Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3529/10 (T. H.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3529/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3529/10, rješavajući apelaciju Tanje Hadžagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Tanje Hadžagić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj Mal-24275/05.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj Mal-24275/05, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantici Tanji Hadžagić, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupni iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tanja Hadžagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Edina Jahić, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 17. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Mal-24275/05. Apelantica je 12. aprila 2011. godine dopunila apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 3. oktobra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 25. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantici 18. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 30. septembra 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv E.H., A.K. i A.M. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi sniženja ugovorne cijene i naknade štete. Predmet je zaveden pod brojem Mal-24275/05.

7. Apelantica je 9. i 24. februara 2010. godine dostavila Općinskom sudu pritužbe na rad suda i urgencije tražeći da sud u što kraćem roku odredi postupajućeg sudiju i uzme njen predmet u rad. Pored toga, apelantica je podneskom od 5. marta 2010. godine obavijestila Općinski sud da je opozvala punomoć advokatima koji su je ranije zastupali u predmetnom postupku.

8. Općinski sud je u martu 2010. godine poslao tuženima tužbu na odgovor.

9. Apelantica je 28. maja 2010. godine podneskom obavijestila Općinski sud da je, uvidom u predmetni spis suda, utvrdila da je dostava tužbe na odgovor prvotuženom i trećetuženom bila neuredna, jer su bile navedene pogrešne adrese. Apelantica je sudu dostavila nove adrese prvotuženog i trećetuženog, te zatražila da se im se odgovor na tužbu dostavi na te adrese.

10. Općinski sud je 15. decembra 2010. godine u dnevnim novinama „Dnevni avaz“ na apelantičin trošak objavio oglas u kojem se trećetuženi (čija je tačna adresa još uvijek bila nepoznata) poziva da u roku od 30 dana dostavi odgovor na apelantičinu tužbu.

11. Općinski sud je 30. oktobra 2012. godine zakazao pripremno ročište u apelantičinom predmetu.

12. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Općinskim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je istakla da njena tužba kod Općinskog suda nije bila zavedena dvije godine, da nakon još dvije godine predmet nije bio presigniran sudiji na postupanje, te da do dana podnošenja apelacije sud nije nakon pet godina od podnošenja tužbe zakazao pripremno ročište u njenom predmetu, niti je donio odluku. Apelantica je istakla da ona ničim nije doprinijela ovakvom odugovlačenju postupka, nego je, naprotiv, svojim podnescima stalno podsjećala sud da postupa po njenoj tužbi. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da joj dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500, 00 KM, tj. po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka pred Općinskim sudom. U dopuni apelacije od 12. aprila 2011. godine, apelantica je obavijestila Ustavni sud da, iako je trećetuženi (koji je putem objave tužbe u dnevnim novinama pozvan da dostavi sudu odgovor na tužbu) dostavio odgovor na njenu tužbu, Općinski sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište, iako su za to ispunjeni svi zakonski uslovi.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u dogovoru na apelaciju naveo da je u konkretnom predmetu postupalo više sudija i stručnih saradnika, te da je „bilo mnogo procesnih smetnji radi kojih se postupak vodi i danas, a s kojim je upoznata i apelantica, koja je pred ovim sudom postupala putem više punomoćnika“. Općinski sud je istakao da je 19. juna 2012. godine poslao pozive učesnicima u postupku za pripremno ročište zakazano za 30. oktobar 2012. godine.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03,73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je zbog neodlučivanja Općinskog suda o tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 30. septembra 2005. godine pokrenula predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i četiri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, da predmetni tužbeni zahtjev odnosi na sniženje ugovorne cijene i naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

25. Cijeneći apelantičin doprinos dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak u septembru 2005. godine, a da je Općinski sud njenu tužbu proslijedio tuženima na odgovor u martu 2010. godine. Međutim, adrese prvotuženog i trećetuženog su bile netačne, pa je apelantica sudu morala dostaviti nove adrese, a kako se niti nakon toga nije moglo utvrditi tačna adresa trećetuženog, Općinski sud je u decembru 2010. godine objavio oglas u dnevnim novinama i na taj način pozvao trećetuženog da ostavi odgovor na tužbu. Ustavni sud smatra je apelantica, zbog navedenih propusta da dostavi tačne adrese tuženih, iako je više puta u toku postupka urgirala da Općinski sud uzme njen predmet u rad, ipak djelimično doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, cijeneći ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da su, prema raspoloživim podacima iz spisa, Općinskom sudu trebale četiri godine i šest mjeseci da poduzme prvu procesnu radnju u postupku, tj. da proslijedi tuženima tužbu na odgovor. Stoga, Ustavni sud smatra da usljed ovakve potpune procesne neaktivnosti za period od četiri godine i šest mjeseci, kao i zbog same činjenice da niti nakon sedam godina i četiri mjeseca Općinski sud nije donio odluku u apelantičinom predmetu, dužina predmetnog postupka u odlučujućem dijelu se može pripisati ponašanju Općinskog suda.

26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantičinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. (c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, zbog neodlučivanja Općinskog suda o apelantičinom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno iznos od 300,00 KM u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir činjenicu da predmetni postupak, koji ne spada u kategoriju hitnih postupaka, traje sedam godina i četiri mjeseca i još uvijek ne samo da nije okončan već je, kako se čini, pripremno ročište tek zakazano, apelantici treba odrediti naknadu u visini od 1.050,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak pred Općinskim sudom traje sedam godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, što se, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu koji je tužbu na odgovor poslao pet godina nakon podnošenja tužbe na adrese koje u tom trenutku više nisu bile tačne a sud nije utvrdio da u trenutku podnošenja tužbe te adrese nisu bile tačne, te koji nije ponudio nikakav valjan i prihvatljiv razlog za ovako dugo trajanje postupka, a pogotovo nije obrazložio činjenicu da je pripremno ročište zakazano tek protekom sedam godina od podnošenja tužbe.

31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3529/10 (T. H.) | Sudska praksa | Aktio