Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3881/10 (N. M.)

Odluka donesena 14. 02. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3881/10

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3881/10, rješavajući apelaciju Neđeljka Milića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Neđeljka Milića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku u Osnovnom sudu u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 034710 07 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 71 0 P 034710 07 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Neđeljko Milić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora podnio je 13. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 034710 07 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 7. novembra 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. novembra 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantu 23. januara 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 4. jula 2007. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, Policijske stanice Prnjavor, radi naknade štete.

7. Apelant je 22. aprila 2008. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak naslovljen kao «Prošireni odštetni zahtjev» kojim je preinačio prvobitno podnesenu tužbu i to tako što je povećao postojeći tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao isplatu štete u ukupnom iznosu od 191.900,00 KM.

8. S obzirom na to da je utvrdio da tužba sadrži nedostatke, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 034710 07 P od 13. januara 2010. godine, koje je apelant primio 21. januara 2010. godine, apelantu vratio tužbu na ispravak i dopunu. Ukazano je na to da apelant treba pravilno označiti tuženog, da tužba nije potpisana, te je apelantu ostavljen rok od osam dana da postupi prema nalogu suda.

9. Apelant je, postupajući prema predmetnom rješenju, 22. januara 2010. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak naslovljen kao «Tužba za naknadu materijalne štete», kojim je opet preinačio tužbu, povećavajući postojeći tužbeni zahtjev.

10. Nakon što je primio apelantov podnesak od 22. januara 2010. godine, Osnovni sud ga je, zajedno sa prvobitno podnesenom tužbom od 6. jula 2007. godine, dostavio na obavezan odgovor tuženom.

11. Osnovni sud je 28. oktobra 2010. godine zaprimio odgovor tuženog na tužbu.

12. Apelant je 21. decembra 2010. godine Osnovnom sudu dostavio podnesak naslovljen kao «Preinačenje tužbe», u kojem je naveo da navedenim podneskom vrši promjene, odnosno preinačava tužbu u vezi sa «istovjetnosti ranije podnesenog zahtjeva i povećanja zahtjeva uz već postojeće zahtjeve iz tužbi koje je ranije dostavio».

13. Budući da apelant u podnesku od 22. januara 2010. godine nije u cijelosti postupio prema nalogu suda iz rješenja od 13. januara 2010. godine, to je Osnovni sud Rješenjem broj 71 0 P 034710 07 P od 22. septembra 2011. godine ponovno apelantu vratio tužbu od 6. jula 2007. godine, podnesak od 22. aprila 2008. godine i podnesak od 21. decembra 2010. godine na ispravak i dopunu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

14. Također, budući da je apelant u podnesku naslovljenom kao «Žalba», koji je Osnovni sud primio 5. oktobra 2010. godine, postavio zahtjev za oslobađanje od obaveze plaćanja sudske takse na tužbu, sud je 22. septembra 2011. godine apelantu uputio dopis kojim je zatraženo da dostavi isprave na osnovu kojih bi sud mogao odlučiti o njegovom zahtjevu za oslobađanje od obaveze plaćanja troškova sudskog postupka, odnosno sudske takse na tužbu. Apelant je 6. oktobra 2011. godine Osnovnom sudu dostavio isprave potrebne za odlučivanje o njegovom zahtjevu za oslobađanje od obaveze plaćanja sudske takse na tužbu, odnosno troškova parničnog postupka, kako je naveo.

15. Međutim, na osnovu stanja u spisu, Ustavni sud zapaža da apelant u ostavljenom roku nije postupio prema nalogu suda iz rješenja od 22. septembra 2011. godine, odnosno nije dostavio ispravljenu i dopunjenu tužbu na način kako mu je to naloženo navedenim rješenjem.

16. Konačno, Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da je postupak u Osnovnom sudu još u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant je naveo da mu je nepostupanjem Osnovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Apelant je ukazao na to da postupak u konkretnom predmetu «[…] nije počeo ni nakon tri godine i 2 mjeseca. Koliko znam svako odugovlačenje sudskih procesa je kažnjivo […]». Osim toga, apelant je istakao sljedeće: «Moje lično mišljenje je da neko u pravosuđu zajedno s optuženima vrši opstrukciju ovog procesa. Kao dokaz za to su sledeći razlozi: […] 2. RS treba da mi isplati odštetu […].»

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno opisao radnje koje je preduzeo tokom predmetnog postupka, te ukazao na to da je postojao kontinuitet u postupanju suda povodom apelantove tužbe, što se ogleda u činjenici da je sud u više navrata apelantu vraćao tužbu na ispravak i dopunu, s ciljem otklanjanja nedostataka tužbe, odnosno s ciljem stvaranja procesnih pretpostavki za daljnje postupanje suda u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku. Sud je naglasio da je apelant u nekoliko navrata preinačavao tužbu, što je utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka, pri čemu je ukazano i na apelantovo pasivno držanje budući da u ostavljenom roku nije dostavio ispravljenu i dopunjenu tužbu na način kako mu je to naloženo rješenjem suda od 22. septembra 2011. godine. Osnovni sud je stava da apelantova prava u predmetnom postupku nisu prekršena budući da se povodom njegove tužbe kontinuirano postupalo, zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno činjenicu da Osnovni sud nije donio odluku u o apelantovoj tužbi podnesenoj 4. jula 2007. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

24. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na suđenje u razumnom roku

25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju, apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

27. Predmetni postupak pokrenut je apelantovom tužbom od 4. jula 2007. godine i, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak traje pet godina i sedam mjeseci i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

Analiza dužine trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom apelantove tužbe radi naknade štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koje je Osnovni sud trebao razmotriti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.

29. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud imao periode izražene neaktivnosti (Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 P 034710 07 P od 13. januara 2010. godine vratio apelantu tužbu na dopunu, dakle dvije i po godine nakon što je podnesena; nakon što je apelant 22. januara 2010. godine dostavio «ispravljenu tužbu», Osnovni sud je tek Rješenjem broj 71 0 P 034710 07 P od 22. septembra 2011. godine apelantu ponovno vratio tužbu na dopunu, s obzirom na to da je utvrdio da apelant nije u potpunosti postupio prema rješenju od 13. januara 2010. godine, dakle nakon jedne godine i osam mjeseci), i to odlučujući o stvarima procesne, a ne materijalne prirode. Osim toga, Ustavni sud zapaža da do dana donošenja ove odluke, kako proizlazi iz stanja u spisu, nije donesena odluka Osnovnog suda u ovom predmetu. Sve navedeno ukazuje na to da je Osnovni sud propustio djelotvorno kontrolirati predmetni postupak, odnosno da je postupao suprotno odredbi člana 10. ZKP koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Ustavni sud smatra da obrazloženje Osnovnog suda da je postojao kontinuitet u postupanju suda po apelantovoj tužbi, što se ogleda u činjenici da je sud u više navrata apelantu vraćao tužbu na ispravak i dopunu, u cilju otklanjanja nedostataka tužbe, odnosno u cilju stvaranja procesnih pretpostavki za dalje postupanje suda u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, te da je apelant u nekoliko navrata preinačavao tužbu što je utjecalo na dužinu trajanja predmetnog postupka nije adekvatno opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka. Naime, iako je evidentno da je apelantu tužba više puta vraćana na dopunu, kao i da je apelant u više navrata vršio preinaku tužbe, što je također u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini postupka, ta se okolnost sama po sebi ne može staviti na teret apelantu koji je postupao prema nalozima suda i koristio se procesnim pravima koja mu stoje na raspolaganju, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP. S druge strane, Ustavni sud smatra da je dužini predmetnog postupka, koji na jednoj sudskoj instanci traje pet godina i sedam mjeseci, pri čemu, prema stanju spisa, još uvijek nije donesena odluka o meritumu zahtjeva, u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud čiji je zadatak bio da djelotvorno kontrolira postupak (vidi presudu Evropskog suda Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), što u okolnostima konkretnog slučaja nesporno nije činio, posebno s obzirom na već navedenu odredbu člana 10. ZKP.

30. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je, u okolnostima konkretnog predmeta, utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku i nalog Osnovnom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u predmetu povodom apelantove tužbe nije odlučeno ni nakon pet godina i sedam mjeseci i kada Osnovni sud nije djelotvorno kontrolirao postupak.

33. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3881/10 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio