Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1185/11 (D. M.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1185/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 1185/11, rješavajući zahtjev Dragana Makivića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Dragana Makivića za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje presude Suda Bosne i Hercegovine broj X- Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragan Makivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice i Kerim Čelik, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. marta 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine i presude Suda BiH broj X-K-06/193 od 23. juna 2010. godine.
Uvodne napomene
2. Apelant je 8. marta 2012. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Sudu BiH da obustavi svaku radnju usmjerenu na izvršenje presude tog suda broj X-Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine do okončanja postupka o apelaciji. Apelant je 15. maja 2012. godine dopunio zahtjev za izdavanje privremene mjere dokumentacijom o njegovom zdravstvenom stanju.
3. Malo vijeće Ustavnog suda je Odlukom broj AP-1185/11 od 19. jula 2012. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbilo kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
4. Apelant je nakon toga 23. augusta i 12. septembra 2012. godine ponovo zatražio da Ustavni sud donese traženu privremenu mjeru zbog iznimno teškog zdravstvenog stanja apelanta.
5. Malo vijeće Ustavnog suda je Odlukom broj AP-1185/11 od 11. oktobra 2012.
godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) odbilo kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
Zahtjev za donošenje privremene mjere od 12. februara 2013. godine
6. Apelant je 11. februara 2013. godine podnio dopunu apelacije, a 12. februara 2013. godine novi zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Sudu BiH da obustavi svaku radnju usmjerenu na izvršenje presude tog suda broj X-Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine do okončanja postupka o apelaciji.
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu koje su elaborirane u odluci o privremenoj mjeri broj AP-1185/11 od 11. oktobra 2012. godine u suštini se svode se na sljedeće.
8. Presudom Suda BiH broj X-K-06/193 od 23. juna 2010. godine, donesenom u krivičnom predmetu protiv apelanta i drugih saoptuženih (još šest osoba), apelant je oglašen krivim za krivično djelo porezne utaje iz člana 287. stav 1. Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS) i krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 3. u vezi sa članom 54. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu: KZ BiH) za šta ga je Sud BiH osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Navedenom presudom na osnovu člana 41. st. 2. i 4. KZ BiH apelantu je izrečena i novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM, dok je na osnovu člana 110. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) apelantu oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 629.742,80 KM, koju je apelant dužan isplatiti u korist Budžeta BiH.
9. Odlučujući o žalbama Tužilaštva BiH, apelanta i drugih suoptuženih Apelaciono odjeljenje Suda BiH je donijelo presudu broj X-Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine kojom je žalbu Tužilaštva BiH odbilo kao neosnovanu, a u odnosu na apelanta žalbu je djelimično uvažilo i prvostepenu presudu preinačilo u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela tako što se apelant oglašava krivim da je radnjama opisanim u izreci prvostepene presude počinio produženo krivično djelo porezne utaje iz člana 210. stav 3. KZ BiH u vezi sa članom 54. KZ BiH. U dijelu odluke o glavnim kaznama apelantu je smanjena kazna zatvora sa tri godine i šest mjeseci na tri godine. U preostalom dijelu u odnosu na apelanta prvostepena presuda je ostala neizmijenjena. Ustavni sud napominje da je sadržaj obrazloženja navedenih presuda naveden u Odluci o privremenoj mjeri od 19. jula 2012. godine, te smatra da nema potrebe da sadržaj obrazloženja osporenih presuda ponovo prezentira u ovoj odluci .
10. Iz stanja spisa nadalje proizilazi da je Rješenjem Suda BiH broj X-K-06/193 od 7. septembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana molba apelanta za odgađanje izvršenja kazne zatvora na osnovu navedene pravomoćne presude Suda BiH. U obrazloženju navedenog rješenja Sud BiH je istakao da je apelant u konkretnom slučaju kroz priloženu materijalnu dokumentaciju učinio nespornim da mu je odgađanje potrebno radi nastupanja teže akutne bolesti. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prim dr. Senada Pešte od 6. augusta 2012. godine Sud BiH je utvrdio da apelant boluje od teške akutne upale srčanog mišića, teške akutne ishemije srca i kritično visokog krvnog pritiska i da mu je neophodno bolničko liječenje. Međutim, kako je dalje navedeno, ranijim rješenjima Suda BiH apelantu je odgođeno izvršenje kazne zatvora za ukupan period od 12 mjeseci, te da taj vremenski rok ističe 12. septembra 2012. godine, što je prema članu 132. stav 9. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, maksimalni vremenski period na koji se može odgoditi izvršenje kazne zatvora. Na osnovu navedenog i primjenom navedenog zakona Sud BiH nije našao opravdanim da se udovolji apelantovoj molbi, te je na osnovu člana 132. stav 5. u vezi sa članom 132. stav 9. navedenog zakona, odbio molbu apelanta za odgađanje izvršenja kazne zatvora.
11. Apelant je 11. septembra 2012. godine predsjednici Suda BiH izjavio žalbu protiv navedenog rješenja Suda BiH. Odlučujući o žalbi predsjednica Suda BiH je rješenjem broj SU-10- 335/12 od 14. septembra 2012. godine odbila kao neosnovanu žalbu apelanta protiv rješenja Suda BiH broj X-K-06/193 od 7. septembra 2012. godine. U obrazloženju je navedeno da uz uvažavanje lošeg zdravstvenog stanja apelanta, Sud BiH nije bio u mogućnosti donijeti odluku kojom bi udovoljio apelantovoj molbi za nastavak prekida izdržavanja kazne, jer za takvu odluku ne postoji zakonsko uporište. Pri tome, kako je dalje navedeno, posebno je naglašeno da stupanjem na izdržavanje kazne zatvora osuđeni ne gubi zakonsko pravo na svu neophodnu liječničku pomoć, kako u zavodu u kojem bude izdržavao izrečenu kaznu, tako i u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, ukoliko se za to ukaže potreba, što mu garantuju relevantne odredbe Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera.
12. Apelant u apelaciji navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na odbranu i pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je dostavio novi nalaz medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja apelanta od strane stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. sc. Senada Pešte od 8. februara 2013. godine i popratnu medicinsku dokumentaciju. Apelant je naveo da kao posebno bitan razlog za donošenje predložene privremene mjere ističe činjenicu da kod apelanta postoji teška bolest srca, čije je stanje krajnje kritično, te da je životno ugrožen zbog nakupljanja vode u plućima i teške upale pluća koju trenutno ima. Prema nalazu navedenog sudskog vještaka apelant se ne može liječiti u pritvorskoj jedinici zbog više akutnih stanja bolesti. Osim navoda o izuzetno teškom zdravstvenom stanju, apelant je kao ostale razloge za donošenje privremene mjere ponovio navode iz prethodnih zahtjeva koji se odnose na podneseni zahtjev za ponavljanje postupka zbog lažnog svjedočenja jednog od bitnih svjedoka, te da je Sud BiH predmetnom pravosnažnom presudom pogrešno obavezao apelanta da izvrši povrat protupravno stečene imovinske koristi u korist Budžeta BiH, iako se radi o izvornom prihodu Budžeta RS. Ustavni sud zapaža da je o istaknutim navodima već odlučio u svojoj Odluci o privremenoj mjeri od 11. oktobra 2012. godine.
14. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
15. Ustavni sud podsjeća da je član 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na osnovu razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati neotklonjive štetne posljedice.
16. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
17. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
18. Dovodeći naprijed navedene stavove u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud primjećuje da je apelant nalazom stalnog sudskog vještaka od 8. februara 2013. godine učinio izvjesnim da je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno pogoršano zbog teške bolesti srca, čije je stanje krajnje kritično, te da je životno ugrožen zbog nakupljanja vode u plućima i teške upale pluća. U nalazu sudskog vještaka je navedeno da obzirom na prirodu bolesti, posebno na pogoršanje njegovog srčanog stanja u smislu poremećaja ritma zbog čega je apelant vitalno ugrožen i ne može se liječiti u pritvorskoj jedinici. Pri tom Ustavni sud posebno ima u vidu činjenicu da je Sud BiH, u skladu sa svojim nadležnostima, već donosio odluke o prekidu i produženju prekida izdržavanja kazne zatvora apelantu, te da neovisno od izuzetno lošeg zdravstvenog stanja apelanta, obzirom na odredbe Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, više ne postoji mogućnost da Sud BiH odgodi apelantu izvršenje kazne zatvora. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da bi izvršenjem presude Suda BiH broj X-Kž-06/193 od 26. januara 2011. godine, prije donošenja odluke o apelaciji, mogle nastati neotklonjive štetne posljedice za apelanta, što je dovoljan razlog za donošenje privremene mjere u interesu stranke i vođenja postupka.
19. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
20. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji.
21. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić