Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4709/12 (L. B.)
Odluka donesena 28. 02. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4709/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 02. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. februara 2013. godine, u predmetu broj AP 4709/12, rješavajući apelaciju Ljubice Baltić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubice Baltić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 39 0 P 002785 12 Rev od 17. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 002785 11 Gž od 27. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 002785 08 P od 15. oktobra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubica Baltić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, koju zastupa Dževad Halep, advokat iz Tešnja, podnijela je 28. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 P 002785 12 Rev od 17. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 002785 11 Gž od 27. februara 2012. godine i presude Općinskog suda u Tešnju (u daljem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 P 002785 08 P od 15. oktobra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 39 0 P 002785 08 P od 15. oktobra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 39 0 P 002785 11 Gž od 27. februara 2012. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi kupoprodajni ugovor broj: OPU-552/08 od 21. aprila 2008. godine, koji je zaključila sa Murizom Mahmutovićem (u daljem tekstu: tuženi) o kupoprodaji nekretnina k.č. broj 1317 „Selište“, kuća i zgrada površine 75 m2, k.č. broj 1317 „Selište“, dvorište površine 500 m² i k.č. broj 1317 „Selište“, voćnjak površine 205 m²,upisano u pl. broj 26 k.o. Mekiš, te da se tuženi obaveže da joj nadoknadi parnične troškove u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Istom presudom, apelantica je odbijena i sa zahtjevom u kojem je tražila da se utvrdi da kupoprodajni ugovor broj: OPU-552/08 od 21. aprila 2008. godine ne proizvodi pravno dejstvo. Utvrđeno je da je apelantica dužna tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.440,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 39 0 P 002785 12 Rev od 17. septembra 2012. godine, kojim je odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 39 0 P 002785 11 Gž od 27. februara 2012. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 39 0 P 002785 12 Rev od 17. septembra 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 17. septembra 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić