Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2288/12 (Z. A. iz Teslića, D. M. iz Čelinca i B. D. iz Čelinca)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2288/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 2288/12, rješavajući apelaciju Zorana Anteševića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Anteševića, Darka Maljurića i Brane Damjanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 73 0 P 002857 11 Rev od 3. aprila 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 73 0 P 002857 10 Gž od 15. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 002857 09 P od 12. februara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Antešević iz Teslića, Darko Maljurić iz Čelinca i Brane Damjanović iz Čelinca (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Gavro Antešević, advokat iz Teslića, podnijeli su 13. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 002857 11 Rev od 3. aprila 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 002857 10 Gž od 15. decembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 P 002857 09 P od 12. februara 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 002857 09 P od 12. februara 2010. godine odbačena je tužba apelanata, u dijelu tužbenog zahtjeva kojim su tražili da se obaveže tuženi a.d. «Hidrat» Ukrina-

Čelinac (u daljnjem tekstu: tuženi) da im na ime neisplaćenih plata u periodu od 21. januara do 1. aprila 2008. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim za taj period, kao i da im uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u periodu od 21. januara do 1. aprila 2008. godine. Istom presudom je obavezan tuženi da apelantima na ime neisplaćenih plata u periodu od 1. aprila 2008. godine do 25. novembra 2009. godine isplati iznose pobliže označene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama, te da im uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. aprila 2008. godine do 1. januara 2010. godine, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanata u dijelu kojim su tražili da se obaveže tuženi da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u periodu počev od 1. januara 2010. godine do povratka apelanata na posao. Konačno, predmetnom presudom je obavezan tuženi da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.156,00 KM

3. Rješenjem Okružnog suda broj 73 0 P 002857 10 Gž od 15. decembra 2010. godine usvojena je žalba tuženog i prvostepena presuda ukinuta u dosuđujućem dijelu i tužba u tom dijelu odbačena, kao neblagovremena, dok je preinačena odluka u dijelu troškova postupka tako što je zahtjev apelanata odbijen, a apelanti obavezani da tuženom na ime naknade troškova postupka plate iznos od 860,00 KM, a na ime troškova žalbenog postupka iznos od 300,00 KM. Okružni sud je zaključio da je tužba neblagovremena u smislu člana 105. (člana 118. Prečišćenog teksta) Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 38/00, 41/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 55/07).

4. Apelanti su izjavili reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 73 0 P 002857 10 Gž od 15. decembra 2010. godine, koje je odbačena rješenjem Vrhovnog suda broj 73 0 P 002857 11 Rev od 3. aprila 2012. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja istaknuo da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari u smislu člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP. Također, Vrhovni sud je istaknuo da se vrijednost predmeta spora, kada postoji formalno aktivno suparničarstvo u smislu člana 316. ZPP-a određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, a ne njihovog zbira. Konstatujući da nijedan od pojednih zahtjeva troje apelanata ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, kao i da odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 237. stava 3. ZPP-a, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je njihova tužba, odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu, čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine ).

9. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te Okružni i Vrhovni sud, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njihovoj tužbi, odnosno reviziji, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2288/12 (Z. A. iz Teslića, D. M. iz… | Sudska praksa | Aktio