Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2321/10 (D. P.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2321/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2321/10, rješavajući apelaciju Dejana Perića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dejana Perića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 049825 05 P.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 049825 05 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dejan Perić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Slobodan Perić, advokat iz Banje Luke, podnio je 11. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 049825 05 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. maja 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. juna 2011. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 2. septembra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Apelant je 29. juna 2005. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv G. K. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete nastale nanošenjem teških tjelesnih povreda apelantu od tuženog.
7. Osnovni sud je predmetni spis 10. januara 2007. godine uputio na medijaciju, a kako stranke u tom postupku nisu uspjele da riješe spor, predmet je (bez preciziranja kada) vraćen sudu na daljnje postupanje.
8. Iz odgovora Osnovnog suda proizilazi da je sud imao problem sa dostavom tužbe na odgovor tuženom, da je sud tri puta bezuspješno pokušavao da izvrši dostavu, da se sud, uočivši određene nepravilnosti prilikom dostave, obratio upravniku pošte kojem je ukazano na nepravilnosti u dostavljanju, tako da je tek nakon te intervencije tužba konačno 21. juna 2010. godine dostavljena tuženom na odgovor.
9. Pripremno ročište je održano 1. novembra 2010. godine, a glavna rasprava, koja je bila zakazana za 15. decembar 2010. godine, odložena je za 31. januar 2011. godine koja ni tada nije održana, zbog ponovnih problema sa dostavom pismena tuženom.
10. Nakon ponovne intervencije kod upravnika pošte tuženom je uredno dostavljen poziv, tako da je ročište za glavnu raspravu održano 22. marta 2011. godine, a nastavak rasprave, koja je bila zakazana za 11. maj 2011. godine, odložen je za 8. juni 2011. godine zbog istih problema sa dostavom.
11. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni postupak još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer Osnovni sud po tužbi nije preduzeo niti jednu procesnu radnju.
b) Odgovor na apelaciju
13. U iscrpnom odgovoru na apelaciju (što je detaljnije izneseno u glavi III ove odluke
– Činjenično stanje) Osnovni sud je naveo da je sud opterećen velikim brojem predmeta, tako da su sudije na parničnom referatu zadužene sa po 2.500 - 3.000 parničnih spisa koji se rješavaju hronološkim redom s tim što predmeti hitne prirode imaju prioritet, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Osnovni sud je još naveo da je tokom cijelog postupka postupao u predmetu u skladu sa važećim zakonskim propisima, da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih prava, te da se problemi sa dostavljanjem pismena tuženom ne mogu da stave na teret sudu. U odgovoru je posebno istaknuto da je o problemima sa dostavom obaviješten apelantov punomoćnik kojem je data mogućnost da izvrši uvid u spis, kako bi utvrdio koje su radnje u predmetu do tada bile preduzete, tako da su potpuno neosnovani navodi da u ovom predmetu nije preduzimana niti jedna radnja prije podnošenja apelacije.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
[…] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od šest godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka kod Osnovnog suda, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje - « razuman rok»
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud, prije sveg, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je, u međuvremenu, Osnovni sud donio odluku povodom podnesene tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
22. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant 29. juna 2005. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da apelant tužbom traži isplatu naknade na ime materijalne i nematerijalne štete nastale nanošenjem teških tjelesnih povreda, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može da govori o posebno složenom predmetu, a s obzirom na okolnosti koje su prethodile tužbenom zahtjevu, odnosno razlozima zbog kojih je tužba podnesena Ustavni sud zaključuje da se radi o predmetu koji je za apelanta značajan.
24. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvu procesnu radnju preduzeo nakon godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe prosljeđivanjem predmeta na medijaciju, koja nije bila uspješna, pa je predmet (bez preciziranja kada) vraćen sudu na odlučivanje, tako da u tom periodu, koji nije jasno preciziran, sud objektivno i nije mogao da postupa. Ustavni sud primjećuje da je tokom 2010. i 2011. godine Osnovni sud, suprotno apelantovim navodima, u predmetnom postupku preduzimao određene procesne radnje, da se sud u navedenom periodu suočavao sa problemima u vezi sa dostavom pismena tuženom koje je sud rješavao intervencijama kod upravnika pošte (Ustavni sud smatra da je Osnovni sud u okviru procesnog zakona imao mogućnost da na djelotvorniji način riješi stalni problem sa dostavom), te da je uz stalna odlaganja održao dva ročišta. Osim toga Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa i odgovora Osnovnog suda ne proizilazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini postupka. Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da djelotvorno kontroliše i upravlja postupkom, te da, u smislu odredbe člana 10 ZPP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Imajući u vidu navedenu odredbu, kao i činjenicu da je Osnovni sud u predmetnom postupku svoju prvu procesnu radnju preduzeo tek nakon godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe i da postupak, koji nije posebno složen, još nije okončan ni nakon sedam godina i sedam mjeseci, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda (veliki broj predmeta u radu) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka koji se još nalazi u fazi prvostepenog odlučivanja. Ovo stoga što Osnovni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmetnog u tako dugom periodu
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku», kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada prvostepeni postupak, koji nije posebno složen, prema raspoloživim podacima još nije okončan ni nakon sedam godina i sedam mjeseci. Pri tome apelant svojim ponašanjem nije uticao da postupak traje tako dugo, a Osnovni sud nije ponudio racionalno opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
27. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić