Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2953/10 (Agencija „IRR-Velić“, vlasništvo Fuada Velića iz Sarajeva)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2953/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2953/10, rješavajući apelaciju Agencije „IRR-Velić“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Agencije “IRR-Velić”.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003173 05 U od 1. jula 2010. godine vraćen Poreznoj upravi-Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat na ponovno rješavanje.
Nalaže se Poreznoj upravi-Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu koji mu je Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003173 05 U od 1. jula 2010. godine vraćen na ponovno rješavanje, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Poreznoj upravi-Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Agencija „IRR-Velić“, vlasništvo Fuada Velića iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 14. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 09 0 U 003173 05 U koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelant je 4. augusta 2010. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva finansija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine-Kantonalni ured Sarajevo i Kantonalnog suda zatraženo je 2. decembra 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. decembra 2011. godine, Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine-Kantonalni ured Sarajevo 19. decembra 2011. godine, dok Ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine-Kantonalni ured Sarajevo dostavljeni su apelantu 12. marta 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) broj U-738/02 od 29. oktobra 2004. godine, u upravnom sporu apelanta protiv akta broj 10/03-15-1-1180/01 od 25. januara 2002. godine, tuženog Ministarstva, u upravnoj stvari uplate javnih prihoda, tužba je uvažena, te su osporeno rješenje i rješenje kantonalnog poreskog inspektora Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo-Odjeljenje za nadzor i obuku broj 10-9/02-15- 1-1178/00-4 od 23. februara 2001. godine, poništena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
7. Apelant je 11. januara 2005. godine tužbom Vrhovnom sudu ponovo pokrenuo upravni spor protiv tužene Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo-Odjeljenje za nadzor i obuku, radi konačnog poništenja navedenog rješenja od 23. februara 2001. godine», tražeći od suda da donese konačan upravni akt koji u svemu zamjenjuje akt mjerodavne institucije, «jer je tuženi organ u suprotnosti sa presudom Vrhovnog suda od 29. oktobra 2004. godine i relevantnim odredbama Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), propustio da donese bilo kakav akt ili preduzme bilo kakvu pravnu radnju, koja je proslijeđena na nadležno rješavanje Kantonalnom sudu u skladu s relevantnim odredbama ZUS-a.
8. Rješenjem Ministarstva broj 07-15-883/05 od 16. marta 2006. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo od 22. juna 2005. godine, kojim je kao neosnovana odbijena apelantova žalba, izjavljena protiv rješenja Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat od 26. maja 2005. godine, a kojim je apelantu, u ponovnom postupku, naložena uplata dodatno utvrđenih obaveza u ukupnom iznosu od 3.907,49 KM, te je utvrđena nezakonitost i nepravilnost konstatovana u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 5. maja 2005. godine, postupajući po uputama datim u presudi Vrhovnog suda od 29. oktobra 2004. godine.
9. Nakon toga, apelant je 8. juna 2006. godine tužbom Kantonalnom sudu pokrenuo novi upravni spor po istom predmetu, radi nezakonitog postupka Kantonalne porezne uprave Sarajevo koja je protivno nalogu Vrhovnog suda i čl. 64. i 66. ZUS-a, sa zakašnjenjem od pet mjeseci pokrenula ponovni upravni postupak.
10. Prema stanju spisa proizlazi da je apelant tokom postupka proširio tužbu i na rješenja Ministarstva od 16. marta 2006. godine, Porezne uprave-Kantonalnog ureda Sarajevo od 22. juna 2005. godine i Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat od 26. maja 2005. godine, donesena u ponovnom postupku, kao i da se apelant tokom 2009. godine više puta obraćao Kantonalnom sudu tražeći informaciju o stanju njegovog predmeta.
11. Isto tako, prema stanju spisa proizlazi da je Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 003173 05 U od 1. jula 2010. godine u upravnom sporu apelanta protiv tuženog Ministarstva, radi poništenja Rješenja broj 07-15-883/05 od 16. marta 2006. godine, u predmetu uplate javnih prihoda, tužba uvažena te su osporena rješenja Ministarstva od 16. marta 2006. godine, Porezne uprave- Kantonalnog ureda Sarajevo od 22. juna 2005. godine i Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo- Inspektorat od 26. maja 2005. godine, poništena i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je očigledno da se u predmetnom upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koja su bila od uticaja na rješavanje konkretne upravne stvari, kao i da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pred prvostepenim organom i pogrešno primijenjen zakon.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelant tvrdi da je došlo do povrede i njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer su propusti Kantonalnog suda doprinijeli da je Porezna uprava nezakonito od njega naplatila iznos od 15.557,00 KM, te uskratila ostvarivanje prihoda njegove agencije u ukupnom iznosu od 350.000,00 KM, onemogućivši rad agencije u određenom vremenskom periodu. Apelant, između ostalog, ističe da Kantonalni sud nije donio bilo kakav akt od 2005. godine, te da je na taj način prekršio relevantne odredbe ZUS-a, a samim time i Ustav Bosne i Hercegovine. Nadalje, apelant u dopuni apelacije, između ostalog, navodi da je dobio presudu Kantonalnog suda od 1. jula 2010. godine, ali da nije zadovoljan jer je Kantonalni sud riješio samo mali dio jednog velikog problema koji dugo traje, a njegovo konačno rješavanje nije ni na vidiku. Zatim, apelant detaljno analizira postupanje Kantonalnog suda, ističući da presuda koja je ujedno i jedini akt koji je taj sud donio u predmetnom postupku, nije u skladu sa zakonom, a i ništa nije riješila.
b) Odgovori na apelaciju
13. U odgovor na apelaciju, Kantonalni sud je istakao da je predmetna presuda postala pravosnažna 14. aprila 2011. godine, te da u cijelosti ostaje kod odluke koja je donesena u navedenoj presudi, kao i kod obrazloženja datog u toj presudi.
14. U odgovoru na apelaciju Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine-Kantonalni ured Sarajevo je navedena, između ostalog, hronologija preduzetih radnji i mjera nadležnih organa Kantonalnog ureda Sarajevo u vezi s prinudnom naplatom javnih prihoda, te je konstatovano da je postupak prinudne naplate okončan još 15. juna 2009. godine kada je apelant izvršio uplatu svojih dužnih obaveza u iznosu od 8.400,57 KM, pa je s obzirom na to predmet arhiviran.
V. Relevantni propisi
15. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
17. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu pravosnažno okončan predmetni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
25. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant tužbu podnio 11. januara 2005. godine, radi donošenja novog akta u skladu s presudom Vrhovnog suda, kojom je apelantova tužba uvažena i poništeno Rješenje tuženog Ministarstva broj 10/03-15-1-1180/01 od 25. januara 2002. godine i Rješenje kantonalnog poreskog inspektora Porezne uprave-Kantonalni ured Sarajevo-Odjeljenje za nadzor i obuku broj 10-9/02-15-1-1178/00-4 od 23. februara 2001. godine, u upravnoj stvari uplate javnih prihoda i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Apelant je proširio tužbu i na rješenja donesena u ponovnom postupku 8. juna 2006. godine, a Kantonalni sud je donio presudu 1. jula 2010. godine, kojom je navedena rješenja poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dakle, predmetni postupak traje ukupno osam godina i prema stanju spisa još uvijek nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.
b) Analiza dužine trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja organa uprave donesenog u ponovnom postupku naplate javnih prihoda. S tim u vezi, imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
27. U vezi sa ponašanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalnom sudu trebalo pet godina i šest mjeseci da, odlučujući o apelantovoj tužbi, donese presudu kojom je osporena rješenja organa uprave donesena u ponovnom postupku poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Isto tako, u vezi s ponašanjem organa uprave, Ustavni sud zapaža da im je konkretni predmet ponovno vraćen na ponovno rješavanje i da u periodu od dvije godine i šest mjeseci, tj. do dana donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije riješen, Nadalje, Kantonalni sud nije u svom odgovoru na apelaciju ponudio razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka, dok je u odgovoru organa uprave, između ostalog, navedeno da je postupak prinudne naplate okončan još 15. juna 2009. godine kada je apelant izvršio uplatu svojih dužnih obaveza, pa je s obzirom na to predmet arhiviran. Iz navedenog odgovora organa uprave slijedi da taj organ niti ne postupa u ponovnom postupku u skladu s uputama iz presude Kantonalnog suda. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje osam godina i još uvijek nije okončan, može u podjednakom dijelu pripisati i organima uprave i Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Budući da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nakon presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 003173 05 U od 1. jula 2010. godine nalazi kod Porezne uprave- Kantonalni ured Sarajevo-Inspektorat, to je ovom organu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije naročito složen, nije okončan ni nakon osam godina od podnošenja tužbe, a predmet se ponovo nalazi pred prvostepenim organom. Ustavni sud smatra da su dosadašnjem trajanju postupka u podjednakoj mjeri doprinijeli i organi uprave i Kantonalni sud, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, a u odgovorima na apelaciju nije ponuđeno razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, niti spremnost za njegovo rješavanje.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić