Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4678/12 (N. B.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4678/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4678/12, rješavajući zahtjev N. B. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev N. B. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. N. B. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine kojeg zastupa Nedžad Imamović advokat iz Tuzle, podnio je, 28. decembra 2012. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 12 0 U 001649 11 Uvp 2 od 3. oktobra 2012. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 001649 11 Uvl 2 od 23. juna 2011. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio bilo kakvu izgradnju na predmetnim nekretninama do okončanja postupka pred Ustavnim sudom po podnesenoj apelaciji.

2. Rješenjem Opštine Zvornik-Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove-područna jedinica Zvornik (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 473-223/78-05 od 12. septembra 1978 godine usvojen je prijedlog UPI RO «Agroprom» OUR Malprom» Zvornik (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) te su u svrhu izgradnje trgovinsko poslovnih objekata u Kozluku u potpunosti eksproprisane nekretnine pobliže navedene u dispozitivu rješenja koje su u posjedništvu apelanta, Banjanović Seada, Esada, Rešada, Azemine, Hatidže i Bahre (u daljnjem tekstu. drugi posjednici). Stavom II dispozitiva rješenja navedeno je da korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprisanih nekretnina danom pravosnažnosti rješenja a stavom III je navedeno da apelantu i drugim posjednicima pripada naknada koja će biti određena u posebnom postupku shodno odredbama čl. 38-73 Zakona o eksproprijaciji.

3. Odlučujući o zahtjevu apelanta i drugih posjednika za poništenje rješenja o eksproprijaciji broj 473-223/78-05 od 12. septembra 1978 godine, Republika Srpska-Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove-područna jedinica Zvornik (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ uprave) je rješenjem broj 31-47-473-10/04 od 9. augusta 2005. godine, poništio pravosnažno rješenje o eksproprijaciji Republičke uprave broj 473-223/78-05 od 12. septembra 1978 godine. Stavom II dispozitiva rješenja navedeno je da se izvršeni upis prava društvene svojine i nosioca prava korištenja na eksproprisanim nekretninama iz tačke 1. rješenja koje se poništava, briše te se ima uspostaviti zemljišno knjižno stanje koje je prethodilo eksproprijaciji. Prema stavu III dispozitiva rješenja danom pravosnažnosti rješenja korisnik eksproprijacije je dužan predati vlasnicima u posjed nepokretnosti koje su bile eksproprisane.

4. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno da je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da korisnik eksproprijacije nije izgradio trgovinsko-poslovni objekt na eksproprisanom zemljištu tj. da isto nije privedeno namjeni zbog kojeg je eksproprisano te je shodno odredbi člana 35 stav 3 Zakona o eksproprijaciji odlučeno kao u dispozitivu. Također je u obrazloženju istaknuto da se prihvata prijedlog DOO «Braća Radić» (u daljnjem tekstu: zainteresovana stranka) da mu se prizna svojstvo zainteresovane stranke u postupka iz razloga što je pravnim poslom (ugovorom o zajedničkom građenju) sa korisnikom eksproprijacije stekao pravo posjeda predmetnih nekretnina.

5. Odlučujući o žalbi korisnika eksproprijacije, Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ uprave) je rješenjem broj 04-473-

101/05 od 23. septembra 2005. godine poništio rješenje prvostepenog organa uprave broj 31-47-473-

10/04 od 9. augusta 2005. godine i predmet vratio tom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Odlučujući o tužbi kojom su apelant i drugi posjednici pokrenuli upravni spor radi poništenja rješenja drugostepenog organa uprave broj 473-101/05 od 23. septembra 2005. godine, Okružni sud je presudom broj U-160/05 od 27. juna 2006. godine tužbu uvažio i poništio rješenje drugostepenog organa uprave broj 473-101/05 od 23. septembra 2005. godine i vratio drugostepenom organu uprave cio spis na ponovni postupak.

7. U međuvremenu je prvostepeni organ uprave postupajući po uputama drugostepenog organa uprave rješenjem broj 31-47-473-10/04 od 22. septembra 2006. godine poništio pravosnažno rješenje o eksproprijaciji Republičke uprave broj 473-223/78-05 od 12. septembra 1978 godine. Stavom II dispozitiva rješenja je navedeno da se izvršeni upis prava društvene svojine i nosioca prava korištenja na eksproprisanim nekretninama iz tačke 1. rješenja koje se poništava, briše te se ima uspostaviti zemljišno knjižno stanje koje je prethodilo eksproprijaciji. Prema stavu III dispozitiva rješenja danom pravosnažnosti rješenja korisnik eksproprijacije je dužan predati vlasnicima u posjed nepokretnosti koje su bile eksproprisane. U slučaju spora imovinsko pravne odnose između ranijih vlasnika i korisnika eksproprijacije rješavat će Osnovni sud u Zvorniku.

8. Prvostepeni organ uprave je zaključkom o dozvoli izvršenja broj 31-47-473-10/04 od 7. septembra 2007. godine, utvrdio da je rješenje tog organa broj 31-47-473-10/04 od 22. septembra 2006. godine, postalo izvršno te je dozvoljeno njegovo djelomično izvršenje o trošku izvršenika –korisnika eksproprijacije i zainteresovane stranke. Stavom II dispozitiva rješenja je navedeno da se izvršenje ima izvršiti 26. septembra 2007. godine na licu mjesta u Kozluku na način i u vrijeme pobliže navedeno u dispozitivu zaključka. U obrazloženju zaključka prvostepeni upravni organ je istakao da je dozvolio uvođenje u posjed ranijih suposjednika na zemljištu pobliže označenom u dispozitivu dok se nisu stekli uslovi za uvođenje na zemljištu pobliže označenom u obrazloženju zaključka zbog činjenice da je na istom izgrađen stambeno poslovni objekt po odobrenju nadležnog organa za građenje od 9. maja 2002. godine izdatom korisniku eksproprijacije.

9. Odlučujući o žalbi koju su protiv rješenja prvostepenog upravnog organa broj 31-47-473-

10/04 od 22. septembra 2006. godine, izjavili korisnik eksproprijacije i zainteresovana stranka, drugostepeni organ uprave je rješenjem broj 04-473-113/2006 od 9. februara 2007. godine žalbe odbio.

10. Odlučujući o tužbama korisnika eksproprijacije i zainteresovane stranke kojim su pokrenuli upravni spor radi poništenja rješenja drugostepenog organa uprave broj 04-473-113/2006 od 9. februara 2007. godine, Okružni sud je presudom broj 012-0-U-07-000 063 od 27. decembra 2007. godine, tužbu odbio.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-U-07-000 063 od 26. marta 2008. godine ispravljena je izreka presude tog suda broj 012-0-U-07-000 063 od 27. decembra 2007. godine tako da izreka glasi «Tužbe se uvažava i poništava rješenje drugostepenog organa uprave 04-473-113/2006 od 9. februara 2007. godine. U svenu ostalom navedena presuda ostaje neizmjenja». U obrazloženju rješenja je navedeno da je očiglednom greškom koja se desila prilikom izrade presude donesene 27. decembra 2007. godine u izreci stavljena formulacija da se «tužba odbija kao neosnovana» a da je kompletno obrazloženje i pravni osnov obrazložen i formulisan u smislu da se tužba uvažava i poništava osporeno rješenje. Pored toga na kraju obrazloženja presude od 27. decembra 2007. godine date su upute drugostepenom organu uprave šta u ponovnom postupku treba da izvrši u cilju otklanjanja nedostataka koji su utvrđeni u tom obrazloženju tako da sve ukazuje da je došlo do očigledne pogreške u pisanju.

12. U ponovnom postupku drugostepeni otrgan uprave je rješenjem broj 04-473-113/2006 od 16. aprila 2008. godine poništio rješenje prvostepenog organa uprave broj 31-47-473-10/04 od 22. septembra 2006. godine i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak i odlučivanje.

13. Odlučujući o prijedlogu apelanta i drugih posjednika za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda broj 012-0-U-07-000 063 od 27. decembra 2007. godine, Okružni sud je presudom broj 012-0-Uvl-08-000 002 od 26. januara 2009. godine, prijedlog za ponavljanje postupka odbio kao neosnovan.

14. Odlučujući o zahtjevu apelanta i drugih posjednika Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je presudom broj 118 0 U 000 560 10 Uvp od 25. augusta 2010. godine, zahtjev usvojio presudu Okružnog suda broj 012-0-Uvl-08-000 002 od 26. januara 2009. godine, ukinuo i spis predmeta vratio tom sudu na ponovno suđenje.

15. Ponovo odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka, Okružni sud je presudom broj 12 0 U 001649 10 Uvl od 30. septembra 2010. godine prijedlog za ponavljanje postupka uvažio, dozvolio ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda broj 012-0-U-07-000 063 od 27. decembra 2007. godine (ispravljena rješenjem od 26. marta 2008. godine) i tu presudu u cijelosti stavio van snage. Stavom II dispozitiva presude je navedeno da se u ponovljenom postupku sudi tako što se tužba uvažava i osporeno rješenje drugostepenog organa uprave broj 04-473-113/2006 od 9. februara 2007. godine poništava.

16. Odlučujući o zahtjevu apelanta i drugih posjednika za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 12 0 U 001649 10 Uvl od 30. septembra 2010. godine, Vrhovni sud je presudom broj 12 0 U 001649 10 Uvp od 9. februara 2011. godine zahtjev usvojio, presudu Okružnog suda broj 12 0 U 001649 10 Uvl od 30. septembra 2010. godine ukinuo i spis predmeta vratio tom sudu na ponovni postupak.

17. Ponovo odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka, Okružni sud je presudom broj 12 0 U 001649 11 Uvl 2 od 23. juna 2011. godine, prijedlog za ponavljanje postupka uvažio, dozvolio ponavljanje postupka okončanog presudom tog suda broj 012-0-U-07-000 063 od 27. decembra 2007. godine (ispravljena rješenjem od 26. marta 2008. godine) i tu presudu u cijelosti stavio van snage. Stavom II dispozitiva presude je navedeno da se u ponovljenom postupku sudi tako što se tužba uvažava i osporeno rješenje drugostepenog organa uprave broj 04-473-113/2006 od 9. februara 2007. godine poništava. U obrazloženju je navedeno da tužena strana mora provesti ponovni postupak postupajući po odredbama člana 50 Zakona o upravnom sporu.

18. Odlučujući o zahtjevu apelanta i drugih posjednika za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 12 0 U 001649 11 Uvl 2 od 23. juna 2011. godine, Vrhovni sud je presudom broj 12 0 U 001649 11 Uvp 2 od 3. oktobra 2012. godine, zahtjev apelanta i drugih nasljednika, odbio.

19. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U obrazloženju navoda o kršenju prava na pravično suđenje, apelant detaljno iznosi činjenično stanje, zatim navodi da ovaj postupak traje više od 10 godina i da su se upravni i sudski organi bavili više formalnim pitanjima koja nisu od suštinske važnosti te u više navrata rješavali njegovu aktivnu legitimaciju iako je «van svake sumnje da je suposjednik nekretnina navedenih u rješenju o eksproprijaciji». Smatra da su svi rokovi «probijeni» i da je bez realnih naznaka da se postupak brzo okonča te je na taj način povrijeđeno i njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Apelant je istakao da je uveden u posjed dijela eksproprisanih nekretnina (3.000m2) izuzev zemljišta na kojem je zainteresovano lice (a ne korisnik eksproprijacije) sagradilo stambeno poslovnu zgradu za tržište. Apelant smatra da se osporene odluke zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog prava odnosno nepravilnog tumačenja odredbe člana 35. stav 3. Zakona o eksproprijaciji RS koji se mora primijeniti u ovoj situaciji kao lex specialis. Apelant je istakao da su u prethodnom postupku oba upravna organa donijeli pravilne, na zakonu zasnovane odluke o deeksproprijaciji , međutim «sud je bez opravdanog razloga uvažio tužbu i postupak po koji put vratio na početak». Predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine osporene odluke i održi na snazi rješenje prvostepenog organa uprave od 22-septembra 2006. godine i da se obaveže Republika Srpska da na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine postupka isplati iznos od 4.500,00.

20. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije posebno obrazložio osim što je naveo da postoji «opravdana bojazan i najave da će zainteresovano lice početi gradnju i na preostalom dijelu eksproprisanih nekretnina» te iz tog razloga smatra opravdanim prijedlog da se donese privremena mjera kojom će se zabraniti bilo kakva izgradnja na predmetnim nekretninama do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

21. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

22. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

23. U konkretnom slučaju, osim navoda da postoji «opravdana bojazan i najave da će zainteresovano lice početi gradnju i na preostalom dijelu eksproprisanih nekretnina», apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelant je dužan argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njegovo paušalno isticanje. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra zahtjev apelanta za donošenje tražene privremene mjere neosnovanim.

24. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

25. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4678/12 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio