Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-988/10 (M. B., M. I. i M. K.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-988/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 988/10, rješavajući apelaciju Mirze Begić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mirze Begić, Mirzeta Ibrišimovića i Mubere Klobučarić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj P.2341/2000.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P.2341/2000, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mirza Begić, Mirzet Ibrišimović i Mubera Klobučarić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Tuzle, koje zastupa Ramiz Aljić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 18. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi u Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P.2341/2000 (raniji broj P.1658/98).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 3. decembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 13. decembra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Z. I., majka apelanata, podnijela je 14. septembra 1998. godine tužbu Općinskom sudu protiv I. Ć. radi zaštite od protivpravnog uznemiravanja, odnosno povrata uzurpiranog zemljišta. Ova tužba je zavedena pod brojem P.1658/98.

7. Rješenjem Općinskog suda broj P.1658/98 od 30. oktobra 2000. godine Z. I. kao tužiteljici naloženo je da u roku od osam dana dopuni i precizira tužbeni zahtjev i tačno označi tuženog.

8. Općinski sud je donio Rješenje broj P.1658/98 od 20. novembra 2000. godine kojim se tužba Z. I. smatra povučenom jer nije postupila prema nalogu suda.

9. Postupajući povodom žalbe apelanata, Kantonalni sud u Tuzli je utvrdio da su apelanti kao nasljednici Z. I. postupili prema nalogu suda i dostavili uređenu tužbu 6. novembra 2000. godine, koja je zavedena pod novim brojem P-2341/2000, te je vratio spis Općinskom sudu radi postupanja.

10. Općinski sud je Rješenjem broj P.2341/2000 od 12. decembra 2000. godine vratio apelantima tužbu i naložio im da isprave tužbu na način da označe vrijednost spora i preciziraju tužbeni zahtjev opredjeljujući se da li tužbom traže posjedovnu zaštitu ili predaju u posjed nekretnine (k.č. br. 837/2). Apelanti su 22. decembra 2000. godine dostavili Općinskom sudu uređenu i ispravljenu tužbu.

11. Općinski sud je Rješenjem broj P-2341/2000 od 4. marta 2010. godine ponovno vratio apelantima tužbu radi ispravke i dopune sa nalogom da tačno i nedvosmisleno preciziraju tužbeni zahtjev opredjeljujući se da li ovom tužbom traže posjedovnu ili vlasničkopravnu zaštitu ili predaju u posjed sporne nekretnine.

12. Apelanti su 16. marta 2010. godine dostavili Općinskom sudu uređenu tužbu u kojoj su naveli da su ranije tražili posjedovnu zaštitu, ali da sada traže vlasničkopravnu zaštitu, te da traže uklanjanje bespravno sagrađenog objekta, povrat zemljišta i naknadu štete.

13. Nakon toga, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 22. decembar 2010. godine.

14. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti smatraju da odgovornost za ovako dugo trajanje postupka isključivo snosi Općinski sud koji nije otišao dalje od prethodnog ispitivanja tužbe. Apelanti su istakli da su oni aktivno učestvovali u predmetnom postupku, te da nisu koristili nikakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Apelanti su zatražili od Ustavnog suda da im dosudi naknadu nematerijalne štete zbog neodlučivanja Općinskog suda o njihovoj tužbi.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nekoliko puta vraćao apelantima tužbu na ispravku i dopunu, te da je na koncu, nakon što su apelanti konačno ispravili i dopunili svoju tužbu, zakazao pripremno ročište za 22. decembar 2010. godine. Općinski sud je naveo da je razlog nepostupanja u ovom predmetu to što je ovaj sud opterećen velikim brojem predmeta, te da sve do imenovanja dodatnih sudija 2009. godine nisu postojale objektivne okolnosti za brže postupanje u predmetu apelanata.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

22. Apelanti smatraju da im je zbog neodlučivanja Općinskog suda o tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je Z. I., majka apelanata, tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 14. septembra 1998. godine pokrenula predmetni parnični postupak, te da su nakon njene smrti 2000. godine postupak nastavili apelanti kao njeni zakonski nasljednici. Prema stanju spisa, predmetni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 14 godina i četiri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da su predmetnim tužbenim zahtjevom (koji je konačno preciziran 16. marta 2010. godine) apelanti tražili uklanjanje bespravno sagrađenog objekta, povrat zemljišta i naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

28. Ustavni sud zapaža da je Z. I. pokrenula predmetni parnični postupak u septembru 1998. godine, ali da joj je Općinski sud 2000. godine rješenjem naložio da dopuni i precizira tužbeni zahtjev i tačno označi tuženog. Nakon toga, Općinski sud je dva puta (u decembru 2000. i martu 2010. godine) vraćao apelantima kao nasljednicima i procesnim sukcesorima Z. I. tužbu sa nalogom da nedvosmisleno preciziraju tužbeni zahtjev i opredijele se da li tužbom traže posjedovnu ili vlasničkopravnu zaštitu ili predaju u posjed sporne nekretnine. Ustavni sud smatra da su propusti tužiteljice Z. I. da uredi tužbu, kao i naknadno preciziranje tužbenog zahtjeva apelanata, u značajnoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka.

29. Dalje, u odnosu na doprinos Općinskog suda ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud ukazuje na to da, iako je Općinski sud u periodu od septembra 1998. do decembra 2000. godine bio aktivan, nakon što su apelanti u decembru 2000. godine dostavili uređenu tužbu, Općinskom sudu je trebalo gotovo 10 godina da donese rješenje kojim je tu njihovu tužbu ponovno vratio na ispravku i dopunu. Uzimajući u obzir navedene propuste Općinskog suda, koji je pri tome zanemario svoju zakonsku obavezu da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku, a koji je svoju neaktivnost pravdao ponašanjem apelanata, te prevelikim brojem predmeta i nedovoljnim brojem sudija, kao i činjenicu da ni nakon 14 godina i četiri mjeseca Općinski sud nije donio odluku u predmetu apelanata, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog“ roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelanti su zatražili da im se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti predmeta i doprinos apelanata dužini postupka, zaključuje da je dovoljna satisfakcija za apelante nalog Ustavnog suda da se postupak hitno okonča. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak povodom tužbe apelanata traje ukupno 14 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan i kada odgovornost za ovakvu dužinu postupka, iako nesporno postoji i značajan doprinos apelanata, u odlučujućem dijelu snosi Općinski sud, koji je propustio da upravlja postupkom na način koji je propisan procesnim zakonom.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-988/10 (M. B., M. I. i M. K.) | Sudska praksa | Aktio