Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4345/12 (D. Č.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4345/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4345/12, rješavajući apelaciju Dževade Čolaković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževade Čolaković podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 018207 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 018207 11 Gž od 24. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 018207 09 P od 28. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževada Čolaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Maida Grizović, advokat iz Zenice, podnijela je 10. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 018207 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 018207 11 Gž od 24. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 018207 09 P od 28. marta 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 018207 09 P od 28. marta 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 018207 11 Gž od 24. februara 2012. godine, apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se poništi zaključak tužene Općine Zenica (u daljem tekstu: tužena), o usvajanju rang liste za dodjelu stanova broj 02-05-16-036/09-2 od 23. marta 2009. godine, kao i konačne rang liste za dodjelu stanova tužene od 11. marta 2009. godine, kao i sa zahtjevom da se naloži tuženoj da izvrši odgovarajuće bodovanje i rangiranje tužiteljice i njeno uvrštavanje na odgovarajuće mjesto na konačnoj listi, te sačinjavanje nove rang liste za dodjelu stanova, te sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 720,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 018207 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelantice izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 018207 11 Gž od 24. februara 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo kako u predmetnom slučaju pobijani dio tužbenog zahtjeva ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi, a to je 1.000,00 KM (član 53. stav 2. tačka 5 i član 321. stav 2 ZPP). Utvrđeno je da vrijednost spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da samim tim, revizija nije dopuštena (člana 237. stav 2. ZPP).
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropska konvencija kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 018207 11 Gž od 24. februara 2012. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 018207 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 4. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kntonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić