Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4387/12 (M. K.)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4387/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4387/12, rješavajući apelaciju Miljane Keleman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miljane Keleman podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 030172 12 Rev od 17. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030172 11 Gž od 22. maja 2012. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 030172 07 P od 29. septembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Miljana Keleman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Aleksandra Metlić, advokat iz Banja Luke, podnijela je 11. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 030172 12 Rev od 17. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 030172 11 Gž od 22. maja 2012. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 030172 07 P od 29. septembra 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 030172 07 P od 29. septembra 2011. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Zdravke Surutke (u daljem tekstu: tužiteljica) za naknadu nematerijalne štete nastale fizičkom povredom i to za fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne bolove zbog naruženosti u ukupnom iznosu od 4.000,00 KM. Utvrđeno je da je tužiteljica obavezna da apelantici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 960,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 030172 11 Gž od 22. maja 2012. godine, žalba tužiteljice je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je apelantica obavezana da tužiteljici naknadi na ime nematerijalne štete i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 500,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 300,00 KM i troškove postupka u iznosu od 192,20 KM, sve sa zateznom zakonskom kamatom od 22. maja 2012. godne do isplate.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 030172 12 Rev od 17. oktobra 2012. godine, revizija apelantice izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 030172 11 Gž od 22. maja 2012. godine, nije dozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM. Utvrđeno je da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 800,00 KM, na koji iznos je obavezana apelantica da isplati tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete. Kako navedeni iznos pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM iz člana 237. stav 2 ZPP, a ne postoje razlozi iz člana 237. stav 3. istog zakona, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 030172 11 Gž od 22. maja 2012. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 030172 12 Rev od 17. oktobra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 17. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4387/12 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio