Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4051/12 (V. N.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4051/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj u predmetu broj AP 4051/12, rješavajući apelaciju Vehida Nuhanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vehida Nuhanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 45 0 P 020323 12 Rev od 18. septembra 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 45 0 P 020323 11 Gž od 29. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Goraždu broj 45 0 P 020323 11 P od 22. septembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vehid Nuhanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, podnio je 23. novembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 45 0 P 020323 12 Rev od 18. septembra 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 020323 11 Gž od 29. decembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Goraždu (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 45 0 P 020323 11 P od 22. septembra 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 45 0 P 020323 11 P od 22. septembra 2011. godine, odbijen je tužitelj Ferid Nuhanović sa tužbenim zahtjevom radi smetanja posjeda služnosti puta.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 P 020323 11 Gž od 29. decembra 2011. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda se preinačava na način da je utvrđeno da je apelant smetao tužitelja u posjedu služnosti puta, tako što je 28. marta 2011. godine na isti parkirao pmv „Golf“ čime je onemogućio tužitelju prolaz vozilima i prevoz tereta do kuće, te je nalaženo apelantu da odmah uspostavi ranije posjedovno stanje tako što će ukloniti parkirani automobil i omogućiti tužitelju prilaz vozilima ovim putem, te mu se zabranjuje da ubuduće na ovakav ili sličan način smeta tužitelja u korištenju predmetnog puta pod prijetnjom novčane kazne. Istim rješenjem obavezan je apelant da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1480,80 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 020323 12 Rev od 18. septembra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 45 0 P 020323 11 Gž od 29. decembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP) i naveo da nisu ispunjene sve procesno pravne predpostavke za izjavljivanje revizije. Odredbama člana 426. stav 4. ZPP je određeno da protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije dopuštena. Nadalje, Vrhovni sud je naveo kako se revizijom pobija drugostepeno rješenje doneseno u parnici zbog smetanja posjeda, očito je da se kao predmet revizijskog pobijanja pojavljuje rješenje protiv kojeg revizija nije dopuštena, tako da je revizija apelanta, saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. ZPP odbačena jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu ne može izjaviti. Utvrđeno je, da je isključena mogućnost da bi revizija u ovoj pravnoj stvari bila dopuštena u smislu odredbi člana 237. stav 3. ZPP, protivno zabrani sadržanoj u odredbi člana 426. stav 4. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 45 0 P 020323 11 Gž od 29. decembra 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 020323 12 Rev od 18. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 18. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je rješenje Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. novembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4051/12 (V. N.) | Sudska praksa | Aktio