Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-456/10 (Javno preduzeće «Putevi Republike Srpske»)

Odluka donesena 28. 02. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-456/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

28. 02. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 456/10, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća «Putevi Republike Srpske», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća «Putevi Republike Srpske» podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 P 003890 09 GŽ od 15. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 P 003890 08 P od 20. juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće «Putevi Republike Srpske» (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Banja Luci, koga zastupa Mladen Lazendić, direktor preduzeća, podnio je 1. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 P 003890 09 GŽ od 15. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 P 003890 08 P od 20. juna 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 91 0 P 003890 08 P od 20. juna 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 91 0 P 003890 09 GŽ od 15. decembra 2009. godine, obavezan je apelant da tužiocima Hasiji Korjenić, Veizu Kadriću, Ibrahimu Kadriću, Samiji Buljubašić, Hakiji Kadriću, Hatidži Kadrić, Haseni Kos, Avdi Kadriću, Enesu Kadriću i Dževadu Kadriću (u daljnjem tekstu: tužioci) umjesto povrata nekretnina u pređašnje stanje, isplati naknadu na ime pričinjene štete i to: za poljoprivredno zemljište iznos od 3.428,00 KM, za voćna stabla iznos od 15.540,00 KM i za građevinske objekte kuću i vikend – kuću ukupan iznos od 36.330,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 20. jula 2009. goidne kao dana donošenja presude pa do isplate, te je obavezan tuženi da tužiocima na ime nadoknade za troškove parničnog postupka plati iznos od 8.352,50 KM a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom, tužioci su odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obaveže apelant da im vrati nekretnine u pređašnje stanje prije izgradnje magistralnog puta Ustiprača – Čajniče, koji je izgrađen preko parcela tužilaca pobliže navedenih u izreci presude, sa zahtjevom za novčanu naknadu za građevinske objekte preko dosuđenog iznosa od 36.330,45 KM do traženog iznosa od 37.330,45 KM, kao i sa zahtjevom da se na dosuđeni novčani iznos dosudi kamata od podnošenja tužbe pa do 20. jula 2009. godine kada je tužiocima i dosuđena kamata i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

3. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv osporene presude Okružnog suda broj 91 0 P 003890 09 GŽ od 15. decembra 2009. godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

8. Iz stanja spisa i dostupne dokumentacije proizilazi da je apelant propustio da podnese reviziju protiv presude Okružnog suda broj 91 0 P 003890 09 GŽ od 15. decembra 2009. godine, u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. ZPP RS. Prema praksi Ustavnog suda, revizija se smatra djelotvornim pravnim lijekom i ona se mora iscrpiti u slučaju da je dopuštena zakonom. U konkretnom slučaju, prema odredbama člana 237. stav 2. ZPP RS, revizija je očigledno bila dopuštena s obzirom na to da «vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude» prelazi iznos od 10.000 KM. Prema tome, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-456/10 (Javno preduzeće «Putevi Republike… | Sudska praksa | Aktio