Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2617/10 (S. K.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2617/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2617/10, rješavajući apelaciju Suvada Karagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Suvada Karagića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi po apelantovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 01 0 U 006261 11 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 01 0 U 006261 11 U skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Suvad Karagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Edina Riđešić, advokatica iz Sanskog Mosta, podnio je 28. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi po apelantovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, te postupka povodom apelantovog zahtjev za zaštitu prava i sloboda pojedinaca zajamčenih Ustavnom Bosne i Hercegovine i Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je 25. juna i 22. septembra 2011. godine dopunio apelaciju. Pored toga, apelant je 11. decembra 2012. godine dopunio apelaciju zbog dužine trajanja postupka po njegovom zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 29. septembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 3. oktobra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 11. oktobra 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

a)Postupak povodom zahtjeva za izdavanje urbanističke saglasnosti

6. Apelant je 22. maja 2002. godine podnio zahtjev Općini Sanski Most - Službi za prostorno uređenje, građenje i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Služba) za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgradnju vikendice sa sportskim sadržajem. Apelant je 7. jula 2007. godine izmijenio i dopunio spomenuti zahtjev tako da je odustao od izgradnje vikendice, a zahtjev za izgradnju sportsko-rekreacionog centa i pratećeg sadržaja dopunio zahtjevom za rekonstrukciju vodenice/mlina i izgradnju kupališta s kampom.

7. Iz spisa proizlazi da je općinski načelnik putem Službe donio Rješenje broj UP-1-03-23-1- 1181/02 od 24. augusta 2007. godine kojim je odbio apelantov zahtjev. Međutim, rješenjem Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/2-23-772-UP-2/07 od 8. novembra 2007. godine poništeno je rješenje Službe i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

8. Apelant je 5. juna 2008. godine dopunio predmetni zahtjev zahtjevom za „obnovu brane, uređenje vodotoka i oblaganje kamenog dijela predmetne parcele i male ade“.

9. Nakon toga, Služba je u ponovnom postupku donijela rješenje od 29. juna 2009. godine kojim je djelimično udovoljila apelantovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, ali je Ministarstvo rješavajući apelantovu žalbu Rješenjem broj 11/2-23-772-UP-2/09 od 18. novembra 2009. godine, navedeno rješenje Službe poništilo i predmet opet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

10. Rješavajući u ponovnom postupku, Služba je uputila apelantov zahtjev Komisiji za davanje stručne ocjene u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti (u daljnjem tekstu: Komisija) koja je u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju Unsko-sanskog kantona nadležna za davanje stručnog mišljenja u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, budući da je područje na kojem se nalazi lokacija na kojem apelant planira graditi obuhvaćeno Izmjenama i dopunama Urbanističkog plana grada Sanski Most i nalazi se u zoni zemljišta namijenjenog za rekreaciju. Komisija je 16. marta 2010. godine donijela zaključak da se apelantu može izdati tražena urbanistička saglasnost uz obavezu da apelant, kao investitor, dostavi vodoprivrednu saglasnost od „Agencije za vodno područje rijeke Save“- Sarajevo (u daljnjem tekstu: Agencija).

11. Budući da apelant Službi nije dostavio traženu vodoprivrednu saglasnost, Služba je rješenjem od 20. septembra 2009. godine odbila apelantov zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti. Međutim, u postupku po apelantovoj žalbi, Ministarstvo je Rješenjem broj 11/2-23- 535-UP-2/10 od 8. novembra 2010. godine poništilo navedeno rješenje i predmet opet vratilo na ponovni postupak uz uputu prvostepenom organu da zastane sa rješavanjem predmetnog zahtjeva dok se ne riješi prethodno pitanje, tj. izdavanje vodoprivredne saglasnosti i ugovora o ustanovljenom ograničenom korištenju javnog dobra, nakon čega je Služba 29. novembra 2010. godine donijela zaključak o prekidu predmetnog upravnog postupka dok se ne okonča postupak za izdavanje vodoprivredne saglasnosti i ugovora o ustanovljenom ograničenom korištenju javnog dobra.

12. Agencija je 5. septembra 2011. godine dostavila Službi, na njen zahtjev, obavijest da se postupak po apelantovom zahtjevu za izdavanje vodoprivredne saglasnosti i ugovora o ustanovljenom ograničenom korištenju javnog dobra smatra okončanim jer apelant kao investitor nije dostavio Agenciji potrebnu dokumentaciju da bi mu se izdale navedene saglasnosti, tj. nije dostavio Elaborat o određivanju granice vodnog dobra uz rijeku Sanu.

13. Nakon toga, Služba je donijela Rješenje broj UP-1-03-23-1-1181/02 od 13. septembra 2011. godine kojim je odbila apelantov zahtjev za izdavanje predmetne urbanističke saglasnosti, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-478-UP-2/2011 od 4. oktobra 2011. godine.

14. Apelant je 16. novembra 2011. godine protiv drugostepenog rješenja Ministarstva broj 11/2- 23-478-UP-2/2011 od 4. oktobra 2011. godine pokrenuo tužbom upravni spor pred Kantonalnim sudom.

15. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom koji se vodi pod brojem 01 0 U 006261 11 U.

b)Postupak povodom zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje

16. Apelant je 1. februara 2008. godine Općini Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općina) podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje.

17. Zaključkom pomoćnika općinskog načelnika broj UP-1-03-23-1-138/08 od 16. maja 2011. godine odbačen je apelantov zahtjev kao preuranjen, budući da apelant u skladu s relevantnim odredbama Zakona o građenju Unsko-sanskog kantona nije prethodno pribavio urbanističku saglasnost za planiranu gradnju. Navedeni zaključak je potvrđen Rješenjem Ministarstva broj 11/2- 23-290-UP-2/2011 od 27. septembra 2011. godine.

18. Apelant je 25. oktobra 2011. godine protiv drugostepenog rješenja Ministarstva broj 11/2- 23-290-UP-2/2011 od 27. septembra 2011. godine tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom.

19. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Kantonalnim sudom koji se vodi pod brojem 01 0 U 006195 11 U.

c)Postupak povodom zahtjeva za zaštitu prava i sloboda

20. Apelant je 8. februara 2010. godine podnio zahtjev za zaštitu prava i sloboda pojedinaca zajamčenih Ustavnom Bosne i Hercegovine i Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Evropskom konvencijom (u daljnjem tekstu: zahtjev za zaštitu prava i sloboda) protiv Općine, općinskog načelnika S.H., pomoćnika načelnika Đ.K. i voditelja postupka E.V., kao i Ministarstva, ministrice N.A. i voditelja postupka M.M., tražeći da im sud naloži da meritorno odluče o njegovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti i zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje.

21. Kantonalni sud je Rješenjem broj 01-0-U-001501-10-UZ od 11. oktobra 2010. godine odbio apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda kao neosnovan.

22. Rješavajući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio Presudu broj 01 0 U 001501 10 Uvp od 10. februara 2011. godine kojom je zahtjev uvažio, osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 01-0-U-001501-10-UZ od 11. oktobra 2010. godine ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovno rješavanje.

23. U ponovnom postupku Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01-0-U-001501-10-UZ2 od 5. septembra 2011. godine kojim je usvojio apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda i utvrdio da su odgovorna lica Općine i Ministarstva izvršili povredu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja je apelant naveo u zahtjevu, te je naloženo Općini i njenim službenim i odgovornim licima da donesu odluku u meritumu po apelantovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, a Ministarstvu da odluči o apelantovoj žalbi u postupku po zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije okončan postupak koji je apelant pokrenuo po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, kao niti postupak po zahtjevu za zaštitu prava i sloboda. Apelant je zatražio da mu se odredi naknada na ime nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zajedno s troškovima sastava apelacije. U dopuni apelacije od 25. juna 2011. godine apelant je naveo da je povodom njegovog zahtjeva za zaštitu prava i sloboda Kantonalni sud 11. oktobra 2010. godine donio odluku kojom je odbio spomenuti zahtjev, ali da je u postupku pred Vrhovnim sudom navedena odluka poništena i predmet vraćen Kantonalnom sudu na ponovni postupak, koji još uvijek nije donio odluku u ponovnom postupku, i dalje ne poštujući zakonske rokove i kršeći njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je ponovio svoj zahtjev da mu se odredi naknada nematerijalne štete. Nadalje, u dopuni apelacije od 22. septembra 2011. godine, apelant je obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud donio rješenje kojim je usvojio njegov zahtjev za zaštitu prava i sloboda, ali da je, prema apelantovom mišljenju, navedeno rješenje doneseno po proteku zakonskih rokova, te da ostaje kod ranijih tvrdnji da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i kod zahtjeva na naknadu nematerijalne štete i troškova sastava apelacije i dopuna apelacije. Pored toga, apelant je u dopuni apelacije od 11. decembra 2012. godine naveo da je podnio zahtjev Općini za izdavanje odobrenja za građenje i da se njegov predmet nalazi u postupku pred Kantonalnim sudom u upravnom sporu, te da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku o njegovoj tužbi, zbog čega smatra da je i u ovom postupku povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Na koncu, apelant je napomenuo da postupak po njegovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti nije okončan niti nakon više od 10 godina, te da se nalazi pred Kantonalnim sudom koji još nije donio odluku po njegovoj tužbi u upravnom sporu, a koji je pokrenuo protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 14. oktobra 2011. godine.

b) Odgovor na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je Rješenjem broj 01-0-U-001501-10- UZ2 od 5. septembra 2011. godine okončan postupak koji je apelant 8. februara 2010. godine pokrenuo radi zaštite prava i sloboda. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da iz formulacije člana 6. stav 1. Evropske konvencije proizlazi da se povrede ovog prava ne mogu odnositi na upravne sporove, nego samo na sporove u građanskim i krivičnim stvarima.

V.Relevantni propisi

26. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana [...] što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. [...] Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 236. stav 3.

(3) Drugostepeni organ može odbiti žalbu, poništiti rješenje u cijelosti ili djelimično, ili ga izmijeniti.

27. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 9.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. VI.Dopustivost

28. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenuo radi izdavanja urbanističke saglasnosti, kao i u postupcima po zahtjevu za zaštitu prava i sloboda i zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje. U vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu nadležni organi uprave, odnosno sud u upravnom sporu, nisu donijeli konačnu odluku ni o jednom od navedenih zahtjeva. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja, iako je u međuvremenu okončan postupak pred Kantonalnim sudom po apelantovom zahtjevu za zaštitu prava i sloboda. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

31. Apelant ukazuje da je zbog nedonošenja odluke o zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, kao i zbog neokončanja postupaka po zahtjevu za zaštitu prava i sloboda, te zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku u odnosu na postupak po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti

a) Period koji se uzima u obzir

34. U odnosu na predmetni postupak po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu povodom njegove tužbe u upravnom sporu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

35. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant podnio zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti 22. maja 2002. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti je period od 10 godina i osam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

36. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni upravni postupak pokrenuo radi izdavanja urbanističke saglasnosti, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

37. U odnosu na apelantov doprinos dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant u toku postupka nekoliko navrata mijenjao i dopunjavao svoj zahtjev za izdavanje urbanističke saglasnosti, što je u izvjesnoj mjeri uticalo na dužinu predmetnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant prema zaključku Komisije bio obavezan da kao investitor dostavi Službi vodoprivrednu saglasnost prije izdavanja urbanističke saglasnosti, ali da to apelant nije učinio, niti je nakon toga, u vrijeme kada je predmetni postupak bio prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja, dostavio Agenciji, a zatim i Službi, dokumentaciju potrebnu za izdavanje navedene vodoprivredne saglasnosti i ugovora o ustanovljenom ograničenom korištenju javnog dobra, kako bi Služba mogla izdati traženu urbanističku saglasnost, te da je zbog navedenog propusta apelantov zahtjev i odbijen. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant u znatnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, cijeneći ponašanje upravnih organa, Ustavni sud ukazuje na to da je prvostepenom organu trebalo pet godina i pet mjeseci da donese prvostepenu odluku o apelantovom zahtjevu. Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, prvostepeni organ donosio rješenja u još tri navrata, a da je drugostepeni upravni organ odlučujući o apelantovoj žalbi poništavao prvostepena rješenja i u tri navrata predmet vraćao na ponovni postupak. Uzimajući u obzir navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje 10 godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da i pored apelantovog doprinosa dužini predmetnog postupka nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, pred kojima je postupak trajao ukupno devet godina i šest mjeseci (s tim da je postupak bio prekinut na period od 10 mjeseci), a koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o upravnom postupku (čl. 6. i 14).

38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

39. Budući da se predmet u vrijeme donošenja predmetne odluke nalazio pred Kantonalnim sudom povodom apelantove tužbe u upravnom sporu, iako nije utvrdio odgovornost ovog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio, zbog nedonošenja odluke po zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti predmeta, kao i značajan apelantov doprinos dužini trajanja postupka, nalog Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak po apelantovoj tužbi u upravnom sporu, odgovarajuća satisfakcija za apelanta. Ostali navodi

41. U odnosu na apelantove navode o dužini postupka po njegovom zahtjevu za zaštitu prava i sloboda, te zahtjevu za izdavanje dozvole za građenje, Ustavni sud smatra da, budući da je Ustavni sud utvrdio povredu apelantovog prava na suđenje u razumnom roku te naložio Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak po apelantovom zahtjevu za izdavanje urbanističke saglasnosti, koji je u neposrednoj vezi sa spomenutim postupcima, tj. u vezi s kojim je u konačnici apelant i pokretao navedene postupke (naročito postupak po zahtjevu za zaštitu prava i sloboda), Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču navodne povrede prava na suđenje u razumnom roku u ovim postupcima.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred upravnim organima i sudom u upravnom sporu traje 10 godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, a što se, iako postoji apelantov značajan doprinos, u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima, pred kojima je postupak trajao ukupno devet godina i šest mjeseci, s tim da je postupak bio prekinut na period od 10 mjeseci, a koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnom postupku.

43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2617/10 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio