Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4488/12 (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4488/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4488/12, rješavajući apelaciju Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 011326 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 011326 11 Gž 2 od 5. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 011326 10 P od 13. oktobra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 18. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 011326 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 011326 11 Gž 2 od 5. januara 2012. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 011326 10 P od 13. oktobra 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 P 011326 10 P od 13. oktobra 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 011326 11 Gž 2 od 5. januara 2012. godine, utvrđeno je da Darinka Mišetić (u daljem tekstu: tužiteljica) suvlasnik sa dijelom ½ na nekretnini k.č. 880/9 koja je upisana u elektronskom zk.ul. broj 104 za KO SP Humac, koja po novom premjeru odgovara nekretnini k.č. 2316/2 zv. "Gračine," upisana u posjedovnom listu 995/2 KO Humac, pa su tuženi Vladimir Mišetić i apelant dužni trpjeti da se tužiteljica u knjigama upiše kao suvlasnica te nekretnine. Istom presudom, utvrđeno je da je ništav i bez pravnog učinka sporazum sklopljen između Vladimira Mišetića kao založnog dužnika i apelanta kao vjerovnika od 24. marta 2005. godine zaključen pred Općinskim sudom u Ljubuškom pod poslovnim brojem Ip.30/05 u odnosu na ½ navedene nekretnine. Nadalje, presudom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđivanje ništavosti sporazuma zaključenog 24. marta 2005. godine između Vladimira Mišetića i apelanta, te je odlučeno da svaka stranka snosi troškove postupka.

3. Vrhovni sud rješavajući po revizijama, donio je rješenje broj 63 0 P 011326 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, kojim je odbacio revizije tužiteljice i apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora koju tužitelj naznači u tužbi (član 53. stav 2. tačka 5. i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP). Tužiteljica je u tužbi naznačila da je vrijednost spora 3.000 KM, te je utvrđeno da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav 2. ZPP, za dopuštenost apelacije. Takođe, Vrhovni sud navodi se u konkretnom slučaju nije ni stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP da sud izuzetno dozvoli reviziju, jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 011326 11 Gž 2 od 5. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 011326 12 Rev od 13. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 13. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4488/12 (Hypo Alpe Adria Bank d.d. Mostar) | Sudska praksa | Aktio