Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4182/12 (J. N., Z. M. i N. D.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4182/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4182/12, rješavajući apelaciju Jasne Novalić, Zurujete Mulahalilović i Nihade Džanić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasne Novalić, Zurujete Mulahalilović i Nihade Džanić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Rs 094578 11 Rev od 11. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005450 10 Gž od 8. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08-001482 od 8. juna 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasna Novalić i Zurujeta Mulahalilović, obje iz Gradačca i Nihada Džanić iz Srebernika (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Drago Reljić, advokat iz Tuzle, podnijele su 3. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 094578 11 Rev od 11. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005450 10 Gž od 8. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-08-001482 od 8. juna 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-08-001482 od 8. juna 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 005450 10 Gž od 8. juna 2011. godine, naloženo je Tuzlanskom kantonu (u daljem tekstu: tuženi) da Jasni Novalić i Zurijeti Mulahalilović isplati na ime razlike regresa i toplog obroka za 2005. godinu novčane iznose bliže označene za svaku apelanticu posebno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da im podmiri troškove postupka u iznosu od 82,96 KM, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na navedene apelantice odbijen, a u odnosu na apelanticu Nihadu Džanić u cjelosti odbijen.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 32 0 Rs 094578 11 Rev od 11. septembra 2012. godine, kojim je odbacio reviziju apelantica. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je članom 316. stav 2. ZPP-a propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Apelantice su u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 365. ZPP) pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tražilaca. Stoga za ocjenu dopuštenosti revizije uzima se u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinačnih suparničara, a ne po njihovom zbroju (pojedinačan iznos za svaku od apelantica iznosi: Jasna Novalić 3.029,52 KM, Zurujeta Mulahalilović 2.865,41 KM i Nihada Džanić 2.040,02 KM). Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena po osnovu člana 237. stava 2. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana

247. ZPP-a.

4. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantice su protiv presude Kantonalnog suda broj 56 0 P 017890 09 Gz od 7. juna 2011. godine izjavile reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 56 0 P 017890 11 Rev od 11. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 11. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da su presudu Kantonalnog suda apelantice morale primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno presuda Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4182/12 (J. N., Z. M. i N. D.) | Sudska praksa | Aktio