utvrdi da joj je neprekidno trajao radni odnos kod tužene počevši od 25. juna 1992. godine do 24. januara 2007. godine, pa da se shodno tome tužena obaveže da u apelanticinu radnu knjižicu upiše neprekidno trajanje radnog staža u navedenom periodu i uplati doprinose, te da joj isplati naknadu štete u vidu izmakle dobiti na ime plaća i naknade umjesto plaća za vrijeme trudničkog bolovanja za period od 1. januara 1996. godine do 24. januara 2007. godine u visini od 38.109,92 KM sa zakonskim zateznim kamatama. Istom presudom odbijen je i apelanticin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.658,48 KM, a apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.423,62 KM.
18. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 Rs 002699 10 Rsž od 15. marta 2011. godine uvažena je apelanticina žalba i preinačena prvostepena presuda tako što je usvojen apelanticin tužbeni zahtjev i obavezana tužena da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.719,05 KM.
19. Rješenjem Vrhovnog suda broj 42 1 Rs 000028 11 Rev od 19. januara 2012. godine usvojena je revizija tužene, ukinuta je drugostepena presuda i predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
20. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine. Navedenom presudom djelimično je uvažena apelanticina žalba i preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je odbijen zahtjev tužene da se apelantica obaveže da joj isplati na ime troškova postupka iznos od 4.423,62 KM. Istom presudom Kantonalni sud je odbio kao neosnovanu apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u preostalom dijelu (stav I prvostepene presude).
21. Apelantica je protiv Presude Kantonalnog suda broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Prema stanju spisa, Vrhovni sud još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantica je podnijela predmetnu apelaciju zbog toga «što su sudovi prekršili njeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i zbog činjenice što postupak još nije okončan». Smatra da joj je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da je 16. decembra 1998. godine podnijela tužbu protiv Općine Maglaj, kojom je pokrenula parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te je kratko navela hronologiju predmetnog postupka. Apelantica je istakla da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, koji je po zakonu hitne prirode, a koji traje neopravdano dugo. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju, naloži Kantonalnom sudu da donese odluku o žalbi, kao i da naloži Vladi Zeničko-dobojskog kantona da joj isplati iznos od 2.700,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su apelanticini navodi neosnovani, te da u toku postupka nije došlo do povrede ni jednog osnovnog prava zagarantiranog Ustavom, Evropskom konvencijom i njenim protokolima, niti zakonima FBiH, te da nije došlo ni do povrede prava na koju se poziva apelantica. U odgovoru je istaknuto da je izjašnjenje sačinio rukovodilac Odjeljenja suda u Maglaju jer se postupajući sudija već duže vrijeme nalazi na bolovanju.
24. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelanticini navodi, te da postupak pred ovim sudom nije dugo trajao. Kantonalni sud je naveo da nije bilo odugovlačenja postupka jer su prvostepeni i drugostepeni sud na predmetu radili aktivno i bez odugovlačenja. Sud se u odgovoru osvrnuo na presude donesene u predmetnom postupku i istakao da su postupci pred Kantonalnim sudom trajali kratko i u razumnim rokovima. Sud je mišljenja da je ukupnoj dužini postupka doprinijela i sama apelantica koja je mijenjala tužbeni zahtjev tokom postupka. Na kraju, Kantonalni sud je naveo da sudovi koji su odlučivali o apelanticinom tužbenom zahtjevu nisu prešli granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da je dužina trajanja postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 426.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
26. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Apelantica navodi da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
34. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud donio odluku o reviziji, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 16. decembra 1998. godine, da je predmet četiri puta vraćan prvostepenom sudu i jedan put drugostepenom sudu na ponovni postupak, te da je protiv Presude Kantonalnog suda broj 04 0 Rs 002699 12 Rsž 2 od 12. juna 2012. godine apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Dakle, prema stanju spisa, predmetni postupak koji je apelantica pokrenula traje 14 godina i jedan mjesec i još uvijek nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.
37. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvi put donio djelimičnu presudu nakon jedne godine i pet mjeseci, dok je konačnu odluku prvi put donio nakon dvije godine i jedan mjesec, drugi put je donio odluku nakon deset mjeseci, treći put je donio odluku nakon dvije godine i 11 mjeseci, četvrti put donio odluku nakon četiri mjeseca, dok je peti put donio odluku nakon nepunih osam mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je osporio apelanticine navode i nije naveo posebne razloge kojima bi opravdao trajanje predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u konkretnom postupku odlučivao u vrlo kratkom periodu povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih odluka (najduži period odlučivanja o žalbi je bio godinu dana i pet mjeseci). Međutim, svojim odlukama Kantonalni sud je, osim u posljednjem ponovnom postupku, ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje, dok je odlučujući u ponovnom postupku nakon usvojene revizije donio odluku nakon nepunih pet mjeseci. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je odluke donosio u kratkim i u razumnim rokovima, te da je ukupnoj dužini postupka doprinijela i sama apelantica koja je mijenjala tužbeni zahtjev tokom postupka. Također, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u predmetnom postupku donio svoju odluku nakon deset mjeseci, kao i da se predmet nakon izjavljene revizije od 4. decembra 2012. godine ponovo nalazi u Vrhovnom sudu na odlučivanju. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije u odlučujućoj mjeri doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 14 godina i jedan mjesec i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu i Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi u Vrhovnom sudu, a za donošenje konačne odluke o apelanticinom tužbenom zahtjevu neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.
40. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je hitno postupanje propisano zakonom. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticine tužbe pred nadležnim sudovima traje 14 godina i jedan mjesec i da još nije okončan, apelantici je određena naknada u visini od 4.200,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak, koji je zakonom određen kao hitan, nije okončan ni 14 godina i jedan mjesec nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi u Vrhovnom sudu na odlučivanju o reviziji. Ustavni sud smatra da su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli i Općinski sud i Kantonalni sud, pri čemu apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu postupka u odlučujućoj mjeri, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
42. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić