Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3204/10 (H. H.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3204/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3204/10, rješavajući apelaciju Hasana Hodalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hasana Hodalovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pravomoćno okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj 23 0 P 002842 12 Gž od 6. decembra 2012. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da apelantu Hasanu Hodaloviću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hasan Hodalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Mala Kladuša, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 27. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke povodom podnesene tužbe u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 002842 01 P. Apelant je podneskom od 2. februara 2013. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 18. aprila 2012. godine, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 14. maja 2012. godine, da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor dostavio 26. aprila 2012. godine, a Kantonalni sud 23. maja 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 31. maja 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 30. jula 2001. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo imovinskopravni spor protiv Z.H. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja i dr.

7. Prema navodima apelanta zadnje ročište u predmetu je održano 5. novembra 2002. godine, kada je isto odloženo i odlučeno da će se ročište na licu mjesta održati kada to budu dozvoljavale vremenske prilike.

8. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je u predmetnom postupku 9. septembra 2011. godine donesena Presuda broj 23 0 P 002842 01 P protiv koje je apelant podnio žalbu Kantonalnom sudu koja je u Kantonalnom sudu zaprimljena 26. januara 2012. godine.

9. Iz dopune apelacije proizlazi da je Kantonalni sud 6. decembra 2012. godine donio Presudu broj 23 0 P 00284842 12 Gž, kojom je postupak pravomoćno okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da je spor mogao biti riješen znatno ranije, te da prvostepeni sud u predmetu uopšte nije postupao od zadnjeg ročišta 5. novembra 2002. godine, koje je odloženo do poboljšanja vremenskih prilika. Apelant je predložio da se apelacija usvoji i Općinskom sudu naloži da hitno okonča predmetni postupak, te je istovremeno tražio da mu se zbog dužine trajanja postupka dosudi naknada na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda.

11. Apelant je podneskom od 2. februara 2013. godine dopunio apelaciju informišući Ustavni sud da je u međuvremenu postupak pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda donesenom 6. decembra 2012. godine, te da u cijelosti ostaje kod navoda iz apelacije, odnosno traži da se utvrdi povreda prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se ne može izjasniti na apelantove navode budući da se predmet od 26. januara 2012. godine nalazi kod Kantonalnog suda. Istaknuto je da je u predmetu 9. septembra 2011. godine u donesena Presuda broj 23 0 P 002842 01 P protiv koje je apelant podnio žalbu, tako da se predmet trenutno nalazi kod Kantonalnog suda.

13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis zaprimio 30. januara 2012. godine, koji će biti riješen tokom trećeg kvartala 2012. godine. Još je istaknuto da Kantonalni sud ne snosi odgovornost zbog dužine trajanja postupka.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda, broj 23 0 P 002842 01 P u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluku po apelantovoj tužbi, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, bila dopustiva već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva,

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

23. Iako apelant predmetnom apelacijom traži da se naloži Općinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe iz stanja spisa i dopune apelacije proizlazi da su i Općinski i Kantonalni sud, u međuvremenu, donijeli presude tako da je postupak pravomoćno okončan 6. decembra 2012. godine.

24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je apelant, u smislu odredbe člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, informisao Ustavni sud da je postupak u međuvremenu pravomoćno okončan osporivši postupak u cijelosti, pa će Ustavni sud prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka uzeti u obzir cjelokupan period trajanja postupka, a to je period od 11 godina i pet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu na susjednim parcelama u vlasništvu parničnih stranaka, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

26. Analizirajući predmetni postupak na temelju vrlo šturih navoda apelanta i dokaza u spisu, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održao ročište u novembru 2002. godine, da je nakon nešto više od 10 godina donio presudu protiv koje je apelant podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji je o žalbi odlučio presudom od 6. decembra 2012. godine tako da je postupak pravomoćno okončan nakon 11 godina i pet mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. Naime, iako se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije mogao izjasniti o apelantovim navodima, budući da se predmetni spis u tom trenutku nalazio kod Kantonalnog suda, a iz istog razloga nije bio u mogućnosti da iznese hronologiju postupka, kako bi slika predmetnog postupka bila potpunija, činjenica da je prvostepeni postupak trajao više od 10 godina sagledana u svjetlu odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku prema kojoj je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, je sama po sebi dovoljna za zaključak da je prvostepeni postupak trajao neprihvatljivo dugo. U vezi s ponašanjem Kantonalnog suda Ustavni sud zapaža da je drugostepenom sudu predmetni spis zajedno sa žalbom dostavljen 26. januara 2012. godine, koji je u relativno kratkom roku (nepunih 11 mjeseci) odlučio o žalbi, pa Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije značajnije doprinio ukupnoj dužini postupka. Ustavni sud također primjećuje da iz raspoloživih dokaza u spisu ne proizlazi da je apelant doprinio dužini postupka, odnosno da je postojala neka posebna okolnost koja je sprečavala Općinski sud da nakon održanog ročišta u daljnjem toku postupka blagovremeno postupa. Dakle, imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji je na dvije instance trajao 11 godina i pet mjeseci, od toga samo pred Općinskim sudom nešto više od 10 godina, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovih prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

28. Ustavni sud zapaža da je apelant tražio od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. S obzirom da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da je postupak trajao nešto više od 11 godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u «razumnom roku» po usvojenim kriterijima trebalo isplatiti iznos od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je dvostepeni postupak ukupno trajao 11 godina i pet mjeseci od čega je duže od 10 godina predmet bio kod Općinskog suda pa se odgovornost za dužinu predmetnog postupka u okolnostima konkretnog predmeta u cijelosti može staviti na teret Općinskom sudu, pri čemu, prema raspoloživim dokazima, apelant svojim ponašanjem nije uticao da postupak traje tako dugo.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3204/10 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio