Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-160/11 (G.Č.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-160/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 160/11, rješavajući apelaciju G.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.Č. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 051500 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051500 10 Gz od 1. aprila 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 051500 08 P od 29.
septembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. G.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 11. januara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 051500 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 051500 10 Gz od 1. aprila 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 051500 08 P od 29. septembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051500 08 P od 29. septembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 051500 10 Gz od 1. aprila 2010. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik dijela parcele k.č. broj 173 "Oranica potkućnica" u površini od 7300 m², upisana u zk. ul. Broj 490 KO Laktaši, formirana kao nova parcela broj k.č. 1346/3, kuća, dvorište i njiva, na osnovu održaja, te da su Općina Laktaši i „Industrijske plantaže“ d.o.o. Banja Luka (u daljem tekstu: tuženi) dužni to priznati i trpjeti da se na osnovu ove presude uknjiži pravo svojine na navedenoj parceli u korist apelanta uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 051500 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 051500 10 Gz od 1. aprila 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM i u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, te da kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje kao u konkretnom slučaju, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. U obrazloženju je dalje navedeno da s obzirom da je apelant u tužbi označio vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 051500 10 Gz od 1. aprila 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 051500 10 Rev od 27. oktobra 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 27. oktobra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. januara 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić