Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4702/12 (D. L.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4702/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4702/12, rješavajući apelaciju Drage Lakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Lakića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 021703 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021703 12 Gž od 26. marta 2012. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 021703 10 P od 13. januara 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Drago Lakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Dragica Spasojević, advokat iz Bijeljine, podnio je 27. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 021703 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 021703 12 Gž od 26. marta 2012. godine i presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 P 021703 10 P od 13. januara 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 P 021703 10 P od 13. januara 2012. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Dragice Jović (u daljem tekstu: tužiteljice) kojim traži da se apelant obaveže da joj vrati i preda u posjed i korištenje dio njene parcele označene kao k.č. broj 2124 njiva, zvane "Brdo", upisane u p.l. 516 KO Glavičice, u površini od 17,09 m², da ukloni sa navedene parcele betonsko-željeznu ogradu kao i dio betonske rampe, a kako je to sve prikazano na skici geometra vještaka Zorana Gajića od 5. aprila 2011. godine. Istom presudom je odlučeno da je tužiteljica obavezana da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 KM.
3. Okružni sud je rješevajući po žalbi tužiteljice, donio presudu broj 80 0 P 021703 12 Gž od 26. marta 2012. godine, kojom je žalbu tužiteljice uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i obavezao apelanta da nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.360,00 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda 80 0 P 021703 12 Rev od 4. oktobra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 021703 12 Gž od 26. marta 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav
2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljem tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud navodi da je tužiteljica u tužbi od 16. maja 2010. godine označila vrijednost spora u iznosu od 1.000,00 KM, a kasnije vrijednost spora nije mjenjala niti osporavala, te je Vrhovni sud zaključio da nije ispunjen uslov koji se odnosi na vrijednost predmeta spora. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 80 0 P 021703 12 Gž od 26. marta 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 45 0 P 018326 12 Rev od 4. septembra 2011. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 4. oktobra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno presuda Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić