Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1221/10 (I. Z., A. M., V. K., M. L., M. P. i drugi)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1221/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1221/10, rješavajući apelaciju Ivana Zovke i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 14. veljače 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ivana Zovke, Antonije Mustapić, Vinka Kraljevića, Milenka Leventića, Mire Puljića, Dome Rajić, Ruže Majić, Marije Rebac, Mladena Martinovića, Branka Rajića, Vanje Kolobara, Silvane Vidović, Stanke Miljko, Nike Kordića, Ružice Pandže, Emeline Leko-Šoletić i Olivere Dujmović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Mostaru broj 07 58 P 008094 03 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 07 58 P 008094 03 P, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 74.

stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke .

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ivan Zovko, Antonija Mustapić, Vinko Kraljević, Milenko Leventić, Miro Puljić, Doma Rajić, Ruža Majić, Marija Rebac, Mladen Martinović, Branko Rajić, Vanja Kolobara, Silvana Vidović, Stanka Miljko, Niko Kordić, Ružica Pandže, Emelina Leko-Šoletić i Olivera Dujmović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Draženka Jurišić, podnijeli su 7. travnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 008094 03 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je u dva navrata, 23. prosinca 2010. godine i 7. lipnja 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 14. veljače 2003. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) u kojoj su naveli da su djelatnici Federalnog ministarstva odbrane - Odjel za obranu Mostar i tražili da im se isplate neisplaćene plaće, razlike plaća i manje isplaćenih plaća, neisplaćeni regresi i neisplaćeni topli obroci.

6. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 008094 03 P od 17. travnja 2008. godine usvojen je tužbeni zahtjev apelanata i obvezana je tužena apelantima pojedinačno isplatiti iznose bliže označene u navedenoj presudi.

7. Nezadovoljna prvostupanjskom presudom, tužena je podnijela priziv Kantonalnom sudu u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), koji je Rješenjem broj 58 0 P 008094 08 Gž od 16. prosinca 2008. godine uvažio priziv tužene, te je prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno suđenje.

8. Na temelju stanja u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom još u tijeku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je postupanjem Općinskog suda povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti su ukazali da je Općinski sud, tek nakon proteka dvije godine i dva mjeseca, 17. lipnja 2005. godine zakazao prvu raspravu u postupku. Nakon toga je održano još sedam ročišta prije nego što je presuda donesena 17. travnja 2008. godine, dakle, nakon pet godina i dva mjeseca. Dalje, apelanti su ukazali da je predmet po prizivu tužene dostavljen Kantonalnom sudu 19. lipnja 2008. godine i da je Kantonalni sud, nakon više od šest mjeseci, 9. siječnja 2009. godine donio rješenje kojim je prvostupanjsku presudu ukinuo i vratio predmet Općinskom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je spis zaprimio 7. veljače 2009. godine. Općinski sud je pripremno ročište veljače 2010. godine Općinski sud je parničnim strankama dostavio obavijest o odgodi donošenja presude zbog bolesti uredujuće sutkinje. Apelanti smatraju da je iz svega navedenog vidljivo da je Općinski sud prekršio sve odredbe iz Zakona o parničnom postupku, pa su predložili da se njihova apelacija usvoji i da se naloži Općinskom sudu da u što kraćem roku okonča predmet. Apelanti su, također, tražili da se obveže Hercegovačko-neretvanski kanton da im isplati pretrpljenu nematerijalnu štetu u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu odgađanja obzirom da se radi o žurnom predmetu iz radnog spora.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

12. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno činjenicu da predmetni radni spor nije okončan ni nakon više od devet godina, tj. da Općinski sud nije donio odluku u konkretnom predmetu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII. Meritum

16. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

17. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir

18. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud donio odluku sukladno Presudi Kantonalnog suda broj 58 0 P 008094 08 Gž od 16. prosinca 2008. godine, odnosno je li predmetni postupak okončan. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

19. U svezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli postupak tužbom podnesenom Općinskom sudu 14. veljače 2003. godine i da, kako proizlazi iz spisa, do donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari je traje ukupno devet godina i 11 mjeseci, i to je razdoblje koje će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku. Analiza duljine trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju se radi o postupku koji su apelanti pokrenuli radi isplate naknada iz radnog odnosa. Imajući u vidu navode iz apelacije i dokumentaciju u spisu, kao i okolnost da se radi o sporu u kojem ima više tužitelja, Ustavni sud zapaža da se radilo o relativno složenom činjeničnom i pravnom pitanju koje je Općinski sud trebao razmotriti. Ipak, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po prirodi žuran i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja. Ustavni sud naglašava da se Općinski sud ni nakon dva zahtjeva Ustavnog suda nije izjasnio o navodima iz apelacije zbog čega je Ustavni sud, sukladno svojoj dosadašnjoj praksi, analizu razumnosti duljine postupka zasnovao isključivo na navodima apelacije i dokumentaciji dostavljenoj uz apelaciju (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3228/06 od 17. ožujka 2009. godine, točka 32, „Službeni glasnik BiH“ broj 63/09).

21. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Općinski sud pripremno ročište zakazao tek dvije godine i dva mjeseca nakon podnošenja tužbe. Osim toga, tijekom postupka je održano još sedam ročišta prije nego što je presuda donesena nakon pet godina i dva mjeseca. Međutim, predmetna presuda je rješenjem Kantonalnog suda, donesenim nakon šest mjeseci, ukinuta i predmet je vraćen Općinskom sudu na ponovno suđenje i, prema stanju spisa, postupak pred tim sudom još nije okončan. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da, iako je zatražio odgovor na navode apelacije od Općinskog suda, nije dobio obrazloženje zbog čega postupak, koji je zakonom definiran kao žuran, traje devet godina i 11 mjeseci. S druge strane, Ustavni sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta na način prezentiran u činjeničnom dijelu ove odluke, nije ustanovio postojanje posebnih razloga koji bi opravdali duljinu trajanja postupka.

22. Ocjenjujući činjenice i dokaze koji su dostupni u predmetu, kao i činjenicu da Općinski sud time što nije odgovorio na poziv Ustavnog suda da dostavi izjašnjenje na navode iz apelacije nije omogućio Ustavnom sudu da detaljno ispita ponašanje nadležnih sudskih vlasti i eventualni doprinos apelanata duljini trajanja postupka, Ustavni sud smatra da ukupna duljina konkretnog postupka pred redovitim sudovima ne zadovoljava zahtjev „razumnosti“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

23. Obzirom na zaključak Ustavnog suda u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu, u suštini, temelje na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati navode apelanata u odnosu na pravo na imovinu. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

24. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka povodom njihove tužbe. Prema članku 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja postupka predstavlja iznimku, a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, te nalog Općinskom sudu da žurno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije kada postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, nije okončan ni nakon devet godina i 11 mjeseci i kada se takva duljina postupka može staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao bilo kakve razloge za to koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem.

26. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1221/10 (I. Z., A. M., V. K., M. L., M. P. i… | Sudska praksa | Aktio