Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5113/10 (Š. R.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5113/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5113/10, rješavajući apelaciju Šerifa Rizvanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Šerifa Rizvanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005778 08 P.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu povodom podnesene žalbe protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 005778 08 P od 30.
septembra 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Šerif Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Mala Kladuša, kojeg zastupa Ramo Safić, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 15. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. januara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. januara 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 21. januara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 10. jula 2008. godine tužbom pokrenuo parnični postupak protiv svoga sina I. R. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi brisanja prava vlasništva tuženog u zemljišnoj knjizi stečenog temeljem ugovora o poklonu zaključenog između parničnih strana, pozivajući se na ugovor o vansudskom poravnanju kojim su raskinuti sporni ugovor o poklonu i ugovor o doživotnom izdržavanju koji su parnične stranke zaključile. Tužba je prvo zavedena pod brojem 023-0-P-08-000 321, a nakon zavođenja u CMS-u predmet je dobio novi broj 23 0 P 005778 08 P.
7. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je prva procesna radnja u predmetu preduzeta u januaru 2010. godine i to dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor.
8. Apelant je 9. marta 2010. godine podneskom informirao Ministarstvo pravde Unsko-sanskog kantona o nepostupanju Općinskog suda povodom podnesene tužbe.
9. Odgovarajući na dopis suda kojim je od apelanta traženo da dostavi tačnu adresu tuženog, budući da je prilikom dostave tužba vraćena sa naznakom da tuženi više ne živi na toj adresi već da boravi na nepoznatoj adresi u Njemačkoj, apelant je podneskom od 26. marta 2010. godine informirao sud da nije u mogućnosti da dostavi tačnu adresu tuženog jer sa njim nije u kontaktu, pa je predložio da se tuženom odredi privremeni staratelj.
10. Apelant je podneskom od 7. jula 2010. godine tražio od Općinskog suda hitno zakazivanje rasprave. U podnesku je, između ostalog, navedeno da se apelant nalazi u poznim godinama, da živi sam, da mu je predmet izuzetno važan kako bi osigurao izdržavanje i tuđu njegu i pomoć. Također je navedeno da sud još uvijek nije postupio povodom njegovog zahtjeva da se tuženom odredi privremeni staratelj, iako je izvršio uplatu na ime oglašavanja.
11. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je prvostepena presuda donesena 30. septembra 2011. godine i da je protiv nje izjavljena žalba, tako da se predmet nalazi u Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
12. Iz stanja spisa proizlazi da Kantonalni sud još nije odlučio o žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Iako apelant nije naveo niti jednu odredbu iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), iz navoda apelacije proizlazi da apelant ukazuje na to da mu je neodlučivanjem Općinskog suda o podnesenoj tužbi povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant navodi da je u Općinskom sudu više puta urgirao za hitno postupanje u predmetu informirajući sud da je stara i bolesna osoba kojoj je neophodna tuđa njega i pomoć koju ne može ostvariti bez rješavanja predmetne tužbe. Navedeno je da tuženi izbjegava da primi tužbu, pa je sudu predloženo da se tuženom postavi privremeni staratelj, ali se sud oglušio o njegov zahtjev.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u predmetu 30. septembra 2011. godine donesena presuda protiv koje je izjavljena žalba, tako da se predmet od 26. oktobra 2011. godine nalazi u Kantonalnom sudu koji još uvijek nije odlučio o žalbi. Navedeno je da je Općinski sud predmet uzeo u rad u razumnom roku i da ga je isto tako okončao u razumnom roku istaknuvši da je apelacija stoga neosnovana.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
[…] VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda u kojem u trenutku podnošenja apelacije još uvijek nije bila donesena odluka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda prema kojem može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U kontekstu navedenog, Ustavni sud primjećuje da u vrijeme podnošenja apelacije nije bila donesena odluka povodom apelantove tužbe, te smatra da je apelacija, u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije bila dopustiva već u vrijeme podnošenja. Konačno, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije još nije bio donio odluku o njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
23. Iako apelant predmetnom apelacijom traži da se naloži Općinskom sudu da donese odluku povodom podnesene tužbe, iz stanja spisa i raspoloživih dokaza proizlazi da je Općinski sud u međuvremenu donio presudu protiv koje je podnesena žalba, tako da se predmet trenutno nalazi u Kantonalnom sudu.
24. U vezi s tim, Ustavni sud smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da se apelant nakon podnošenja apelacije više nije obraćao Ustavnom sudu, niti je obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu Općinski sud donio presudu, niti da je protiv prvostepene presude podnesena žalba Kantonalnom sudu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je predmetni postupak u međuvremenu okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja, pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan i nalazi se u Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude, ocijeniti period od podnošenja tužbe, tj. od 10. jula 2008. godine do 30. septembra 2011. godine, odnosno do donošenja prvostepene presude. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka je period od tri godine i skoro tri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se radi o predmetu koji za apelanta, koji je, kako je navedeno u apelaciji, stara i bolesna osoba kojoj je neophodna tuđa njega i pomoć koju ne može ostvariti bez rješavanja predmetne tužbe, ima izuzetan značaj.
27. Analizirajući predmetni postupak sa aspekta njegove dužine, Ustavni sud iz apelantovih navoda i vrlo šturog odgovora Općinskog suda primjećuje da je Općinski sud svoju prvu procesnu radnju u predmetnom postupku preduzeo nakon godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe i to dostavljanjem tužbe na odgovor tuženom, što je neprihvatljivo dug period, pri čemu je sud, evidentno, imao problem sa dostavom (iz priloženih dokaza u spisu nije vidljivo kada i na koji način je sud prevladao taj problem), te da je Općinski sud u narednom periodu od godinu i osam mjeseci (Ustavnom sudu nije poznato koje je procesne radnje sud preduzimao u tom periodu) donio prvostepenu presudu. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je apelant aktivno učestvovao u postupku, da je više puta tražio hitno postupanje u predmetu ukazujući pri tome sudu da je starija i bolesna osoba, te da predmet za njega ima velik značaj. Osim navedenog, Ustavni sud još primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji nije složen, budući da su parnične stranke vansudskim poravnanjem već raskinule sporni ugovor o poklonu i o doživotnom izdržavanju, te je sud isključivo trebao odlučivati samo o brisanju prava vlasništva tuženog u zemljišnoj knjizi. Stoga, Ustavni sud smatra da iz stanja spisa ne proizlazi da su postojale neke posebne okolnosti koje su sprječavale sud da blagovremeno postupa, u smislu Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojim su jasno propisani rokovi za postupanje. Činjenica da je Općinski sud imao problem sa dostavom tužbe tuženom ne može biti opravdanje za sud, imajući u vidu da je apelant blagovremeno predložio da se problem riješi na način predviđen odredbama procesnog zakona uplativši novac za pokrivanje troškova oglašavanja. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao imati u vidu okolnost na koju je apelant u više navrata podsjećao sud, a to je da se radi o starijoj i bolesnoj osobi, te da je predmet za apelanta izuzetno značajan zbog rješavanja pitanja tuđe njege i pomoći, pa je Općinski sud, s obzirom na to, morao biti posebno senzibiliziran za predmet. Dakle, sagledavši predmetni prvostepeni postupak u svjetlu konkretnih okolnosti i odredbe člana 10. ZPP kojom je propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog prvostepenog postupka, koji je trajao skoro tri godine i tri mjeseca, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog prvostepenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (op. cit, AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, pa kada konačna odluka ne bi bila donesena bez daljnjeg odgađanja, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje. VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je prvostepeni postupak, koji nije složen i koji je za apelanta izuzetno značajan, trajao skoro tri godine i tri mjeseca i kada apelant ni na koji način tome nije doprinio, pri čemu Općinski sud nije ponudio racionalno opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić