Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2438/10 (O. K.)
Odluka donesena 14. 02. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Propisano zakonom
- Eksproprijacija
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vanparnični postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2438/10
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2438/10, rješavajući apelaciju Omera Kujovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 14. februara 2013. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Omera Kujovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je djelimično okončan Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-GŽ-06-000 019 od 9.
maja 2007. godine, a djelimično vraćen Osnovnom sudu u Sokocu na ponovni postupak, koji je još uvijek u toku i vodi se pod brojem 089 0 V 008299 07 V.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da po hitnom postupku donese odluku u ponovnom postupku u predmetu broj 089 0 V 008299 07 V, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Omera Kujovića, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-GŽ-06-000 019 od 9. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj R-I-5/01 od 10. februara 2005. godine, u dijelu kojim je postupak meritorno okončan, u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Omer Kujović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 21. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-06-000 019 od 9. maja 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj R- I-5/01 od 10. februara 2005. godine.
2. Podneskom od 6. maja 2011. godine Mevlida Isanović i Safija Muftić su u ime apelanta i Amire Safić tražile od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi se obustavio postupak izvršenja dijela prvostepenog rješenja koje je postalo pravosnažno, do donošenja konačne odluke o predmetu apelacije.
3. Odlučujući o podnesenom zahtjevu Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2438/10 od 15. maja 2012. godine kojom je zahtjev odbijen uz obrazloženje da su ga podnijele osobe koje za to nisu imale ovlaštenje.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
4. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda i Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: protivnik predlagatelja) zatraženo je 12. maja 2011. godine da dostave odgovor na apelaciju.
5. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. juna 2011. godine, Osnovni 23. maja 2011. godine, a protivnik predlagatelja 3. juna 2011. godine
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 30. aprila 2012. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Sekretarijat za urbanizam, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina opštine Pale (u daljnjem tekstu: Sekretarijat za urbanizam), rješavajući zahtjev Republičkog zavoda za zapošljavanje Sarajevo u predmetu preuzimanja i dodjele na korišćenje neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, donio je 27. novembra 1997. godine Rješenje broj 05-475/293, kojim je tačkom 1. preuzeto iz posjeda dosadašnjeg korisnika u korist opštine Pale gradsko građevinsko zemljište označeno kao kč. br. 1039/2 u površini od 1883 m², k.č. br. 1041/1 u površini od 92m² i k.č. br. 1041/1¸ u površini od 349m², upisano u p.l. br. 889 k.o. Pale (katastarsko stanje) odnosno kč. br. 618/58, 618/24, 618/44 i 618/106 KO Pale (zemljišnoknjižno stanje), čiji je nosilac prava korišćenja bio Ramiz Kujović, apelantov otac; tačkom 2. obavezan je Republički zavod za zapošljavanje da ranijem korisniku zemljišta izmiri naknadu za preuzeto zemljište; tačkom 3. određeno je da će se na zemljištu tačke 1. tog rješenja izvršiti upis prava raspolaganja u korist opštine Pale sa 1/1 dijela, a brisaće se privremeno pravo korišćenja upisano u korist dosadašnjih korisnika; tačkom 4. odlučeno je da se dodjeljuje na korišćenje radi građenja poslovnog i stambenog objekta Republičkom zavodu za zapošljavanje Sarajevo neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište označeno kao kč. br. 1039/2 u površini od 1883 m², kč. br. 1041/1 u površini od 92 m² i kč. br. 1041/1 u površini od 349 m², upisano u pl. br. 889 KO Pale Grad (katastarsko stanje), odnosno kč. br. 618/58 KO Pale (zemljišnoknjižno stanje); dok je stavom 5. odlučeno da će se na zemljištu iz tačke 4. tog rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) izvršiti upis prava korišćenja radi građenja poslovne i stambene zgrade u korist Republičkog zavoda za zapošljavanje iz Sarajeva sa 1/1 dijela.
9. Sekretarijat za urbanizam je svoje rješenje obrazložio, između ostalog, navodom da je u provedenom postupku utvrđeno da se radi o neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu; da je podnosiocu zahtjeva data urbanistička saglasnost br. 05-364/703 11. avgusta 1997. godine za izgradnju poslovnog i stambenog objekta na predmetnom zemljištu; da je Ramiz Kujović sada nepoznatog mjesta boravka i da mu je postavljen privremeni zastupnik u osobi Milovana Petrovića, koji se ne protivi preuzimanju zemljišta, a da će naknadu za preuzeto gradsko građevinsko zemljište izmiriti Republički zavod za zapošljavanje u posebnom postupku nakon saznanja mjesta boravka Ramiza Kujovića.
10. Ostavinski postupak iza Ramiza Kujovića, koji je umro 1992. godine, okončan je pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu, broj O-3329/00 od 5. decembra 2000. godine, kojim su apelant i njegovi srodnici proglašeni nasljednicima prvog nasljednog reda.
11. Kako na raspravi za sporazumno određivanje naknade za preuzete predmetne nekretnine koja je održana 17. januara 2001. godine pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Pale (u daljnjem tekstu: Republička uprava) nije postignut sporazum između nasljednika Ramiza Kujovića i protivnika predlagatelja o visini naknade, predmet je 9. marta 2001. godine proslijeđen Osnovnom sudu na daljnje postupanje.
12. Prema stanju spisa, tokom jula 2003. godine u predmetu su provedena dva vještačenja, te su u periodu od 9. oktobra 2003. godine do 1. decembra 2004. godine održana četiri ročišta.
13. Rješenjem Osnovnog suda broj R-I-5/01 od 10. februara 2005. godine, stavom 1. dispozitiva određena je naknada apelantu i ostalim srodnicima za predmetne nekretnine koje su preuzete u korist opštine Pale Rješenjem Sekretarijata za urbanizam od 27. novembra 1997. godine, i to: tačkom 1. za staru kuću sa zemljištem ispod kuće, iznos od 13.210,00 KM; tačkom 2. za šupu, malu ostavu za ogrjev i za zemljište ispod šupe iznos od 996,00KM; tačkom 3. za štalu – veliku šupu sa zemljištem ispod štale iznos od 2.753,00 KM; te, konačno, tačkom 4. za zemljište na kome je protivnik predlagatelja izgradio stambeno-poslovni objekat iznos od 36.828,00 KM, što ukupno iznosi 53.787,00 KM. Stavom 2. istog rješenja utvrđena je naknada za posječena stabla voćki u iznosu od 2.880,00 KM, dok je stavom 3. protivnik predlagatelja obavezan da apelantu i ostalim srodnicima kao ranijim korisnicima isplati naknadu iz stava 1. sa zakonskom zateznom kamatom od 2. jula 2003. godine (kao dana vještačenja) pa do konačne isplate, a iz stava 2. sa zakonskom zateznom kamatom od 31. jula 2003. godine (kao dana vještačenja) pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom 4. protivnik predlagatelja obavezan je da apelantu i ostalim srodnicima isplati troškove postupka u iznosu od 4.408,00 KM.
14. U obrazloženju je navedeno da tokom postupka među strankama nije bilo sporno da vrijednost izuzetih nekretnina utvrde vještaci odgovarajuće struke. Osnovni sud je naveo da je vještak građevinske struke o pitanju procjene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina svoj nalaz i mišljenje sačinio 2. jula 2003. godine, koji je na temelju snimljenih dimenzija objekata i zemljišta, postojeće dokumentacije iz predmetnog spisa, Pravilnika o načinu utvrđivanja tržišne vrijednosti nepokretnosti, Zakona o eksproprijaciji, te nalazom tržišnih aspekata, koji određuju tržišnu vrijednost nepokretnosti, utvrdio visinu naknade za predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 53.787,00 KM.
15. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je u vrijeme određivanja visine naknade na snazi bila Odluka o utvrđivanju naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište na području opštine Pale, prema kojoj se naknada za gradsko građevinsko zemljište određuje u procentu od 0,5% do 1,5 % od prosječne tržišne cijene koja se formira u vrijeme određivanja naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište na području opštine Pale. Navedeno je da se prema toj odluci visina naknade određuje prema zonama, i to u I. stambeno-poslovnoj zoni 1,5% od visine prosječne tržišne cijene jednog kvadratnog metra izgrađenog stambenog prostora za tekuću godinu, što iznosi 16,50 KM naknade za kvadratni metar izuzetog gradskog građevinskog zemljišta. Osnovni sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke u vezi s iskazanim procjenama tržišne vrijednosti izuzetih nepokretnosti, na kojem je i temeljio svoju odluku, ocijenivši nalaz i mišljenje pravilnim i urađenim po pravilima struke i vještine. Osnovni sud je obrazložio da je kamatu dosudio od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka, kada je i utvrđena visina naknada za izuzete predmetne nekretnine.
16. Osnovni sud je u obrazloženju istakao i da je tokom postupka sudu dostavljen dopis Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, broj 05-475-293-1 od 10. marta 2003. godine, kojim se sud obavještava da je iz posjeda dosadašnjih korisnika izuzeto i dodijeljeno Zavodu za zapošljavanje gradsko građevinsko zemljište označeno kao k.č. 1039/2 u površini od 1.883 m², k.č. br. 1041/1 u površini od 92 m² i 349 m², upisano u pl. br. 889 KO Pale grad; da se na dijelu k.č. br. 1041/1 nalazi stara kuća i u tom dijelu rješenje ostaje na snazi, odnosno porodici Kujović treba odrediti naknadu i za kuću koja se nalazi u građevinskoj parceli koja je dodijeljena Republičkom zavodu za zapošljavanje. Nadalje, da je u spis suda je od „krajnjeg korisnika“, uloženo rješenje RS – Opština Pale, Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove br. 05-364/450-03 od 25. juna 2004. godine, kojim se mijenja rješenje Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove br. 05-364/865-00 od 28. decembra 2000. godine u dijelu rješenja koje se odnosi na broj katastarske čestice i glasi: daje se urbanistička saglasnost Zavodu za zapošljavanje Sarajevo Pale za izvedene radove na izgradnji poslovnog objekta u okviru regulacionog plana Pale Centar u Palama na zemljištu označenom kao k.č. 1039/2 i 1040/1 KO Pale grad, u ostalom dijelu rješenje ostaje nepromijenjeno, a u obrazloženju navedenog rješenja je navedeno da je Zavod za zapošljavanje Sarajevo Pale podnio zahtjev tom Odjeljenju za izdavanje rješenja o izmjeni urbanističke saglasnosti za izgradnju poslovnog objekta u okviru regulacionog plana Pale Centar tako da se iz upisanih katastarskih parcela izostavi parcela br. k.č. 1401/1 KO Pale grad, koja je u naravi stambeni objekat i „obuhvaćena izgradnjom poslovnog prostora“, uz zahtjev je priložena kopija Urbanističke saglasnosti br. 05-364/865-00 od 28. decembra 2000. godine i da je shodno navedenom riješeno kao u dispozitivu.
17. Okružni sud je, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Osnovnog suda broj R-I-5/01 od 10. februara 2005. godine, donio Rješenje broj 014-0-GŽ-06-000 019 od 9. maja 2007. godine kojim je žalbe djelimično uvažio, osporeno prvostepeno rješenje ukinuo u dijelu odluke (stav 1. tačka 1. dispozitiva rješenja) kojom je utvrđena naknada za staru kuću sa zemljištem ispod kuće, izgrađenu na k.č. 1041/1 KO Pale, u iznosu od 13.210,00 KM (prvi stav izreke tačka 1) i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok su žalbe odbijene i prvostepeno rješenje potvrđeno u dijelu odluke kojom je utvrđena naknada za zemljište označeno kao k.č. broj 1039/2 KO Pale u iznosu od 36.828,00 KM, na kome je Republički zavod za zapošljavanje izgradio stambeno-poslovni objekat (stav 1. tačka 4. izreke) i u dijelu odluke kojim je utvrđena kamata na dosuđene iznose na ime naknade (stav 3. izreke). U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je ostalo neizmijenjeno.
18. Okružni sud je u obrazloženju svoga rješenja naveo da predlagač (apelant) prvostepeno rješenje pobija u nedosuđenom dijelu za isplatu kamate počevši od 17. januara 2001. godine pa sve do 2. jula 2003. godine (procjena ostave, štale, kuće i zemljišta) odnosno do 31. jula 2003. godine (procjena posječenih stabala); u nedosuđenom dijelu preko iznosa od 13.210,00 KM za staru kuću sa zemljištem ispod kuće i u nedosuđenom dijelu za zemljište preko iznosa od 36. 828,00 KM do iznosa od 178.560,00 KM, argumentirajući da je u konkretnom slučaju postupak za sporazumno određivanje naknade započeo 17. januara 2001. godine pa je od tog dana protivnik predlagača pao u docnju budući da predlagačima nije ponudio ispunjenje obaveze naknade, a pored toga, da je odredbom člana 27. Zakona o eksproprijaciji propisano da korisnik eksproprijacije mora dostaviti garanciju banke na iznos sredstava za obezbjeđenje naknade za ekspropriranu nepokretnost što on nije učinio, a kako je rješenje o eksproprijaciji pravosnažno sa 5. decembrom 1997. godine, protivnik predlagača je nakon pravosnažnosti rješenja pao u docnju jer predlagačima nije ponudio ispunjenje obaveze; da apelant iz navedenih razloga smatra da je pogrešan stav prvostepenog suda kada je dosudio kamatu od dana davanja nalaza vještaka odgovarajućih struka budući da je kamatu trebalo dosuditi počevši od isteka petnaestog dana od dana pravosnažnosti rješenja.
19. Okružni sud je u obrazloženju istakao da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari određivanje pravične naknade za preuzeto neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište (predmetne nekretnine), koje je preuzeto rješenjem Sekretarijata za urbanizam, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Opštine Pale, broj 05-475/293 od 27. novembra 1997. godine, čiji je nosilac prava korišćenja Ramiz Jusufa Kujović. Iz spisa proizlazi da pred nadležnim opštinskim organom uprave nije postignut sporazum o naknadi za preuzete nepokretnosti. Odredbom člana 146. Zakona o vanparničnom postupku regulisano je da sud određuje visinu naknade za eksproprirane nepokretnosti kada korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli sporazum o naknadi za eksproprirane nepokretnosti. U pogledu određivanja i isplaćivanja naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište odredba člana 69. stav 4. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ broj 86/03), koji je bio na snazi u vrijeme određivanja naknade, upućuje na primjenu Zakona o eksproprijaciji. U postupku određivanja naknade za preuzete nepokretnosti, koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, proizlazi da je prvostepeni sud proveo dokaz vještačenjem vještaka građevinske struke i vještaka agronoma. Okružni sud je konstatovao da predlagač (apelant) i protivnik predlagača prvostepeno rješenje o određivanju naknade ne pobijaju u dijelu odluke kojom je utvrđena naknada za šupu – malu ostavu za ogrjev koja je izgrađena na k.č. broj 1041/1 za koju je utvrđena naknada u iznosu od 996,00 KM, naknadu za štalu – veliku šupu sa zemljištem ispod štale – velike šupe koja je izgrađena na k.č. broj 1041/1 KO Pale, u iznosu od 2.753,00 KM (tačka 2. i 3. stav 1. pobijanog rješenja) kao ni rješenje u dijelu odluke kojim je utvrđena naknada za posječena stabla voćki u iznosu od 2.888,00 KM (drugi stav izreke) kao ni odluku o troškovima postupka (četvrti stav izreke), pa je u tom dijelu prvostepeno rješenje ostalo neizmijenjeno.
20. Okružni sud je zatim obrazložio da je prvostepeni sud, odlučujući o visini naknade za preuzeto zemljište na kome je protivnik predlagača izgradio stambeno-poslovni objekat na k.č. 1039/02 proveo dokaz vještačenjem vještaka građevinske struke, koji je svoj nalaz dao 27. januara 2003. godine a dopunu nalaza, postupajući po primjedbama protivnika predlagača, 16. oktobra 2003. godine. Visina naknade za gradsko građevinsko zemljište propisana je članom 43. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ broj 8/96) prema kojem se naknada za 1 m² oduzetog gradskog građevinskog zemljišta određuje u procentu od prosječne tržišne cijene koja se formira u vrijeme određivanja naknade za 1 m² izgrađenog stambenog prostora u tom mjestu „s tim da taj procenat ne može biti manji od 1% niti veći od 3%“. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke i dopune njegovog nalaza proizlazi da je vještak prilikom određivanja naknade za preuzeto gradsko građevinskog zemljište označeno kao k.č. broj 1039/02 u površini od 1883 m² vodio računa o ovome (uzimajući u obzir Odluku o visini naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište na području opštine Pale, pa se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da je prilikom određivanja visine naknade za preuzete nepokretnosti trebalo cijeniti njihovu tržišnu vrijednost u vrijeme preuzimanja nekretnina. Stoga je, po ocjeni tog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odredio naknadu za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k.č. 1039/02 u iznosu od 36.828,00 KM, pa su žalbe predlagača u ovom dijelu neosnovane. Također se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi predlagača i protivnika predlagača, da je kamata na dosuđene iznose na ime naknade za preuzete nepokretnosti trebala biti određena od dana pravosnažnosti rješenja o preuzimanju neizgrađenog građevinskog zemljišta, „odnosno od trenutka kada je izvršeno vještačenje, zbog toga što se visina novčane naknade utvrđuje u sudskom postupku prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi, od kada i teče kamata“. Imajući u vidu navedeno, žalbu predlagača kojom pobija prvostepeno rješenje u dijelu odluke kojom je utvrđena naknada za preuzeto neizgrađeno građevinsko zemljište i u odnosu na dosuđenu kamatu (stav 1. tačka 4. i stav 3. izreke), kao i žalbu protivnika predlagača u dijelu kojim se pobija prvostepeno rješenje u odnosu na kamatu (stav 3. izreke) valjalo je odbiti i prvostepeno rješenje, primjenom odredbe člana 226. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 58/03 do 74/05) u ovom dijelu potvrditi, zaključio je Okružni sud.
21. U odnosu na usvajajući dio žalbe Okružni sud je istakao da s druge strane, iz Rješenja Opštine Pale – Sekretarijat za urbanizam, imovinsko-pravne poslove i katastar broj 05-475/293 od 27. novembra 1997. godine proizlazi da je preuzeto neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se na istom zemljištu označenom kao k.č. broj 1041/1 nalazi stara kuća koju, po navodima stranaka, predlagači i dalje koriste. Međutim, prilikom određivanja naknade za stambeni objekat predlagača o ovome prvostepeni sud nije vodio računa (kako se žalbama osnovano ističe), „niti je prvostepeni sud utvrdio da li je navedena nepokretnost (stambena zgrada) koja se nalazi na gradskom građevinskom zemljištu eksproprirana“, od koje činjenice i zavisi određivanje naknade, pa se osnovano žalbama ističe da je prvostepeni sud u ovom dijelu nepotpuno utvrdio činjenično stanje, što je imalo za posljedicu pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa je prvostepeno rješenje u ovom dijelu ukinuto (stav 1. tačka 1. izreke) primjenom odredbe člana 224. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
22. Rješenje drugostepenog suda je dostavljeno Osnovnom sudu 20. juna 2007. godine.
23. Osporeno rješenje je 13. juna 2007. godine putem oglasne table suda dostavljeno punomoćniku apelanta, kojem je apelant otkazao punomoć.
24. Pripremno ročište u ponovnom postupku koji se vodi pod novim brojem 089 0 V 008299 07 V je održano 24. maja 2010. godine na kojem je apelantu uručeno osporeno rješenje Okružnog suda.
25. Predmetni spis je 31. maja 2010. godine presigniran na novog uređujućeg sudiju koji je 27. januara 2011. godine uputio podnesak apelantu radi izjašnjenja da li je u međuvremenu postignut sporazum između stranaka o visini naknade, a kako apelant nije dostavio odgovor, ročište je zakazano za 27. maj 2011. godine.
26. Prema informacijama s kojima raspolaže Ustavni sud naredno ročište je bilo zakazano za 1. juni 2012. godine.
27. Ustavni sud ne raspolaže informacijama da li je ponovni postupak u međuvremenu okončan. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
28. Apelant ukazuje da je osporenim odlukama u dijelu pravomoćnog odlučenja povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant iscrpno opisuje tok postupka i navodi da je osporenim rješenjima utvrđena nepravična naknada za izuzete nekretnine. Apelant ističe da je predmet 9. marta 2001. godine proslijeđen Osnovnom sudu koji je rješenje donio tek u februaru 2005. godine, iako je prema odredbi člana 159. Zakona o vanparničnom postupku propisan rok od tri mjeseca za donošenje rješenja, a za rješavanje po žalbi rok od 45 dana, a Okružni sud je o žalbi odlučivao dvije godine. Apelacijom se ukazuje da je apelantu drugostepeno rješenje uručeno 24. maja 2010. godine, tek nakon tri godine od njegovog donošenja. Nadalje, apelant ukazuje i na to da je visina utvrđene naknade za preuzeto zemljište neprihvatljiva jer se visina naknade od 16,50 KM/m² ne može smatrati tržišnom, a pogotovo ne pravičnom. Apelant ističe da su postupajući organi radili u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji, njemu bi već u vrijeme izuzimanja nekretnina bio dodijeljen stan, poslovni prostor ili naknada u visini cca 1.000,00 KM/m², što je daleko više od dosuđenih 16,50 KM/ m². Apelant još ukazuje da je postupak izuzimanja zemljišta koji je prethodio predmetnom postupku vođen nezakonito te da je taj postupak proveden suprotno Zakonu o eksproprijaciji jer se izuzimanje odnosi na gradsko građevinsko zemljište, iako je na k.č 1041/1 i u vrijeme izuzimanja i danas još uvijek postoji porodična zgrada. U vezi s nepravilnostima u postupku izuzimanja apelant navodi da je njegovom ocu, koji je ubijen 1992. godine, postavljen privremeni zastupnik koji uopšte nije zastupao njegove interese. Privremeni zastupnik je bio dužan da zastupa njegove interese, ali je ipak dozvolio da se rasprava za određivanje visine naknade održi nakon tri godine od pravosnažnosti rješenja. Apelant na kraju ističe da je postupak, koji traje više od 12 godina i još u cijelosti nije okončan, premašio sve rokove «razumnosti», te je od Ustavnog suda zatražio usvajanje apelacije, otklanjanje svih nepravilnosti, te konačno rješavanje pitanja utvrđivanja pravične naknade.
b) Odgovori na apelaciju
29. Okružni sud je istakao da osporenim rješenjem tog suda apelantu nisu povrijeđena prava na koja se poziva, koja su zaštićena Evropskom konvencijom, te je predložio da se apelacija odbije.
30. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je odluka drugostepenog suda dostavljena 20. juna 2007. godine, te da je 24. maja 2010. godine održano ročište na kojem je apelantu uručeno drugostepeno rješenje. Na održanom ročištu stranke su saglasno tražile odgodu ročišta jer su u toku bili pregovori oko mirnog rješavanja spora. Predmet je 31. maja 2010. godine presigniran novom uređujućem sudiji, koji je 27. januara 2011. godine uputio pismeni podnesak apelantu da se izjasni da li je postignut sporazum između stranaka o visini naknade, ali apelant nije dostavio odgovor, pa je taj sud zakazao ročište za 27. maj 2011. godine. Osnovni sud je još istakao da se podnesena apelacija uglavnom odnosi na nepravilnosti načinjene u prethodnom postupku. Osnovni sud je na kraju istakao da će preduzeti sve potrebne mjere i radnje da se predmet riješi prioritetno.
31. Protivnik predlagatelja je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da sa njegove strane nije bilo kršenja apelantovih prava na koja se apelant u apelaciji poziva, jer je on postupao po rješenjima nadležnih opštinskih organa, te da cijenu nekretnina nije mogao odrediti u iznosu većem od utvrđene važećim opštinskim odlukama (2001. godine cijena zemljišta u prvoj stambeno-poslovnoj zoni iznosila je 16,00 KM/m²), odnosno procjene ovlaštenog vještaka građevinske struke. Osim toga, protivnik predlagatelja je istakao da je rješenje o izuzimanju i dodjeli zemljišta manjkavo, jer nije sadržavalo kuću koja je predmet spora, zbog čega je u toku postupak za izmjenu tog rješenja, a za ostalo zemljište gdje je sudska presuda postala pravosnažna novac je uplaćen odnosno deponovan kod suda (izvršni postupak je u toku).
V.Relevantni propisi
32. U Zakonu o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 74/05) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim postupcima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
33. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94): Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
34. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
35. U Zakonu o građevinskom zemljištu («Službeni list SRBiH» br.34/86, 1/90 i 29/90, te «Službeni glasnik RS» br. 21/92, 29/94) relevantne odredbe glase:
Član 44.
1) Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu.
[…] 4) Naknada se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji.
36. U Zakonu o građevinskom zemljištu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 86/03) relevantne odredbe glase:
b) Naknada za preuzeto gradsko građevinsko zemljište Član 69.
Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta koje je preuzeto iz njegovog posjeda ima pravo na naknadu. Raniji vlasnik neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta, odnosno njegov pravni sljednik stiče pravo na naknadu po pravosnažnosti rješenja o preuzimanju, odnosno nakon davanja izjave o predaji zemljišta opštini, odnosno gradu. Naknadu za preuzeto zemljište plaća opština, odnosno grad na čijem se području nalazi zemljište. Naknada se određuje i isplaćuje po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Član 87. (Revizija) (3) Fizička lica, ili njihovi zakonski nasljednici, koja su imala pravo korišćenja na građevinskom zemljištu i koja su to pravo koristila na dan ili prije 6. aprila 1992. godine za stambene, poljoprivredne ili poslovne svrhe, a čije je pravo korišćenja prestalo bez njihove saglasnosti između 6. aprila 1992. godine i dana stupanja na snagu ovog zakona, mogu kod nadležnog organa za imovinsko pravne poslove podnijeti zahtjev za reviziju u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva).
37. U Zakonu o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 8/96, 9/96 i 64/04) relevantne odredbe glase:
Član 43.
1) Naknada za jedan metar kvadratni oduzetog gradskog građevinskog zemljišta određuje se u procentu od prosečne tržišne cene koja se formira u vreme određivanja naknade za jedan metar kavadratni izgrađenog stambenog prostora u tom mestu, s tim da taj procenat ne može biti manji od 0,5, niti veći od 1,5 %.
2) Područna jedinica Uprave može, u okviru procenta iz prethodnog stava utvrditi procenat za pojedina naselja, odnosno delove naselja u zavisnosti od komunalne opremljenosti zemljišta i posebnih pogodnosti koje zemljište pruža.
[…] VI.Dopustivost
38. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora, zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
39. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
40. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 019 od 9. maja 2007. godine, kojim je djelimično potvrđeno prvostepeno rješenje i koje je u tom dijelu postalo pravosnažno, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio na ročištu održanom u ponovnom postupku 24. maja 2010. godine, a apelacija je podnesena 21. juna 2010. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
42. U navodima apelacije se ističe da je osporenim rješenjima u dijelu pravomoćnog odlučenja povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant također ukazuje da je postupak trajao, odnosno traje (budući da u jednom dijelu još uvijek nije okončan) neprihvatljivo dugo, čime je povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jedno od aspekata prava na pravično suđenje, tako da će Ustavni sud prije svega ispitati te apelacione navode.
Pravo na pravično suđenje
43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
44. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
A) Pravo na suđenje u «razumnom roku»
a) Relevantni principi
45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
46. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
b) Period koji se uzima u obzir
47. Ustavni sud smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je, u međuvremenu, Osnovni sud u ponovnom postupku donio odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je ponovni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.
48. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je postupak za utvrđivanje visine naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište Osnovnom sudu proslijeđen 9. marta 2001. godine i da je u odnosu na visinu dosuđene naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište postupak okončan Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 019 od 9. maja 2007. godine, a da postupak u odnosu na određivanje visine naknade za stambenu zgradu (stav 1. tačka 1. izreke), prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, ni nakon gotovo 13 godina, pa je upravo to relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine trajanja predmetnog postupka.
c) Analiza dužine trajanja postupka
49. Prilikom razmatranja kriterija koji su navedeni u ovoj odluci, Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku u okviru kojeg je trebalo utvrditi visinu naknade za predmetne nekretnine koje su preuzete u korist opštine Pale od prednika apelanta. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o posebno složenom postupku te da se, s obzirom na predmet postupka, radi o predmetu koji za apelanta ima izuzetan značaj.
50. Analizirajući predmetni postupak s aspekta njegove dužine trajanja Ustavni sud primjećuje da je Osnovnom sudu trebalo nešto više od četiri godine da odluči o visini naknade, a Okružnom sudu nešto više od dvije godine da odluči o žalbama stranaka. Dakle, redovnim sudovima je trebalo nešto više od šest godina da bi meritorno odlučili o dijelu zahtjeva za određivanje visine naknade koji za apelanta ima izuzetan značaj. Pri tome treba istaći da je apelant osporeno drugostepeno rješenje primio tek nakon gotovo tri godine od njegovog donošenja budući da je osporeno rješenje putem oglasne ploče dostavljeno advokatu kojem je apelant otkazao punomoć za zastupanje, pa je s obzirom na tu okolnost dvostepeni postupak u dijelu meritornog odlučenja trajao gotovo devet godina, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. Imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da je prvo ročište u ponovnom postupku zakazano protekom tri godine od momenta kada je Osnovnom sudu vraćen spis, da, prema stanju spisa, ponovni postupak još uvijek nije okončan, odnosno da o dijelu apelantovog zahtjeva nije odlučeno ni nakon 13 godina, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili nikakvo opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, a iz stanja spisa ne proizlazi da je apelant tome značajnije doprinio (činjenica da apelant u ponovnom postupku nije odgovorio na jedan podnesak suda nije se u značajnijom mjeri odrazila na ukupnu dužinu postupka), Ustavni sud smatra da nema potrebe da dodatno obrazlaže dužinu predmetnog postupka, jer sve navedeno jasno ukazuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
51. Uzevši u obzir sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka pred redovnim sudovima, sagledana u cjelini, ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
B) Ostali aspekti prava na pravično suđenje
52. Apelant, također, smatra da su sudovi, donoseći osporene odluke, u dijelu u kojem je postupak meritorno okončan, povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje, a ti se navodi u suštini svode na nezadovoljstvo načinom na koji su redovni sudovi primijenili materijalno pravo pri određivanju visine naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište.
53. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
54. U vezi s apelantovim nezadovoljstvom određenom visinom naknade za preuzeto gradsko građevinsko zemljište Ustavni sud primjećuje da je tokom prvostepenog postupka, uz saglasnost stranaka, proveo vještačenje vještak građevinske struke koji je u svom nalazu i mišljenju iskazao procjenu tržišne vrijednosti izuzetih nekretnina i utvrdio visinu naknade, na osnovu kojeg je, prihvativši ga cjelovitim i urađenim po pravilima struke i vještine, Osnovni sud i odredio visinu naknade. Naime, redovni sudovi su u obrazloženjima osporenih rješenja jasno naveli na koji način se utvrđuje visina naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište, pozivajući se pri tome na odredbu člana 43. tada važećeg Zakona o eksproprijaciji, kojom je propisano da se visina naknade utvrđuje u procentima (koji su jasno definisani) tako da se naknada za jedan metar kvadratni oduzetog gradskog građevinskog zemljišta određuje u procentu od prosječne tržišne cijene koja se formira u vrijeme određivanja naknade za jedan metar kavadratni izgrađenog stambenog prostora u tom mjestu, s tim da taj procenat ne može biti manji od 0,5, niti veći od 1,5 %. Osim toga, redovni sudovi su još pojasnili da u smislu člana 43. stav 2. istog zakona područna jedinica uprave ima pravo da u okviru utvrđenog procenta odredi jedinstveni procenat s obzirom na posebne pogodnosti zemljišta, o čemu je vještak pri izradi nalazi i mišljenja vodio računa uzimajući u obzir Odluku opštine Pale o visini naknade za izuzeto gradsko građevinsko zemljište. S obzirom na navedene zakonske odredbe kojima je jasno propisan način određivanja naknade, koje je vještak pri određivanju visine naknade uzeo u obzir prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja, koji su u cijelosti prihvatili sudovi, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode usmjerene u tom pravcu.
55. Imajući u vidu navedeno, te cijeneći postupak u cjelini u dijelu pravomoćnog odlučenja, Ustavni sud smatra da su i Osnovni i Okružni sud ponudili jasna i argumentovana obrazloženja za svoje odluke, koja se ne čine proizvoljnim, pa iz obrazloženja osporenih odluka Ustavni sud zaključuje da materijalno-pravni propisi nisu proizvoljno ili nepravično primijenjeni na apelantovu štetu, a njegovo nezadovoljstvo osporenim odlukama ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ničega što bi ukazivalo na proizvoljnost prilikom utvrđivanja i ocjene činjenica ili prilikom primjene materijalnog i procesnog prava, te da osporene odluke sadrže obrazloženje koje zadovoljava zahtjeve prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
56. Pored navedenog, u odnosu na apelantove navode da je postupak izuzimanja zemljišta, koji je prethodio predmetnom postupku, vođen nezakonito te da je taj postupak proveden suprotno Zakonu o eksproprijaciji jer se izuzimanje odnosi na gradsko građevinsko zemljište na kojem postoji stambeni objekat, te da privremeni zastupnik koji je apelantovom ocu postavljen nije zastupao njegove interese, Ustavni sud iz dokumentacije koju mu je apelant dostavio nije u mogućnosti zaključiti da li je apelant iskoristio mogućnosti da zaštiti svoja prava koja mu je pružao Zakon o građevinskom zemljištu iz 2003. godine, prema kojem je mogao, koristeći se članom 87. stav 3, u roku od dvije godine od stupanja na snagu tog zakona, tj. od 2. novembra 2003. godine, kao pravni slijednik osobe koja je imala pravo korišćenja na građevinskom zemljištu i koja je to pravo koristila na dan ili prije 6. aprila 1992. godine za stambene, poljoprivredne ili poslovne svrhe, čije je pravo korišćenja prestalo bez njegove saglasnosti između 6. aprila 1992. godine i 2. novembra 2003. godine kod nadležnog organa za imovinsko-pravne poslove podnijeti zahtjev za reviziju pravne valjanosti prestanka tog prava. Stoga, Ustavni sud o tom dijelu apelacije ne može zauzeti stav ni u pogledu dopustivosti niti u pogledu merituma apelacije.
Pravo na imovinu
57. Apelant, također, navodi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Budući da iz navoda apelacije proizlazi da se apelantove tvrdnje o kršenju ovog prava zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava prilikom utvrđivanja visine naknade za preuzeto građevinsko zemljište koji su već razmotreni u okviru ostalih aspekata prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. VIII.Zaključak
58. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je dvostepeni vanparnični postupku, u dijelu pravomoćnog odlučenja, trajao gotovo devet godina, a u dijelu u kojem je vraćen na ponovno odlučivanje još uvijek nije okončan ni nakon gotovo 13 godina, pri čemu treba istaći da redovni sudovi ničim nisu opravdali dužinu predmetnog postupka, a apelant svojim ponašanjem nije doprinio da postupak traje tako dugo.
59. S druge strane, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama, u dijelu u kojem je postupak pravomoćno okončan, nije došlo do povrede apelantovih prava u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u obrazloženjima osporenih rješenja ne postoji ništa što bi ukazivalo da su sudovi svoje odluke donijeli proizvoljno primjenjujući materijalno pravo, budući da su za svoje stavove u obrazloženjima rješenja dali detaljne, jasne i logične razloge, kao i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.
60. Na osnovu člana 61. st. 1., 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić